BEZ CERTIFIKATA izvoznici će nestati s tržišta u trenutku ULASKA U EU

Izvoznici moraju zadovoljavati određene norme te imati certifikate i standarde kvalitete te sve poduzimaju kako bi ih ishodili. No, bez usuglašenih i korisnih informacija o tome gdje, kako i za koliko osuđeni su na vlastite snage.

Razina poznavanja tehničkih zahtjeva za ispunjavanje međunarodnih norma, tehničkih propisa i dobivanja potrebnih certifikata, koji su uvjet za ulazak na tržište EU-a i ostala međunarodna tržišta, kao i same svijesti o nužnosti njihova ispunjavanja, kod većine je hrvatskih tvrtki na niskim granama. Uz to, veliki dio onih koji su postali svjesni te obveze još ne zna kome se obratiti za pomoć. Udruga Hrvatski izvoznici, kaže njezin glavni tajnik Dubravko Miholić, nastoji edukacijom izvoznika podići svijest tvrtki o tim zahtjevima i informirati ih kako se uskladiti i pripremiti konkurentan proizvod za izlazak na europsko tržište. Najveća ‘mobilizacija’ na tom području, odnosno podizanje svijesti potrebno je za tvrtke iz metalne i drvne industrije.

Naime, kao što je najavljeno iz Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, od 1. rujna 2007. za metalnu industriju, odnosno od 1. ožujka 2008. za drvenu industriju bit će obvezno CE označavanje proizvoda za izvoz na tržište Europske unije. S obzirom na dugotrajnost postupka usklađivanja, moguće je da proizvođači metalnih proizvoda, ako već nisu krenuli u postupak, to neće stići obaviti do rujna. Što se tiče proizvođača iz drvene industrije, iskustvo jedne velike tvrtke u pogledu dobivanja i zadovoljavanja europskih normi, mjera i sustava kvalitete ukazuje na to da je najveći problem upravo nedovoljna informiranost o sustavima mjera i normi u RH, odnosno, nedefiniranost gdje i na koji način se mogu obaviti testiranja, te od kojih tijela i institucija se mogu dobiti određeni certifikati za sigurnost i kvalitetu.

Prema njoj, iskustvu, kvalitetna pomoć ne može se dobiti niti na stručnim konferencijama, jer često stručne i ovlaštene osobe ne usuglašene informacije. Zbog toga oni uglavnom do svih potrebnih informacija dolaze samostalnim traženjem institucija koje im mogu pomoći. Sve certifikate koje imaju, ishodili su isključivo vlastitim angažmanom. Ono što ih je na tom putu najviše kočilo, uz nedovoljnu informiranost, vrlo su složene procedure. Što se tiče troškova koje treba podmiriti za zadovoljavanje svih normi i ishodenje certifikata koje zahtijeva EU pri izvozu, za kompaniju s većim asortimanom proizvoda oni su vrlo veliki, te mogu iznositi i nekoliko desetaka tisuća eura.

Nije dovoljno samo stalno ponavljati da hrvatski izvoznici moraju zadovoljavati određene norme te imati određene certifikate i standarde kvalitete, jer će u suprotnom nestati s tržišta u trenutku ulaska Hrvatske u EU. Hrvatski izvoznici su i te kako svjesni važnosti normi i certifikata i sve poduzimaju za njihovo ishodenje kako bi izbjegli te posljedice. No, bez usuglašenih i korisnih informacija i savjeta – gdje, kako i za koliko, hrvatski izvoznici osuđeni su isključivo na vlastite snage – kaže Miholić.

Izvozne tvrtke još se uglavnom bore s prikupljanjem informacija u vezi s certifikacijama, primjenom europskih normi i CE označavanjem proizvoda. Naravno, ima i onih koje su već poduzele sve radnje kako ih obveza usklađivanja s europskim tehničkim zakonodavstvom ne bi iznenadila. Većinom su to velike tvrtke, no ima i mnogo primjera malih tvrtki koje su radi izvoza svoje proizvode usklađile s europskim normama te samostalno došle do certifikata potrebnih za stavljanje CE oznake na svoje proizvode.

Primjerice, Alpro d.o.o., kao mala tvrtka, na vlastitu je inicijativu proizvode atestirala prema važećim propisima i normama. Također, proizvođač danas sam na proizvode stavlja CE oznaku zahvaljujući certifikatima o usklađenosti s EU normama za sigurnosne uređaje, dobivenim od certifikacijskog tijela TÜV Rheinland.

Za postupke koji prethode dobivanju certifikata za stavljanje CE oznake na proizvode, kao slaganje tehničke mape i testiranja u akreditiranim laboratorijima, odnosno za pripremu za sam postupak ocjene sukladnosti, poduzetnici mogu angažirati konzultantske kuće, koje će provesti proceduru usklađivanja prema smjernicama EU. Certifikacijska kuća tada će certificirati tvrtkin proizvod ili organizaciju ako je sve sukladno normama. Ti postupci zahtijevaju velike financijske izdatke za izvoznike. No, kako je to imperativ za plasman proizvoda na europsko tržište, to bi svakom izvozniku trebao biti trošak koji je nužno planirati u financijskim i poslovnim planovima, kaže Miholić.

Mali i srednji poduzetnici financijsku potporu kod tehničkog usklađivanja mogu dobiti i od države, putem programa i projekta poticanja poduzetništva Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Naime, MINGORP putem projekta Tehničkog usklađivanja pokriva najmanje 50 posto troškova za konzultantske usluge i edukaciju pri uvodenju sustava, ili pak za certificiranje sustava ili proizvoda, do najviše 80 tisuća kuna potpore svakom korisniku.

Izvjestilo velike tvrtke kao što je Nexe grupa govori o drugoj vrsti problema vezanog uz certificiranje. Naime, ispitivanje u Našicama proizvedene cigle prema europskoj normi za opeksarske proizvode EN 771-1 Nexe grupa obavljala u Zavodu za gradbeništvo Slovenije (ZAG). Odlični rezultati ispitivanja nosivosti i toplinske provodljivosti omogućili su da Nexe sada može na osnovi Izvještaja o ispitivanju izraditi Izjavu o sukladnosti proizvoda i stavit oznaku CE na svoje proizvode i slobodno ih izvoziti. Kao što kažu u Upravi Nexe, djelatnici ZAG-a pokazali su se vrlo susretljivim i ažurnim, a budući da u komunikaciji nema jezične barijere, oni im savjetodavno pomažu i kod budućeg certificiranja proizvodnje. Troškovi ispitivanja iznose nešto više od tisuću eura za proizvod, ovisno o vrsti proizvoda i ispitivanja, što Nexeu nije najveći problem. Najveći problem stvaraju mu neinformirani kupci koji se ne bave građevinarstvom i ne poznavaju norme. Tako oni, uz dokumentaciju koju im proizvođač dostavi, a propisana je europskom normom 771-1, zahtijevaju i dodatne ugovore, odnosno izvještaje kao, primjerice da opeka nije radioaktivna ili kolika je trajnost zida sazdana od njihovih blokova.

Telefon-Gradnja je za pribavljanje CE oznake platila 200 tisuća eura, a u taj iznos uključen je niz skupih atestiranja proizvoda budući da njihovi proizvodi sadrže niz složenih komponenti. Logično, na cijenu utječe broj i priroda potrebnih ispitivanja, a najviše ovisi o složenosti proizvoda te broju dorada i ponavljanju bilo koje vrste koju eventualno treba napraviti. Ti činitelji utjecaju dolaze do izražaja tek u slučaju kada su odabrani i ugrađeni materijali dostatne kvalitete i izvršena su sva preliminarna interna ispitivanja, što je također dugotrajno dio procesa – objasnio je Balentović i dodao da je najveći problem malen broj domaćih proizvođača sposobnih proizvesti određene dijelove njihovih proizvoda s potrebnom kvalitetom.

Pri procesu prilagodbe europskom tržištu u tvrtki Telefon-Gradnja traganje za odgovarajućim institucijama koje bi mogle pomoći u koracima trajalo je više od godine dana. Pristup EU izvjesniji je i bliži, pa je i broj raspoloživih informacija i interesa obiju strana (onih koji traže usluge i onih koji ih pružaju) veći. Kao rezultat, u Europi se u proteklim godinama pojavilo nekoliko novih poduzeća ovlaštenih za barem najjednostavnija atestiranja i nadziranje CE-a i kvalitetu općenito. Specijaliziranih je poduzeća za posebna ispitivanja, razumljivo, i dalje vrlo malo, te su i kada su dostupna obično vrlo zauzeta – objasnio je Balentović i domaćim poduzetnicima poručio da samopouzdanje dignu glavu i svoje vrijednosti ozbiljno i otvoreno stave na svjetsko tržište.

Podravka je, kaže Marijan Jurić, direktor Sektora poslovne kvalitete, već dugo na tržištima na kojima treba udovoljiti različitim zahtjevima određenima zakonskom regulativom EU i zemalja članica. Uspješni možemo biti samo ponudom proizvoda i usluga koje to tržište želi i treba uz osiguranje kvalitete i konkurentnih cijena. Najčešće je za to potrebno transformirati poduzeće, poboljšati performanse, sniziti i eliminirati sve nepotreban troškove, povećati efikasnost i strogo se usredoroditi na tržište i potrošače – objašnjava Jurić dodajući da to nije nimalo lako ni jeftino.

Sustavi upravljanja koji se danas od prehrambene industrije uglavnom traže utemeljeni su na zahtjevima međunarodnih normnih nizova: ISO 9000, ISO 14 000 i ISO 22 000. Tu su dodatno i posebne norme udruženja velikih robnih lanaca kao IFS i Global Food Standard – BRC. Neke norme, koje dolaze iz Amerike, a prema kojima se mogu certificirati proizvodi i procesi, također su se udomaćile u Europi, pa i u Hrvatskoj. Primjer je, kaže Jurić, NSF za vodu u bocama.

Podravka prati i sve promjene zakonodavstva EU i za podrucje sigurnost hrane uključivanjem svojih stručnjaka u različite projekte EU, a posebno smo usredotočeni na analizu rizika, mjere preduzročnosti, sustave sljedivosti, upravljanja incidentnim situacijama i poboljšanja u povedbi načela HACCP-a – objašnjava Jurić.

Postojeće sustave i procese uspostavili su sami jer za to imaju školovane i međunarodno priznate stručnjake, a unutar posebnog sektora poslovna kvaliteta postoji i Centar za edukaciju za sigurnost hrane, registriran pri Kraljevskom institutu za javno zdravlje (Royal Institute of Public Health) u Velikoj Britaniji.

Za podrucje sigurnosti hrane očekuje se veća pomoć tijela državne uprave, ministarstava i HGK, a prvi koraci već su napravljeni. Za dio usmjeren na povećanje konkurentnosti gospodarstva polako se razvija potrebna infrastruktura, a projekt MAS-Q-a jedan je od doprinosa tomu – kaže Jurić i dodaje da na hrvatskom tržištu ima mnogo različitih domaćih i stranih, kvalitetnijih i manje kvalitetnih savjetničkih tvrtki i certifikacijskih kuća pa dostupnost nije upitna. Podravka ima ugovor s norveškom certifikacijskom kućom Det Norske Veritas koja ima niz međunarodnih akreditacija te BRC i IFS, a akreditirana je i u Hrvatskoj.

Glavni su troškovi koje je EU imao pri izvozu oni koji nastaju zbog ispunjenja zahtjeva zakonske regulative zemalja članica i različitih ugovora čiji je Hrvatska potpisnik. Certifikate za određene sustave i proizvode traže kupci u pojedinim zemljama, i to nije povezano sa zakonskim zahtjevima, nego je dodatna vrijednost kompanije – zaključuje Jurić.

Prema rezultatima ankete poduzetnici smatraju da im problematika MAS-Q-a trenutačno nije važna, da je skupa, a o prilagodbi tehničkom zakonodavstvu razmišljat će u nekome budućem vremenu.

U pripremi za pristupanje Europskoj uniji Hrvatskoj se postavljaju brojna pitanja o europskim vanjskotrgovinskim propisima, posebno o zahtjevima iz područja normi, ocjenjivanja sukladnosti, označavanja oznakom CE i akreditacija. U sklopu projekta Unapređenje poslovanja malih i srednjih poduzeća Agencije Sjedinjenih Država za međunarodni razvoj (USAID) osnovana je zajednička radna skupina gospodarstva i državne uprave, a glavni je partner USAID-u u tom projektu Agencija za promicanje izvoza i ulaganja (APIU). Glavni je cilj tog partnerstva unapređenje trgovine, pristupa tržištu i podizanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.

U radnoj skupini su predstavnici Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništva, Državnog inspektorata, Državnog zavoda za mjeriteljstvo, Hrvatskog zavoda za norme, Hrvatske akreditacijske agencije, HUP-a, Hrvatskih izvoznika, HGK, Hrvatskog mjeriteljskog društva, Nacionalnog vijeća za konkurentnost, APIU-a, Klastera drvopreradivača i HOK-a. Radna skupina ili MAS-Q Task Force je uz pomoć USAID-a napravila akcijski plan čiji su osnovni ciljevi stvaranje preduvjeta za podizanje svijesti o važnosti MAS-Q-a za konkurentnost hrvatskoga gospodarstva te upućivanje gospodarstvenika da iskoriste informacije savjetodavnih tijela.

Cilj je do kraja godine akcijskim planom obuhvatiti 100 tisuća hrvatskih tvrtki, a planom se predviđa i informiranje Vlade o važnosti MAS-Q-a za konkurentnost hrvatske privrede i predlaganje veće potpore poduzetništvu različitim mjerama. Uz pomoć toga projekta nastojat će se omogućiti što učinkovitija prilagodba poduzetništva zahtjevima hrvatskom gospodarstvu postavljenima u europskim smjernicama novog pristupa (EU New Approach Directives). Trgovina je glavni pokretač ekonomskog rasta Hrvatske, a važnost sustava MAS-Q-a u razvoju ekonomskih politika danas je neprocjenjiva.

Zadatak je gospodarstva i državne uprave uklanjanje nekarinskih zapreka u trgovini i uspostavljanje međunarodno priznatog sustava MAS-Q-a sukladnog europskom sustavu. Radna je skupina upravo završila pilotistraživanje radi utvrđivanja osnovnih potreba tvrtki iz područja sustava MAS-Q-a kao i tehničkih usluga koje bi im najviše koristile i pridonijele širenju, inovacijama i rastu.

Očekivalo se da će se uz suradnju tvrtki koje su dobile upitnik utvrditi te potrebe i tada pomoći tijelima državne uprave i tijelima u području MAS-Q-a pri razvoju plana aktivnosti za zadovoljavanje iskazanih potreba i zahtjeva te za pružanje tih usluga na učinkovit i troškovno prihvatljiv način. Rezultati provedenog anketiranja upravo su potvrdili iznimnu važnost i nužnost provođenja projekta MAS-Q-a i ostvarivanje akcijskog plana MAS-Q Task Forcea, ali i drugih budućih projekata vezanih uz konkurentnost i podizanje kvalitete proizvoda. Rezultati ankete pokazali su da je upitnik od 500 hrvatskih malih i srednjih poduzetnika kojima je poslan ispunio, dakle odgovorilo na pitanja vezana uz standarde, mjeriteljstvo, certifikate, prilagodbu tehničkog zakonodavstva i norme itd. samo 50 poduzetnika.

Ostali smatraju da im ta problematika u ovom trenutku nije važna, da je skupa i da će o normama, certifikatima i prilagodbi tehničkom zakonodavstvu razmišljati u nekom budućem vremenu, i ne shvaćajući pritom da će zbog neprilagodbe smjernicama EU doprjeti u položaj da vlastite proizvode neće moći staviti na hrvatsko tržište i da neće moći izvoziti. Od 50 pristiglih odgovora većina tvrtki poznaje Hrvatski zavod za norme, navikla je pretraživati njegove stranice i želi prijati informacije. Vrlo je malo ispitanika napisalo da im norme nisu dostupne. Jedan od njihovih problema odnosi se na cijenu norma, a nekim je ispitanicima problem što nisu prevedene sve norme, tako da nemaju njihovo jednoznačno tumačenje, nego ih svatko tu mači na svoj način.

Kad je riječ o mjeriteljstvu, mnogo tvrtki raspolaže mjernim instrumentima, ali nije napomenulo kojim se mjerama služi. Vrlo malo tvrtki ima laboratorij, no nijedan nije akreditiran; ipak, nitko nije ni izrazil želju da mu se pomogne da bi ga akreditirao. Što se tiče pitanja o Hrvatskoj akreditacijskoj agenciji, vrlo je malo poduzeća svjesno da ona postoji i malo ih pretražuje njezine stranice. Nitko, pak, od ispitanika ne zna dobro razliku između akreditacije i certifikacije. Svi su izrazili želju za primanjem informacija od HAA, a većina se želi obrazovati o normama i mjeriteljstvu. Ovaj prilog napravljen je u koordinaciji s aktivnostima predviđenim akcijskim planom radne skupine, a financiran je uz pomoć USAID-a.