Bugarska: Biznis je zasad jedini pozitivno osjetio ulazak u EU

U najsrošmašniju i najnoviju članicu EU privučena su rekordna strana ulaganja, ali tek bi se dugoročnim rastom mogao znatno poboljšati životni standard.

Europska perspektiva pomogla je Bugarskoj poboljšati investicijsku klimu i privući rekordna strana ulaganja. Nedavni ulazak u Europsku uniju toj bivšoj socijalističkoj zemlji nije donio brza rješenja, ali se očekuje da bi se ubrzanim gospodarskim rastom dugoročno mogao znatno poboljšati životni standard.

Bugarska, koja smatra da je svijetu dala čirilicu, kiselom mlijekom i najkvalitetnije ružino ulje za industriju mirisa, na neslavnom je položaju najsrošmašnije zemlje od svih 27 članica Unije. Kupovna moć Bugara bila je 2005. trećinu od prosjeka EU 25.

Mnogi Bugari kažu da se ulaskom u Uniju ništa nije promijenilo, iako poneki navode povećanje cijena, koje su nekim proizvodima porasle i 30 posto. Tvrde su se, pak, suočile s drugim vrstama problema.

– Primjerice, nisu znale kako izdavati fakture, institucije im nisu mogle pomoći, tako da je vladao posvemašnji kaos. No, do sada su se uhodale – kaže inženjer Todor Lukanov.

Priklučenje Uniji jedna je od malobrojnih ideja za koju je u Bugarskoj postojao konsenzus jer su mnogi Bugari, iscrpljeni ekonomskom i socijalnom nesigurnošću i razočarani u lokalne političare i institucije, prepoznali put i članstvo zemlje u EU kao kolosijek koji vodi iz tranzicijskog kaosa u novi poredak.

Uza siromaštvo, najveći su problemi i dalje neučinkovito pravosuđe, kriminal i korupcija na svim razinama. U zadnjem korupcijskom skandalu spominjalo se i ministra ekonomije, a ni demonstrativna ubojstva narkobosova nisu rijetko. Od 2001. u obračunima podzemlja ubijeno je više od 150 ljudi, ali nitko nije osuđen za te zločine, što ruši kredibilitet policije i pravosuđa i kod pojedinca produbljuje osjećaj nezaštićenosti. Europska komisija zahtijeva od Sofije veće pomake u suzbijanju korupcije, organiziranog kriminala i pranja novca, a u suprotnom prijeti sankcijama.

Bugarska je u svibnju prvi put sudjelovala u izborima za Europski parlament. Dvije najnovije članice EU – Bugarska i Rumunjska – zajedno će podići njezinu ekonomsku proizvodnju svega jedan posto. Iako bugarsko gospodarstvo znatno zaostaje za ostalim zemljama EU, ipak raste relativno snažno, prema stopama većim od šest posto na godinu, i to zbog stranih investicija i domaćih potrošnje. Europska komisija očekuje da će Bugarska zadržati sličan ritam rasta u idućim godinama i da će biti jedna od najbrže rastućih zemalja Unije. Ulazak u EU ne znači kraj tranzicije niti je lijek za sve bugarske probleme, ali je svakako poticaj za nastavak reformi.

Relativna politička stabilnost, strateški geografski položaj između Europe i Azije, članstvo u NATO-u od 2004. i EU perspektive ključni su činitelji za privlačenje stranih investicija, uz jeftinu i kvalificiranu radnu snagu i poreznu okolinu.

Nakon 3,18 milijardi eura izravnih stranih ulaganja u Bugarsku 2005., strani investitori lani su uložili rekordne četiri milijarde eura, uglavnom u nekretnine i turizam. Energetika, tekstilna industrija, elektronika, telekomunikacije, transport i financijski sektor također ih privlače. Ove se godine očekuje repriza 2006.

• U Bugarskoj se promijenila investicijska klima. To liki se novac nikad nije slijevao u zemlju, što ulijeva nadu da će gospodarstvo oživjeti i da će se životni standard poboljšati – kaže Ivan Borisov, direktor poduzeća za brikete i bivši saborski zastupnik.

Početkom godine Bugarska je smanjila porez na dobit s 15 na 10 posto da bi privukla ulagače i smanjila sivu ekonomiju, zbog čega je, uz Cipar, zemlja s najnižom stopom tog poreza u EU.

Lani je imala proračunski suficit od 3,6 posto, a ove godine planira ga na razini od najmanje 2,3 posto. Osim što je savjetuje Međunarodni monetarni fond, Bugarska ima i restriktivni monetarni mehanizam, tzv. valutni odbor (engl. currency board), s fiksnim tečajem nacionalne valute prema euru, i vodi strogu fiskalnu politiku da bi izbjegla rizike koji se stvaraju zbog velikog deficita na tekućem računu.

Bugarska očekuje da će ove godine ući u ERM-2, dvogodišnju čekaonicu prije uvođenja eura.

Inflacija ostaje najveći izazov na putu u eurozonu, smatra MMF, koji prognozira inflaciju od 4,4 posto na kraju ove godine, što je ipak manje u odnosu na lani, kad je bila 6,5 posto.

• Normalno je da cijene rastu jer su danas mnogo niže od europskih. Ove godine inflacija je u okviru očekivanja – kaže upravitelj fonda Vladislav Panev, koji ne vidi ni znatno povećanje kamatnih stopa.

Tržište kapitala doživjelo je vrhunac početkom godine zbog tzv. certifikata, derivata na bugarske dionice koje su ponudile neke velike zapadne banke.

• Nakon što su kupile potrebnu količinu, cijene su pale – tumači Panev. Osnovni dionički indeks burze povećao se od početka godine 7,8 posto, a tržište je u znaku brojnih IPO-a. Menadžeri su shvatili da uz pomoć IPO-a mogu zaraditi solidan novac a da ne izgube kontrolu nad svojim tvrtkama, a velik broj IPO-a znači i da cijene na burzi nisu niske – kaže Panev.

Bugarska će ove godine u proračun EU uplatiti 320 milijuna eura, a imat će pristup do 11 milijardi eura u europskim fondovima do 2013. Teško je očekivati da će financiranje iz tih fondova uistinu utjecati na ekonomski rast ove godine jer ih država neće moći sve iskoristiti zbog upitne kompetentnosti institucija.

Zbog povećane ekonomske aktivnosti stopa nezaposlenosti u Bugarskoj smanjila se prošle godine s 11,46 na 9,61 posto. Vlada će ove godine potrošiti gotovo 100 milijuna eura na nacionalni plan za zapošljavanje da bi stopu zadržala ispod devet posto.

Bugarsko se gospodarstvo, kao i hrvatsko, suočava s povećanjem broja osoba koje se približavaju dobi za umirovljenje, smanjenjem nataliteta i odljevom mozgova. Primjerice, mjesečna plaća fakultetski obrazovana noga gimnazijskog profesora informatike je samo 150 eura. Zemlju je napustilo više od milijun ljudi, zbog čega nedostaje kvalificirane radne snage. Neke su zemlje EU, poput Velike Britanije, početkom ove godine uvele restrikcije za radnike iz Bugarske i Rumunjske nakon poplave poljskih imigranata nakon 2004.

Na nemirnom je, pak, Balkanu Bugarska, koja gotovo nema otvorena pitanja sa susjedima, u posljednjih dvadesetak godina imala ulogu čimbenika stabilnosti. Neki zapadni diplomati smatraju da je ona ‘model za etničku toleranciju’, ali, iako bi bilo naivno i netočno idealizirati sliku etničkog mira, kravih etničkih sukoba između većinskih Bugara te uglavnom još siromašnijih Turaka i Roma nije bilo.

Upravo je veoma utjecajna stranka etničkih Turaka onaj čimbenik koji osigurava ravnopravnost u bugarskoj politici u godinama demokracije. Bugarska trenutačno ima koaličku vladu u kojoj su Socijalistička stranka, centrističke stranke bivšega cara Šimeona Saxe-Coburga Gotha i stranke etničkih Turaka.

Dokaz da napetost ipak postoji nedavno je pojava nacionalističke stranke Ataka koja se uspjela gorovom mržnje protiv Turaka i Roma progurati u bugarski, a zatim i u Europski parlament.

Najviše glasova za Europski parlament dobila je druga stranka desnoga centra GERB.

Bugarska i Rumunjska ujedno su prve zemlje s pretežno pravoslavnim stanovništvom u EU. Bugarska, osnovana 681., kršćanstvo je prihvatila 864. i pet je stoljeća prošlog tisućljeća bila dio Otomanskoga Carstva, što je ostavilo traga u mentalitetu, hrani i arhitekturi. U središtu Sofije kao simbol tolerancije već su stoljećima pravoslavna crkva, džamija i sinagoga, a odnedavno i katolička crkva.