Desetak recepata za prolazak naziva tvrtke na sudu

Nepisano je pravilo da se naziv tvrtke bar u tri slova mora razlikovati od postojećega. Želi li poduzetnik svojoj tvrtki ipak dati sličan naziv, može mu dodati još jednu riječ.

Kad poduzetnik odluči osnovati tvrtku, jedna od važnijih odluka koje mora donijeti jest kako je nazvati. U idealnoj situaciji obratit će se stručnjacima, tvrtki poput Nomen est omen, i prepustiti njima posao nalaženja idealnog naziva. Poduzetnik koji ga odluči sam smisli, mora biti bar minimalno upućen u problematiku vezanu uz nazive – ponajprije mora poznati zakon, a dobro je znati i neke trikove, koje otkriva Nela Milijić, direktorica tvrtke Nomen est omen.

• Prije svega treba imati na umu osnovne naputke iz zakona. Naziv tvrtke treba biti na hrvatskom ili mrtvom jeziku, dakle latinskom ili starogrčkom. Strani su nazivi dopušteni, ali samo ako podnositelj može dokazati da u hrvatskom jeziku ne postoji primjerena riječ (primjerice, tvrtka se može registrirati pod imenom Brandsetter) ili u slučaju da je tvrtka registrirana u nekoj drugoj zemlji pod tim nazivom. Tako poduzetnik koji izričito želi registrirati tvrtku pod stranim nazivom može to učiniti, primjerice, u Sloveniji ili u Bosni i Hercegovini, pa tek zatim registrirati podružnicu u Hrvatskoj – kaže Nela Milijić.

Problem s kojim se mnogi susreću kad se odluče za određeni naziv tvrtke jest taj da već postoji tvrtka sličnog naziva. Za njegovo izbjegavanje nekoliko je koraka koje valja napraviti prije nego što se pokuša registrirati naziv tvrtke. Na internetskim stranicama sudskog registra potrebno je provjeriti postoji li tvrtka sličnog imena. Pri provjeri nije uputno provjeravati cijeli naziv tvrtke, nego je bolje upisati prva četiri do pet slova naziva koje se planira dati tvrtki. Nepisano je pravilo da se naziv tvrtke mora razlikovati bar u tri slova od postojećega. Naravno, budući da svaki poduzetnik želi da naziv njegove tvrtke bude jedinstven, ako postoji sličan naziv, kao i onaj koji želi dati svojoj tvrtki, postoji mogućnost dodavanja još jedne riječi u naziv. Naziv tvrtke može biti i akronim ili skraćenica hrvatskih ili riječi iz mrtvog jezika – u tom je slučaju važno dokazati kopijom stranice iz rječnika koje su riječi sastavni dijelovi te skraćenice.

Dobro je nakon tog koraka nazvati trgovački sud ili se obratiti na Hitro.hr i upitati kolike su šanse da prijedlog prođe na sudu i bude prihvaćen. Naravno, čak i ako mišljenje bude pozitivno, postoji mogućnost da ga sud odbije, ali ovaj korak može uštedjeti i vrijeme i novac bude li već pri upitu mišljenje suda negativno – napominje Nela Milijić.

Sljedeći je korak promišljenog poduzetnika provjeriti postoji li u bazi podataka u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo takvo ime zaštićeno kao žig. Naime, kako trgovački sud i Zavod nisu povezani, postoji mogućnost da sud prihvati naziv i registrira tvrtku pod njime iako je taj naziv zaštićen na Zavodu. U takvom slučaju može tužiti novoregistriranu tvrtku ili od nje zatražiti odštetu.

Pokažu li svi ti koraci da je naziv pod kojim želimo registrirati tvrtku slobodan, trebalo bi još razmisliti o nekoliko stvari. Svakako je dobro provjeriti može li se promjenom jednog slova (dodavanjem ili oduzimanjem) pretvoriti u pogrdnu riječ ili nešto što će imati sasvim drukčiji učinak od željenoga. Primjerice, nazivu tvrtke Urban (a takvih je u Hrvatskoj tri) u Splitu bi iz zabave lako mogli dopisati početno slovo K. Osim o dodavanju slova treba voditi računa i o tome kako se naziv tvrtke mijenja pri deklinaciji i promjeni naglaska, odnosno mijenja li mu se pritom značenje. Također je dobro zaviriti i u engleski rječnik da bi se izbjegli nezgodni nazivi koji u hrvatskom zvuče normalno, ali u engleskom izazivaju smiješ ili bude negativne asocijacije (primjerice, ime postojeće tvrtke T. I. T.).

Pri imenovanju tvrtke sva kako je potrebno voditi računa i o stilu i duhu tvrtke o kojoj je riječ. Linija provokacije je tanka, i dok je određena količina humora dobrodošla pri imenovanju restorana brze hrane pa takva tvrtka može nositi naziv kao što je Ludi picek ili Nepoznata životinja, naziv, pak, Mrtav hladan za tvrtku koja pruža posmrtnu pripomoć nije mudar izbor.

U postupku registracije na sudu dobro je imati kopiju stranice iz rječnika iz koje je vidljivo da je naziv riječ bilo hrvatskog, bilo stranog podrijetla, ali bez hrvatske verzije, bilo kratica hrvatskih riječi, odnosno servirati informacije sudu da bi mu se olakšao posao. Korisno je, i prilično jeftino, nakon toga zaštititi naziv u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Postupak zaštite stoji oko osam tisuća kuna s PDV-om, a njime naziv tvrtke postaje žigom i zaštićen je sljedećih deset godina; zaštita se može obnavljati bezbroj puta.

Kad tvrtka počne raditi, Nela Milijić preporučuje da se u njoj i prema van ističe tvrtkin naziv u originalnom obliku, odnosno da ga se ne sklanja jer se sklonidbom ‘razvodnjuje’. Najbolje ga je pisati velikim tiskanim, podebljanim slovima ili kurzivom.

Cilj je takva postupka izbjeći da naziv tvrtke uđe u generičku uporabu, a tako i u rječnik, jer iako laska kad naziv tvrtke ili proizvoda postane sinonim za cijelu kategoriju (kao što je slučaj s robnom markom Tetra Pak, čiji je naziv postao sinonim za kartonsku ambalažu i ušao u rječnike hrvatskoga jezika kao generička riječ tetrapak), to otežava njegovu daljnju zaštitu.