Svi akteri na našoj političkoj sceni uoči predstojećih izbora grade svoje ekonomske prognoze na ubrzanoj reindustrijalizaciji. Upitno je koliko će to koristiti ukupnoj privredi, a posebno malim poduzetnicima.
Samo jedan podatak govori ali i iznosi na sva zvona cijelu istinu. Od svakih stotinu tvrtki koje posluju u Hrvatskoj, 22 ih se bave prometom nekretninama. Takvih je registrirano više od 17.069, dok je financijske izvještaje za prošlu godinu podnijelo 78.509 obveznika. Doda li se tome još 26.852 onih koje se bave trgovinom na veliko i malo, ispađa da 56 od svakih stotinu poduzeća živi od marži ili provizija. Tu, očito, nije problem činjenica da je posredovanje u prodaji stanova, kuća i zemljišta, kao i trgovina općenito ‘sladak’ posao. Nevolja je u tome što to nisu, ili barem nisu u potrebi mjeri, ostale poslovne aktivnosti, posebno proizvodne i izvozne. Pritom ono što se odnosi na ukupno gospodarstvo vrijedi i za malo i za srednje, nasuprot uporno ponavljanoj tezi da među njima postoji bitna razlika. Da su veliki možda stari i slabi, ali da su zato mali mladi i u naponu snage.
Kad bi to bila istina, Hrvatska ne bi imala nikakvih ekonomskih problema. Od ukupnog broja poduzetnika, čak 99,4 posto otpada na male i srednje. Da su oni zdravi i napredni, da ostvaruju brzi rast, cijela bi zemlja izgledala kao cvjetnjak u proljeće. Nažalost, realnost je posve drukčija.
To, naravno, ne znači da mali i srednji gospodarstvenici u cijelosti loše posluju. Štoviše, u prošloj su godini znatno napredovali. Pitanje, međutim, nije ostvaruje li se napredak, već je li on dovoljan. Dva bitna kriterija pokazuju da to nije slučaj. Hrvatska je prema gospodarskom rastu na posljednjemu mjestu među europskim tranzicijskim zemljama, a nezaposlenost, socijalne razlike i nezadovoljstvo običnih ljudi i dalje su veliki.
