Izrada propisa o održivu razvoju stavlja se pod kapu jednog ministarstva umjesto da se o državni ured za strategiju. Ministarstvo zaštite okoliša postaje najprivlačnije za koalijsku vodstvom Martine Dalić, koji bi mogao usklađivati održivi razvoj nadzirući rad svih relevantnih ministarstava, što je zapravo i logično.
Istraživanje priče o poistovjećivanju zaštite okoliša i održiva razvoja nekoliko je dana naložilo komunikaciju u kojoj jedan od sugovornika govori svahili, pa se može zaključiti da prigovori HPSOR-a vjerojatno neće biti prihvaćeni.
Dodatno se govori i o osnivanju savjeta za zaštitu okoliša i održiva razvoj pri Ministarstvu zaštite okoliša, što de facto ministri Marini Matulović Dropulić daje ovlasti da upravlja tim važnim resorom i može se protumačiti da će ona, kad je riječ o održiva razvoju, biti nadređena kolegama ministrija Božidaru Kalmeti, Nevenu Ljubičiću, Branku Vukeliću, Petru Čobankoviću, Dragaru Primorcu i Ko…
B rža, jednostavnija i jeftinija proizvodnja da bi primjena poslije bila sporija, kompliciranija i skuplja, načelo je prema kojem su domaći zakonodavci pristupili izradi propisa koji uređuju održivi razvoj, temeljnu kategoriju na kojoj se zasnivaju sve strategije i svi zakoni Europske unije. Takav zaključak nepristanog promatrača proizlazi iz prigovora Hrvatskoga poslovnog savjeta za održivi razvoj (HRPSOR) na nacrta prijedloga zakona o zaštiti okoliša i odgovora na njihove prigovore iz ministarstva Marine Matulović Dropulić.
Ne želeći dodatno komentirati prigovore zakonu u nastajanju, koje su objavili na svojim internetskim stranicama i poslali nadležnom saborskom odboru, u Hrvatskom poslovnom savjetu za održivi razvoj, udruzi koja okuplja više od 30 najmoćnijih domaćih kompanija, samo su naglasili da ne prigovaraju odredbama o zaštiti okoliša, za koje tek smatraju da su komplicirano napisane, nego tomu da se tim zakonom poistovjećuju zaštita okoliša i održivi razvoj, odnosno da se održivi razvoj svodi na zaštitu okoliša i da se tako posve zanemaruju ekonomska i društvena komponenta održiva razvoja.
Među ostalim, taj zakon propisuje izradu strategije održiva razvoja RH, koju bi pisali djelatnici ministarstva ministrice Dropulić u koordinaciji s još nekoliko ministarstava, a najduži rok za njezinu reviziju bio bi svakih deset godina. EU je lani donio novu Strategiju o održiva razvoju koja se revidira svake dvije godine. Pristup domaći administracije, osim razdoblja revidiranja strategije, čak bi pratio određenu logiku jer se kao sudionici izrade strategije spominju ministarstva gospodarstva, zdravstva i socijalne skrbi, poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva te obrazovanja, mora, turizma, prometa i razvitka. Ipak sva logika pada u vodu jer nacrta zakona ministrice Dropulić, što su nam potvrdili i u njezinu ministarstvu, predviđa revidiranje strategije na temelju izvješća o stanju okoliša, što ponovno poništava sve druge resore. Dodatno, provedbeni dokument strategije trebao bi se zvati Plan zaštite okoliša. Takav pristup ministarstva koje se brine o okolišu, a time i Vlade, u Hrvatskom poslovnom savjetu za održivi razvoj smatraju posve pogrešnim, što bi, sasvim neusklađenim pristupu koji EU ima prema održivu razvoju. Stav je HRPSOR-a da pojam održiva razvoja obuhvaća i podrazumijeva interakciju svih državnih tijela koja imaju nadzor nad strategijom i strateškim usmjerenjem razvoja države te da bi nositelj izrade strategije trebao biti Središnji državni ured za strategiju, pod vodstvom Martine Dalić, koji bi mogao usklađivati održivi razvoj nadzirući rad svih relevantnih ministarstava, što je zapravo i logično.
Prirodu problema koji muči HRPSOR, osim vladajuće administracije, ne razumije ni saborski Odbor za zaštitu okoliša pod vodstvom jednog od oporbenih lidera Slavka Linića (SDP), koji podržava zakon HDZ-ove ministrice te čak kaže da je on u duhu strategija koje je donijela bivša koalička vlada i napominje da ministri ostalih resora u zakone u njihovoj nadležnosti moraju uvrstiti odredbe o održivu razvoju i da njih treba pitati zašto to ne čine.
- Mogu prihvatiti da Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj ima svoje mišljenje o konceptu zakonodavnog okvira za održivi razvoj, ali još je koalička vlada u strategijama koje je donijela i koje su jedine važeće strategije u državi, odabrala načelo koje se počinje provoditi sa zakonom o zaštiti okoliša. Ostali ministri nisu odradili svoj posao – kaže Linić.
Sagledamo li područja kroz koja EU mjeri napredak u ostvarenju ciljeva postavljenih u svrhu održiva razvoja, doista je riječ o području za koje je teško vjerovati da bi za nj mogao biti glavni i odgovorni jedan ministar, pa makar samo kao koordinator. Posebno je, poznajući nesposobnost hrvatske administracije da međusobno komunicira, problematična kategorija ‘koordinator’. Naime, osim područja Održiva razvoja, Klimatske promjene i energije te Upravljanje prirodnim resursima, koja su u nadležnosti ministre Droplić, u Održivi razvoj ubrajaju se područja Ekonomija i Proizvodnja i potrošnja, dakle resor o kojima se brinu potpredsjednik Vlade Damir Polančec i ministar gospodarstva Vukelić, zatim područja Siromaštvo i socijalna isključenost, Javno zdravstvo i Starenje društva, što je briga ministra Ljubičića i potpredsjednice Vlade Jadranke Kosor. Tu su Transport, u Kalmetinoj nadležnosti, i područje Globalnoga partnerstva, što je domena ministre vanjskih poslova i eurointegracija Kolinde Grabar Kitarović. Za područje Dobre vladavine zadužen bi, pak, trebao biti sâm premijer Ivo Sanader. Uz to, EU razmatra i kategoriju odgoja i obrazovanja za održivi razvoj, pa bi se odgovarajuće odredbe trebale provući i kroz dokumente Ministarstva obrazovanja.
