Simpatično djelce posljednje je u ovečem opusu vječnog i neuništivoga Gérarda Dépardieu, čovjeka koji već desetljećima dokazuje tezu da se može biti velik, nezgrapan i ružan, a opet bezkraino šarmantan i glumački privlačan. Ovdje glumi ovcaški i pomalo oronulog pjevača šlage-ra u francuskom gradiću Clarmont-Ferrandu koji doslovno pjeva po plesnjacima, starčkim domovima i sličnim neattraaktivnim mjestima. Nije ni sasvim nepopularan, ali ipak, nije rijetko o karijeri koju si ljudi žele kad počnu pjevati.
U engleskim bi rukama takav šlagvort vjerojatno postao prvoklasni depresivno-samoubilački uradak s nesumnjivo tragičnim završetkom, ali ovo su, srećom, Francuzi i sve ima dojam dopadljivosti i nepretencioznosti. Uglavnom, taj i takav Alain Moreau zaljubi se jedne radne večeri u upolu mladu Marion, kolegicu svog prijatelja, i tu kreće – jedan od njegovih šlagera. I baš je to ono dražesno, da redatelj od početka ima namjeru film i ljubavnu priču koncipirati kao jedan u nizu Moreauovih šlagera, neobveznu trakvicu o jednom usamljenom čovjeku i zbranom, zbranom curi.