Dubrovnik zagušen kruzerima – šansa za Split, Zadar i Rijeku

Svaki se peti turist s kruzeru poslije vraća na destinaciju kao stacionarni gost. Zato bi cruising, osim zbog izravne zarade, trebalo cijeniti i iz marketinških razloga. Ne smijemo odbijati goste iz Dubrovnika, nego ih eventualno preusmjeravati duž obale.

Podatak da jedan kruzer onečišćava okoliš kao 2.000 automobila na godinu, što je rezultat novoobjavljene Studije o održivu razvoju cruising turizma u Hrvatskoj, izazvao je burne reakcije pomoraca s kopna i mora. Mnogi hvale dugoočekivanu studiju koju je u ponedjeljak predstavio Siniša Horak s Instituta za turizam. Napokon smo dobili opipljive rezultate o profitabilnosti i zaradi jedne od najbrže rastućih grana turizma u svijetu. No, teza da su kruzeri veliki onečišćivači mora ne drži vodu.

Svatko tko razumije struku, tko zna da se u strojarnicama broda i u administraciji vodi stroga kontrola i briga o zaštiti okoliša, zna da si danas nijedna kompanija u svijetu neće priuštiti sudsku tužbu zbog onečišćenja jer su novčane kazne goleme, a za ispuštanje otpadnih voda ili emisiju štetnih plinova odgovorni časnici za zaštitu okoliša mogu završiti u zatvoru, a kompanije čak staviti ključ u bravu.

U Dubrovniku, u kojem kruzeri stoe eventualno nekoliko sati, nema potrebe za ispuštanjem otpadnih voda, koje se ionako pročišćavaju prije ispuštanja, a međunarodni zakon propisuje da se voda s brodova može ispuštati najmanje 12 nautičkih milja od obale i njega se pridržavaju sve kompanije. No, predviđanja Studije da će Dubrovnik za 10 godina biti u prometnom kolapsu moguća su, jer kako u gradu u koji se slijeva 82 posto ukupnog prometa cruising turizma u Hrvatskoj, tako ni u drugim gradovima, potražnja kompanija za odredištima ne odgovara razini svijesti lokalnih zajednica koje još odbijaju priznati da kruzeri sa svojim gostima donose novac.

Studija je pokazala da je prošle godine Hrvatska ugodila 729 tisuća gostiju s plovećih hotela koji su samo Dubrovniku donijeli zaradu od 20-ak milijuna eura. Ove bi se godine broj putnika trebao popeti na milijun, što je 40-ak posto više nego prošle godine, a za 10 godina na dva milijuna gostiju. Studija predviđa da će se zarada od kruzeru u istom razdoblju popeti do 200 milijuna eura, što je deset puta više nego sada, i to s otvaranjem 1.500 novih radnih mjesta. Pritom će dodatno zaraditi luke s putničkim terminalima u kojima će biti dodatni sadržaji.

Zadar postaje početna luka najjače kompanije. Svi pokazatelji upućuju na velik porast novog oblika turizma koji u Hrvatskoj napokon treba početi poštovati. Sazrelo je vrijeme da se tom poslu pristupi ozbiljno jer se u toj industriji okreće velik novac – smatra direktor Lučke uprave Dubrovnik Vlaho Đurković, jedan od rijetkih stručnjaka u Hrvatskoj koji se, osim pomoraca, zauzima za razvoj te industrije. Već nekoliko godina Đurković pokušava animirati dubrovačke čelnike da osnuju jedinstvenu agenciju koja će se baviti svim aspektima cruising turizma, uključujući šoping, izlete, prijevoz i infrastrukturu, no do sada ta inicijativa nije dobila zeleno svjetlo Grada.

Stoga je Đurković odlučio pokrenuti inicijativu u lukama da bi se što prije konzultiralo ostalim mediteranskim odredištima s iskustvom u tom području turizma. Željeli smo pokrenuti inicijativu s Gradom, no Dubrovčani su još vrlo bijesni na kruzeru. Stoga je Lučka uprava Dubrovnik odlučila sama pokrenuti osnivanje agencije koja će se financirati izravno od putnika s brodova. Nakon ljeta ćemo pristojbu za vez u luci, koja je 2,2 eura po putniku, povisiti na 3,3 eura, i to će u početku biti glavni izvor financiranja – kaže Đurković, ujedno predviđajući da će se u sljedećih pet godina u infrastrukturu i sadržaj luka na Jadranu uložiti ukupno oko milijardu eura, nakon čega će Hrvatska postati još veća meta kruzeru. U sljedeće dvije godine Dubrovnik će sustavno ulagati u uređenje rive, za koju je izvojeno 40 milijuna eura, nakon ljeta slijedi plan uređenja gruškog bazena, a u putnički terminal i njegovu infrastrukturu u sljedećih pet do šest godina uložit će se 200-tinjak milijuna eura. Najizgledniji investitori za gradnju terminala u Gružu su renomirane cruising kompanije Royal Caribbean i MSC Cruises, a neke druge kompanije financirat će sadržaje unutar putničkog terminala kao što je, primjerice, kockarnica.

Prije dva tjedna Zadar je posjetio najviši menadžment Carnival Cruise Linea, najpopularnije cruising kompanije u svijetu, koja je tek otvorila rute prema Europi, da bi taj grad uvrstio na listu ‘home porta’, odnosno početne luke u kojoj se ukrcavaju posada i putnici. U svijetu cruisinga to je prilično važan strateški potez jer se tada afirmira zračni prijevoz kojim se putnike dovodi u Hrvatsku, kao i hotelski smještaj, u kojem gosti i posada odsjedaju prije ukrcaja. Hrvatska je na nautičkim zemljovidima kapetana vodećih tvrtki do sada bila usputna luka u kojoj su brodovi boravili nekoliko sati, no sve se više kompanija odlučuje na krstarenje po cijelom Jadranu, uglavnom s manjim putničkim brodovima na kojima borave gosti veće platežne moći. Studija je pokazala da u Hrvatskoj postoji čak 17 gradova pogodnih za razvoj cruising turizma, od kojih su se Dubrovnik, Zadar, Split, Rijeka i Šibenik već pomaknuli s mrtve točke. Tako je, primjerice, splitsko Brodogradilište specijalnih objekata napravilo 60-metarski putnički brod za krstarenje Athena, prvi iz serije od četiri minikruzera koje to brodogradilište gradi za američku tvrđu Grand Circle River Cruise Line iz Bostona, a koji će krstariti oko Hvara, Korčule i Dubrovnika. Hrvatska bi još svakako trebala dobiti ‘noćenja’ brodova u luci, kad se stvara najveća izvanpansionska potrošnja. Od 600 tisuća prošlogodišnjih dolazaka gostiju Dubrovnik bilježi tek nekoliko tisuća noćenja putnika, uglavnom na manjim brodovima. Iako taj grad još dominira kao turistička atrakcija, stručnjaci se slažu da bi megakruzeri bili pogodniji za Split ili Rijeku, dok bi, upravo zbog infrastrukture i zagušenja, Dubrovnik mogao ostati meka srednjih i manjih brodova.

Natjecanje u veličini plovećih hotela. Split ne vidim kao konkurenciju, nego kao alternativu Dubrovniku. Prije šest godina prosječni broj putnika na putničkom brodu bio je između 700 i 720, a danas se taj broj penje do nekoliko tisuća putnika. Smanjuje se broj tičaja brodova, ali po veličini rastu, jer kompanije se natječu u veličini plovećih hotela. To je loše za Dubrovnik, koji je zakrčen, ali je dobro za Split, Zadar i Rijeku – tvrdi Đurković.

Hrvatskoj je, prema svemu sudeći, nužno tijelo koje će se baviti isključivo cruisingom jer takva vrsta turizma ne bi smjela ostati samo na brizi lučkih uprava. Između cruising kompanija i luka ne postoje ni ugovori, nego se suradnja odvija uz pomoć uspostavljenih kontakata na glavnom sajmu cruising industrije u Miamiju, na kojem četnaest hrvatskih luka prikazuje svoju marketinšku brošuru destinacija, a poslije svaka luka zasebno pregovara sa stranim brodskim agencijama o rasporedu.

Bijes turističkih radnika u Hrvatskoj izaziva i pretpostavka da gosti s kruzeru ne troše dovoljno. No prosječna potrošnja gostiju od 39 do 50 eura nije mnogo manja od prosječnoga gosta koji se hrani u hotelu, ako izuzmemo Britance, Talijane i Francuze, koji će potrošiti više od ostalih, izasli oni iz hotela ili s putničkog broda.

Ne treba zaboraviti da se gost s putničkoga broda koji tijekom krstarenja ‘dotakne’ pokoje odredište na Jadranu, bude li zadovoljan, vraća na godišnji odmor u fiksne objekte. Prema istraživanjima Studije, oko 52 posto putnika s kruzeru želi se vratiti u destinaciju u funkciji stacionarnoga gosta, a podaci American Expressa kažu da ih se 20 posto doista i vratit. Cruising u Hrvatskoj bi, ako ni zbog čega drugoga, trebalo cijeniti zbog marketinških razloga jer, koliko smo god još atraktivni neistraženi biser Mediterana, ne smijemo si priuštit odbijanje gostiju, nego eventualno njihovo preusmjeravanje duž obale. A takva je situacija i s kruzerima.