Loše poslovanje Karoline pod Lorenzom privlači nove kupce

Godinu i pol nakon što ju je preuzeo Lorenz, Karolina ni u jednom segmentu nije napravila iskorak: nisu etablirani Lorenzovi brendovi, a ni s vlastitim brendovima Bobi, Moto i Jadro nije učinjeno mnogo.

Kada je potkraj 2005. godine tvrtka Lorenz Bahlsen od Lure kupila osječku Karolinu, nekadašnju tvornicu Sloboda, mnogi su analitičari komentirali da je kompanija preplatila akviziciju plativši za nju 22,4 milijuna eura i da će joj trebati niz godina da joj se ta investicija isplati. Godinu i pol dana poslije i takav se komentar čini pre-optimističnim. Naime, umjesto najavljenog širenja proizvodnje, prihodi tvrtke u 2006. godini smanjili su se. Loši poslovni rezultati ne bi trebali čuditi ima li se na umu poteze koje je od preuzimanja povuklo novo vodstvo kompanije. Ili, bolje rečeno, nije ih povuklo.

U godinu i pol dana od preuzimanja tvrtka ni u jednom segmentu nije napravila iskorak, nisu etablirani brendovi Lorenza, a ni s brendovima Karoline (Bobi, Moto i Jadro) nije učinjeno mnogo. Na čelo kompanije nakon odlaska Silvija Galića u Eurobev došao je Dražen Kratoš, vlasnik tvrtki KTL Plus i KTL Promet za trgovinu, proizvodnju i usluge. Prije dolaska u Karolinu Kratoš je bio zastupnik svjetski poznatih grickalica i pekarskih proizvoda Wolf, Quickbury i Chio Chipsa (Lorenzu konkurentska brenda), a s obzirom na to da je riječ o čovjeku gotovo nepoznatu u poslovnim krugovima, mnogi su bili prilično iznenađeni tim Lorenzovim odabirom.

Novi je menadžment proizvodnju dijela slanog asortimenta tvrtke prebacio u Lorenzovu tvornicu u Poljskoj, s time da je njihovo pakiranje zadržano u osječkoj tvornici, što se nije pokazalo profitabilnom odlukom. Nadalje, vrlo su malo investirali u nove pogone, a ulaganje Karoline u marketing u posljednjih godinu dana vidljivo je tek u tragovima. Jedini konkretan potez koji je povukao novi vlasnik bilo je još jedno zbrinjavanje radnika – ovaj put njih 60-ak napustilo je tvrtku uz otpremninu.

Da novo vodstvo kompanije pomalo luta u poslovnim odlukama, potvrdio je i regionalni povjerenik sindikata PPDIV-a Šimo Orešković, priznavši da vlasnici još sagledavaju asortiman Karoline i razmatraju koje će proizvode i u kojim tvornicama proizvoditi.

Zbog svega navedenog u posljednje vrijeme sve se češće može čuti da Lorenz nije zadovoljan razvojem situacije u Karolini, zbog čega su već neke tvrtke iz Hrvatske i regije bacile oko na bivšu Slobodu Osijek.

Među zainteresiranim, uz otprilike poznati Kraš, navodno je i Atlantic Grupa, koja je svojedobno odradila due diligence u Karolini, no ipak je vjerojatnije da Emil Tedeschi nema ambicije ulagati u proizvodnju, već pokušava dogovoriti distribuciju Karolininih brendova. Doduše, pri potpisivanju ekskluzivnog ugovora Atlantica s Lorenzom o distribuciji u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji prije nešto više od dvije godine Tedeschi i Lorenz izrazili su obostrani interes za zajedničku investiciju u kapacitete za proizvodnju Lorenzova asortimana snacka koji bi bili locirani u regiji.

Kao dodatni argument za izlazak Lorenza iz Karoline mnogi navode i činjenicu da se njemačka kompanija nikada dosad nije bavila proizvodnjom keksa i vafla, koji su najvažniji segment u proizvodnji osječke tvornice. Lorenz je dosad, naime, bio isključivo orijentiran na snack proizvode, a prema neslužbenim informacijama, upravo zbog toga Karolina nije bila njegov prvi izbor u Hrvatskoj. Pregovarao je najprije o kupnji tvrtke Kanaan, koja se također bavi proizvodnjom snack proizvoda i u proizvodnji flipsa i čipsa drži znatan dio hrvatskog tržišta.

Akvizicijom Karoline Lorenz Bahlsen prvi je put nakon podjele obiteljske tvrtke ušao u slatki program, ali je navodno isteklo razdoblje u kojemu nije smio ulaziti na tržište slatkog segmenta, o kojem se dogovorio pri razlazu s bratom.

Upućeni u zbivanja u Karolini tvrde da bi Lorenz prodao tvornicu u Osijeku kad bi mu bila ponuđena odgovarajuća cijena. Ako bi se takav scenarij ostvario, bivša Sloboda Osijek treći bi put promijenila vlasnika u pet godina. Prvog većinskog vlasnika Sloboda Osijek dobila je potkraj 2002. godine, kad je Luka Rajić od vlasnika Mepasa Mirka Grbešića kupio 49 posto udjela tvrtke za, tada se navodilo u medijima, pet milijuna eura.

Prvo preuzimanje Slobode Osijek izazvalo je veliku pozornost u medijima jer je Rajić namjeravao izigrati Grbešića i kao vlasnik 24,99 posto vlasničkog udjela dokapitalizirati tvrtku sa 84 milijuna kuna te na taj način povećati svoj udjel na 70 posto, a istodobno smanjiti Mepasov s 49,6 na 20-ak posto. Takav nepovoljan razvoj događaja za Grbešića izmijenio je Ivica Todorić, izrekavši poznatu prijetnju: da će s policom Konzuma ukloniti sve proizvode Slobode. Pristisak Konzuma polučio je željeni efekt pa su Rajić i Grbešić nakon toga postigli kompromis.

Odmah nakon preuzimanja vlasnik Lure u osječkoj je tvornici, preimenovanoj u Lura-keksi, počeo s oštrim restrukturiranjem. Broj zaposlenih smanjio je s 900 na manje od 500, ugasio je proizvodnju slastica i kolača, zatvorio pogon Pekare te prodao Maloprodajnu mrežu Konzumu. Sva ulaganja Lura je usmjerila u programe s najvećim potencijalom rasta na domaćem i na tržištima regije, brendove Bobi, Moto i Jadro, ali nakon nekoliko godina Rajić je ipak odlučio odustati od ideje da postane hrvatski Danon i pronašao je kupca koji je za Karolinu bio spreman dati više nego ostali ponuđači i više nego što su mnogi smatrali da je realno.

Razmišljaju li novi vlasnici Karoline o izlasku iz te tvornice ili vjeruju da unatoč lošem početku još mogu profitirati s kupnjom osječke tvrtke, od Uprave Karoline nije bilo moguće saznati jer nam je rečeno da je politika Lorenz grupe da nitko ne istupa u javnosti.