Home / Tvrtke i tržišta / Zašto je slab start Lidla u Hrvatskoj prijetnja ostalim trgovcima

Zašto je slab start Lidla u Hrvatskoj prijetnja ostalim trgovcima

Upravo to što Lidl dosad nije snažno napao tržište, upućuje na to da nije u Hrvatsku došao s namjerom da gramzivom politikom na kratak rok otme tržište drugima, već je to odlučio učiniti na dugi rok.

Prošlo je više od pola godine otkako je Lidl počeo otvarati svoje trgovine u Hrvatskoj. Kako mu ide, zapravo nitko ne zna, osim prema onome što se može vidjeti prostim okom. A ono što se može vidjeti, nije bogznašto. Dobar je primjer upravo prva Lidlova trgovina otvorena u našoj zemlji, koja se nalazi točno preko puta prvog SuperKonzuma u Zagrebu, u Vukovarskoj ulici.

Golemo parkiralište Lidla na toj lokaciji uglavnom zjapi prazno, za razliku od parkirališta SuperKonzuma preko puta, koje je većinom popunjeno tijekom cijelog tjedna i u svako doba dana. Razlika je osobito vidljiva u ‘špicama’, petkom poslijepodne i subotom, kada se Konzumovi kupci ponekad moraju snalaziti tako da svoje automobile parkiraju ispred Lidla. Ali u njega ne ulaze.

Ni Lidlovo veliko tjedno ulaganje u promociju u dnevnim novinama, po čemu se posve izjednačio s vodećim oglašivačima Konzumom i Billom, nije ‘navuklo’ potrošače. Od Lidla se očekivalo da će tržištu ponuditi beskrajno jeftinu robu, ali njegova ponuda nije ni približno dovoljno jeftina da bi potaknula veće zanimanje potrošača. Uz to, nedvojbeno je i desetogodišnja akcija Hrvatske gospodarske komore ‘Kupujmo hrvatsko’ učinila svoje. Hrvatski potrošači, bez obzira na slabu kupovnu moć, stvarno preferiraju hrvatski proizvod.

Ukratko, Lidlu u Hrvatskoj i nije krenulo baš najbolje, a manijakalni strah od Lidla među hrvatskim se trgovcima u međuvremenu rasplinuo s obzirom na to da se s njegovim dolaskom nije dogodilo ništa strašno.

Iako se dosad na tržištu još nije osjetilo djelovanje Lidla, to još ne znači da on neće biti poluga koja će promijeniti smjer kretanja hrvatske maloprodaje. Sve sudionike tržišta trebalo bi zabrinuti upravo to što Lidl dosad nije poduzeo nikakve korake kojima bi drastično preoteo prihod konkurentima, što samo upućuje na to da Lidl nije u Hrvatsku došao s namjerom da gramzivom politikom na kratki rok otme tržište drugima, već je to odlučio učiniti na dugi rok. Lidl je dovoljno moćan da se ne mora dokazati u prvih šest mjeseci. On ima snage raditi polako i temeljito. Vrijeme je na strani velikih i moćnih, onih kojima gubitak u poslovanju u prvih nekoliko godina nije problem. I u tome je stvarna opasnost za sve druge igrače na hrvatskome maloprodajnom prostoru.

U međuvremenu podaci o poslovanju, objavljeni u publikaciji ‘500 najboljih’, upućuju na to da je vodećih dvadesetak hrvatskih trgovaca lani raslo brže od rasta ukupnoga maloprodajnog tržišta. Iznimka među njima je Getro, koji se i treću godinu za redom nije pomaknuo s razine od oko 2,1 milijardu kuna prihoda. Još prije godinu dana drugi prema prihodima, Getro, u prošloj se godini pomaknuo na treće mjesto (pretekao ga je Metro Cash&Carry), a sada je to, s još većom razlikom, učinio i Mercator-H, preuzevši Preso-flex.

Velika akvizicija Mercatora u Hrvatskoj mogla se očekivati, ali mnogi bi se prije kladili da će to biti Getro nego bilo tko drugi. Što je žešće Vjekoslav Gucić demantirao priče o tome kako će prodati Getro Mercatoru, to su intenzivnije kolale kuloarske priče o tome da će Mercator preuzeti Getro. Ispalo je, barem za sada, da je trebalo vjerovati Guciću, a ne kuloarima.

No upravo će iznenađujući savezi i partnerstva, koji se temelje na vlasničkom i kapitalnom, ali prije svega interesnom udruživanju, obilježiti iduće razdoblje razvoja hrvatske maloprodaje. Stoga ni neka vrsta saveznosti između Getroa i Mercatora ipak ne bi trebala iznenaditi. Pritom valja imati na umu da Mercator spada u skupinu onih koji (još) imaju vremena za čekanje, a da Getro vremena za čekanje više nema. Tri godine bez pomaka u današnje su doba previše.