Aktuari: Matematičari koji određuju premije

Aktuare traže mirovinska osiguranja, banke, tržište kapitala, investitori – svi koji trebaju primijeniti složene matematičke radnje vezane uz probleme s financijskim implikacijama.

A zapravo na ovlaštenim aktuarima, koji su u pravilu inženjeri matematike s poslijediplomskim studijem iz aktuarske matematike, leži velika odgovornost da u osiguravajućim društvima u svakom trenutku osiguraju dovoljno tehničkih pričuvama, koje se broje u stotinama milijuna kuna, iz kojih se isplaćuju štete osiguranicima te određuju visinu premija.

Posao ovlaštenog aktuara vrlo je odgovoran jer ima ključnu ulogu kod izrade cjenika i provere dostatnosti premija kako bi se mogle ispuniti sve buduće obaveze, odnosno platiti sve štete i troškove. Treba dobro odrediti i tehničke pričuve, koje u velikim osiguravajućim kućama čine 70 do 80 posto pasive društva i temelje se na nepoznatim obavezama koje treba procijeniti aktuarskim metodama. Time su direktno odgovorni za najveći dio kapitala osiguratelja. Osiguranici u principu ne razmišljaju o tehničkim pričuvama, koje im zapravo daju sigurnost.

U Hrvatskoj su registrirana 84 aktuara, od čega je njih 52 ovlašteno i mogu raditi u osiguravajućim društvima na izračunavanju i potpisivanju izvještaja o tehničkim pričuvama. Veliku odgovornost ovlaštenih aktuara za funkcioniranje osiguravajućih društava vrlo je dobro opisao član Uprave Allianza i sam ovlašteni aktuar Neven Tišma, koji je u tom poslu jedanaest godina.

Osiguratelji bi mogli funkcionirati bez aktuara jednako kao što bi automobil mogao voziti bez upravljača. Dobar aktuar mora dobro poznati proces prodaje i osjetljivosti na cijene, marketing koji je vezan uz segmentaciju tržišta, mora znati proces šteta, što je alfa i omega izračuna, administrativne procese u osiguranju kako bi se dobro izračunali troškovi te treba poznati računovodstvo i čitati bilance.

Zbog kompleksnih znanja o poslovanju, ovlašteni aktuari danas polako ulaze i u vodeće strukture osiguravajućih društava. U Hrvatskoj su tri člana i dva predsjednika uprava osiguravajućih društava ovlašteni aktuari koji se na sadašnjim pozicijama više ne bave klasičnim aktuarskim izračunima. To su član Uprave Allianza Neven Tišma, članica Uprave Uniqa osiguranja Tatjana Račić-Žlibar, predsjednica Uprave Erste osiguranja Snježana Bertoncelj, predsjednik Uprave Heliosa Ivan Pavelić, članica Uprave Generalija Jasminka Horvat i članica Uprave Merkur osiguranja Zdenka Rizman.

Zajedničko im je da su matematičari koji su se u aktuarskom poslu našli slučajno u vrijeme kad je sredinom devedesetih počela liberalizacija osiguravajućeg tržišta i kad je školovanje počela prva generacija aktuara. Taj su posao u međuvremenu zavoljeli, a brojke, formule, statistički podaci i matematički modeli postali su dio njihove poslovne svakodnevnice. Tvrdi da je posao, suprotno uvriježenu mišljenju, vrlo zanimljiv.

U početku mi se posao učinio dosadan, ali zapravo svaki put učite nešto novo. Za svaki proizvod u osiguranju i novi cjenik trebaju se upoznati i usvojiti nova znanja iz drugih područja. Primjerice, kod životnog se osiguranja treba voditi računa o smrtnosti i steći osnovna znanja iz demografije.

Trinaestogodišnje iskustvo u aktuarskim poslovima koristilo je na trenutačnoj poziciji, ali i privatno predsjednici Uprave Erste osiguranja Snježani Bertoncelj. Matematičar pristupa svakom problemu analitički, traži uzroke i vezu s posljedicama, odmah zadire u srž stvari, na temelju podataka i analiza donosi zaključke koje ne prihvaća ‘zdravo za gotovo’ nego ih preispituje da bi konačni rezultat bio logičan i smislen. To se pokazuje i te kako korisnim u poslu i svakodnevnom životu, bez obzira na situaciju.

Upravo zbog takvog načina razmišljanja i metoda kojima se koriste sve je veća potreba za aktuarima u mirovinskim osiguranjima, bankarstvu i na tržištu kapitala, investicijskim projektima i sl., odnosno svugdje gdje je potrebno primijeniti složene matematičke radnje vezane uz probleme s financijskim implikacijama. Od ove godine, prema novom Zakonu o osiguranju, obavljaju aktuarske poslove za sva četiri društva i za sve vrste osiguranja.

Moj svakodnevni posao sastoji se od rada na izmjena i dopunama postojećih cjenika, izradi novih produkata, te u sudjelovanju u definiranju IT podrške, obračunu granica solventnosti društava, određivanju tehničkih pričuva do prikupljanja propisanih statističkih podataka za Hanfu.

Revizorske kuće moraju imati nezavisnog ovlaštenog aktuara. U Hanfi ih ima nekoliko, ali tek odnedavno, dok ih primjerice bivša Direkcija za nadzor osiguravajućih društava nije imala, bez obzira na to što su istodobno odobrili tarife. Aktuara je sve više, ali, kako ističe predsjednica HAD-a Gordana Letica, sve je veća i potražnja za njima.

Jedno istraživanje provedeno ove godine u SAD-u aktuare smješta na listu 25 najtraženijih zanimanja koja će se sve više tražiti u budućnosti. Razlog su četverdeset sati radni tjedan i dobra plaća s umjereno količinom stresa. U Hrvatskoj je situacija ista. Početkom 2008. stasat će treća generacija aktuara, u kojoj je 26 polaznika stručnoga poslijediplomskog studija aktuarske matematike koji zajedno provode PMF i Hrvatsko aktuarsko društvo.

Aktuar nije zanimanje samo unutar osiguravajućeg društva, već ga imaju i ostale institucije, samo što imaju drugačiji naziv, poput risk menadžera u bankama, a zajedničkim su imenom to interni revizori društava. Novo područje koje se otvara za aktuare je i sudsko vještačenje za financije, knjigovodstvo i aktuarstvo kojim se trenutačno, za razliku od europskih zemalja, bave tek tri ovlaštena aktuara.

Sudski vještaci koji su ovlašteni aktuari u Hrvatskoj se u pravilu bave nematerijalnim štetama u autoodgovornosti, odnosno daju nalaz i mišljenje na iznose izgubljene zarade i iznose tuđe pomoći i njege kao i u slučajevima kapitalizacije tih iznosa. U gospodarski razvijenijim zemljama aktuari se koriste za planiranje državnih izdataka za troškove obrazovanja, mirovina, zdravstva i transporta, a sve više rade u području bankarstva, tržišta kapitala te na investicijskim projektima.

Sličan trend uskoro bi trebao zahvatiti i Hrvatsku, gdje se aktuari najviše traže u osiguravajućim društvima, u kojima se brinu o svim vrstama pričuva, visini kapitala koja mora pokriti obveze, analizirati sve podatke iz prošlosti i odrediti buduću ter premiju ili, jednostavno, voditi računa o solventnosti ili kvalificirati rizik da ga se može naplatiti.

Hrvatski aktuari sve više se specijaliziraju za područje zdravstvenoga, životnog ili mirovinskog osiguranja te za posebno važno područje solventnosti. Naime, hrvatski se aktuari moraju ravnati prema novim Međunarodnim računovodstvenim standardima, koji inzistiraju na sve sofisticiranim modelima izračuna rizika i solventnosti osiguravajućih društava te u Europi dolazi do jačanja tzv. Solvency II, u kojemu će se poput Basela II kod banaka, veća pažnja morati posvetiti praćenju rizika.

U Hrvatskoj je na snazi solventnost jedan, a Europa teži solventnosti dva, gdje će se primjenjivati sofisticirani modeli kojima će se izračunavati rizici i solventnosti društva. Solvency II trebao bi postati obvezujući u EU tek sljedeće godine, pa bi veće obveze aktuara i osiguravajućih društava u upravljanju rizikom i kapitalom, prema najavama, trebale kod nas važiti tek ulaskom u EU.