John Fitzgerald Kennedy jednom je opisao lobiste kao skupinu ljudi koja vas gnaji na prijamima nastojeći vam nametnuti da se bavite problemima i interesima koje sami zastupaju. Prvi cjeloviti prikaz pojma lobiranja u nas nastoji sustavno i cjelovito prikazati složene procese lobiranja u sustavu Europske unije. Iako prožeto kontroverzama, zanimanje lobista unosan je i koristan posao za velike tvrtke, ali i za države koje žele promovirati svoje interese u centrima odlučivanja.
Pojam lobiranja preuzet je iz britanske parlamentarne tradicije 17. stoljeća. Vrlo je brzo praksu sastajanja interesnih skupina sa zastupnicima preuzeo i SAD, gdje je lobiranje toliko proželo sve pore političkog života da danas u Washingtonu djeluje više od trideset tisuća lobista. Drugo najvažnije središte u lobiranju u svijetu danas je Bruxelles, centar odlučivanja Unije, u kojemu djeluje nešto više od petnaest tisuća registriranih lobista.
Prvi dio knjige prikazuje glavna obilježja europskoga sustava organiziranih interesa putem nekoliko snažnih interesnih skupina, kao što je COPA-europski poljoprivredni lobi ili ERT-Europski okrugli stol industrijalaca, najmoćniju interesnu skupinu u Uniji, koju čine tvrtke poput Nokia, Nestléa i Unilevera. Nadalje, opisuju se kanali utjecaja na procese odlučivanja u Bruxellesu (Europska komisija i parlament, Vijeće ministara) te načela i metode lobiranja unutar tijela zaduženih za donošenje važnih odluka. Poseban je naglasak na interesnim skupinama zemalja pridruženih za vrijeme posljednjeg širenja Unije 2005. godine i njihova iskustva u lobiranju.
