Ortaluk kao pojam od stupanja na snagu novog Zakona o obveznim odnosima početkom prošle godine više ne postoji. Ipak, riječ je samo o formalnoj, a ne o sadržajnoj promjeni u odnosu na ono što je postojalo prije. Sada je na snazi pojam ortaštva.
Inače, riječ je o jednom od slučajeva zajedničkog vlasništva koji je dosta složen i, nažalost, u praksi se vrlo često primjenjuje bez potrebnih predznaka, posebno u dijelu o odgovornosti. Naime, ako zajednička imovina nije dovoljna za vraćanje dugova i vraćanje uloga, ortaci doplaćuju manjak razmjerno snosjenju gubitka, ali ako se od nekog ortaka ne bi moglo naplatiti dio koji na njega otpada, ostali ortaci snose ga u jednakim dijelovima.
Slično vrijedi i kod istupa i isključenja ortaka, gdje su bitne razlike u odnosu na npr. trgovačka društva. Naime, svaki ortak ortaštvo načelno može otkazati u svako doba (što je povoljno za onoga tko otkazuje, ali ne i za one ostale), a iz važnih razloga ga se može isključiti (što je loše za isključenoga, a može biti dobro za one druge), pri čemu postoje samo primjeri važnih razloga, što daje dosta prostora za pravnu nesigurnost.
U praksi se najčešće pristupa ortaštvu u poslovima građevine, s temeljnom idejom postizanja poreznih oslobođenja ili olakšica. Međutim, porezni propisi ne dopuštaju takav tip oslobođenja, što najčešće uzrokuje velika razočaranja, ali i poslovni gubitak, pa i bankrot.
