Rizično je ulagati samo na jedno tržište

U Hrvatskoj je odnedavno fondovska industrija doživjela pravi procvat, prije svega zbog rasta vrijednosti dionica. Mnogi ne mare za rizik. U zapadnim zemljama ta je industrija razvijena s mnogo iskustva. Imate li kakvu preporuku za domaće male ulagače? – Investiranje u dioničke fondove dobro je ako se planira ulagati na dulji rok. I svakako donosi veći prinos od onoga na obveznice. No također i rizik je veći, jer tržište je volatilno i nikad se ne zna kada će pasti. Takav se pad dogodio, primjerice 2001. godine. Važno je da se ulog diverzificira i ne koncentrira na jedno tržište. A savjetnik mora napomenuti svakom ulagaču da se u dioničke fondove ne ulaže na kratki rok.

U Hrvatskoj ipak nije toliko uobičajeno traženje savjeta, jer mnogi, s obzirom na stalni uzlet, misle da pad i ne postoji? – Edukacija je važna, i to od strane financijskih institucija i medija. I na nama, kao asset menadžmentu, leži odgovornost. Investitore treba upozoriti na to da će jednom doći do volatilnosti pa zato treba diverzificirati ulaganje, a ne 100 posto ući u equity. Ili pak uzeti kredit da se uloži u dionice. A svaki se ulagač treba izjasniti koliki je maksimum rizika koji može tolerirati ako na tržištu izgubi. Investirati treba, pa zašto ne i u equity, ako ono može donijeti prinos u nekom razdoblju, primjerice i od 11 posto. Ali tek nakon nekoliko godina, jer ne može svake godine biti jednako.

Kod nas su neki dionički fondovi prošle godine rastli i iznad 60 posto. Može li se to održati? – Teško je to prognozirati. Činjenica je da je globalna situacija dobra, odnosno da globalne kompanije dobro posluju. Bez obzira na to, preporuka je i za hrvatske ulagače da diverzificiraju ulaganje.

No kod nas rast postoji iako za to nema fundamentalnih razloga? – To će se sigurno promijeniti. I zato treba…

Kina se nedavno odlučila na ulaganje deviznih rezervi u rizičnije vrijednosne papire. Kako to ocjenjujete? – Mislim da je to revolucija. Kina je pokazala svijetu da visoke rezerve ne moraju biti cash, nego equity, i to je vrijednost za tvoju zemlju. Ako se taj novac drži kao novčani instrument, vrijednost se gubi. Kinezi su učinili izvrstan potez i to bi bio dobar potez za svaku zemlju koja ima visoke devizne rezerve, poput, recimo Japana. Uloži li se približno 10 posto u equity, zaradit će se dodatni uvećani novac. Osim toga to je javni novac Kine i zašto bi se na njemu zaradilo dva do tri posto ako se može zaraditi šest do osam posto.

Koliko je stara fondovska industrija u Italiji i vaš fond Pioneer? – U Italiji je fondovska industrija pokrenuta osamdesetih godina, no naš fond utemeljen je još daleko 1928. godine. Upravo zbog tako dugog postojanja, zanimljivo je s našeg stajališta gledati zaradu nekoga tko ulaže toliko niz godina. Primjerice, nekoga tko je te godine uložio samo jedan dolar i dosad zaradio.

To znači da imate iskustva i s padovima tržišta. Kako su se ulagači s tim suočili? – Poznat je veliki slom tržišta 2001. godine, kada se dogodio bubble efekt internetskih dionica. Tržište je tada palo 50 do 70 posto. Šest godina poslije situacija se popravila i cijena korigirala. Ulačači su bili prestrašeni i velik dio njih tada je prodao dionice, izgubio novac i zauvijek odustao od ulaganja u equity. To je loš potez – odustati zbog pada. Zato jer je to normalna situacija za volatilno tržište. I nakon pada ono će se ponovno oporaviti, što se i dogodilo.

Kolika je imovina vašeg fonda i s koliko fondova upravlja? – Visina imovine kojom upravlja Pioneer je 250 milijardi eura. Djelujemo u 22 zemlje, a imamo više od 300 fondova. U Hrvatskoj smo prisutni kroz vlasništvo u CAIB Investu te kao savjetnik za dio inozemnih ulaganja ZB Investa. U doglednoj budućnosti planiramo konsolidirati poslovanje i u tom smislu upravo razgovaramo sa Zagrebačkom bankom o daljnjim planovima.

Vi ste zaduženi za dvije funkcije, asset menadžment i privatno bankarstvo. Što to točno podrazumijeva? – Kod asset menadžmenta prodaje se proizvod, a kao privatni bankar dajete savjet svom klijentu. Klijentima privatnog bankarstva savjetujemo kako upravljati imovinom. No nakon što se ponudi najbolji savjet, treba ponuditi i najbolju uslugu i proizvod. Kao bankari klijentima privatnog bankarstva ocjenjujemo rizik koji mogu prihvatiti, i to je osobni odnos, dok kod asset menadžmenta rizik definira investitor. Takvu cjelovitu uslugu imaju i klijenti privatnoga bankarstva Zagrebačke banke.

Unicredit Group je velika grupacija i međusobno ramjenjaju iskustva. U Hrvatskoj se također mijenja situacija, gospodarstvo raste, ljudi su bogatiji, a nudi se niz sve raznovrsnijih usluga. Događa se nešto što je na Zapadu nastajalo dvadeset godina, a ovdje se dogodilo u dvije godine. Ljudi su motivirani, sa znanjem, i brzo žele uspjeh. A na Zapadu, koji ima godine iskustva, teško je nekoga motivirati za promjene.

Pioneer je i savjetnik domaćem ZB Investu pri ulaganju na ostala tržišta? – Naša je uloga da pomognemo dati dobar savjet, a s obzirom na to da djelujemo u cijelom svijetu, imamo i pristup informacijama te zato i možemo donositi najbolje odluke o tome kada nešto treba kupiti ili prodati.

Koja tržišta preferirate za ulaganje? – S obzirom na trenutačnu situaciju, koncentriraniji smo na europsko, američko i japansko tržište, nego na tržišta u razvoju, kako bismo optimalno diverzificirali ulaganja i smanjili rizik. Trenutačno prodajemo i dio equitya zbog rasta kamatnih stopa i pretvaramo taj dio u cash. I obveznice trenutačno izbjegavamo zbog rasta kamatnih stopa, odnosno dobrog odnosa između cijene novca i niskog rizika koji to prati.

U Hrvatskoj ne postoje fondovi specijalizirani za ulaganje u pojedine industrije. Koliko je to vani rašireno i imate li i vi takvu praksu? – Da, to je praksa na tržištima, ali mi je ne volimo previše. Ako se investira u jednu industriju, primjerice u telekom, onda moramo postići bolje rezultate nego što je situacija u tom sektoru. Institucionalni ulagači kombiniraju svoj portfelj. No mali ulagači ne raspolažu s dovoljno znanja da bi mogli tako diverzificirati portfelj, a zato smo mi tu, i sa znanjem, pa možemo to učiniti za njih.

Zasad još u Hrvatskoj nisu razvijeni nekretninski fondovi. Zašto? – Vjerojatno zato jer je trenutačno veća zarada na equityju. Kod nekretninskih fondova prinosi su i bolji nego kod obveznica, ali treba čekati neko vrijeme na zaradu. No s obzirom na preporuku o diverzifikaciji portfelja, dobro je dio ulagati u nekretninske fondove. Kada, primjerice kamate rastu, bolja je zarada na novčanom tržištu, ali ne u nekretninskim fondovima. U suprotnome, kada kamate padaju, vrijednost nekretninskih fondova raste. Zato, ponavljam, ne treba sve uložiti u dionice, obveznice ili samo nekretninske fondove, jer ako ste bogati, gubitak nije težak, ali ako niste, uistinu gubite sve.

Imate li i vi nekretninski fond i kakve su vaše preporuke u vezi s ulaganjem u nekretnine? – Imamo nekretninske fondove na različitim područjima. Trenutačno je isplativo ulagati u nekretnine u Njemačkoj, ali primjerice prije dvije do tri godine u Münchenu je cijena nekretnine bila upola manja od one u Parizu ili Milanu.

Niti private equity fondovi nisu u Hrvatskoj dovoljno zaživjeli. Zašto? – Generalno gledajući mislim da je uloga private equity fondova pozitivna, jer potiče kompanije da posluju bolje. Ako me pitate je li private equity dobar za male ulagače, odgovor je ne, zbog rizika, a i to je ulaganje na dulji rok i niske likvidnosti. Private equity je u prvome redu namijenjen institucionalnim ulagačima.