Nije sporno pravo glasa onoga tko ima državljanstvo, ali ne bi bilo loše pozabaviti se time tko sve u BiH ima hrvatsko državljanstvo.
Najveća korist od izbora Zorana Milanovića za šefa SDP-a: politički blizanci Milanović i Sanader morat će ubrzano učiti kako bi znali o čemu zapravo govore u izbornoj kampanji. Taj iskorak prema novoj kvaliteti napravio je, doduše neplanirano, novi šef SDP-a najavivši ukinjanje glasovanja Hrvata iz BiH na hrvatskim parlamentarnim izborima, dakako, dođe li na vlast. Njegovi stranački kolege su, naravno, ostali šokirani. Jer, novi šef stranke otvorio je raspravu o listi za dijasporu u vrijeme kad se izborni zakon ne može mijenjati, učinio je to uoči izbora na kojima se prvi put njegova stranka sprema osvajati glasove među glasačima iz iseljeništva i poglavito iz BiH, i to upravo kad navodni premijerski kandidat Jurčić nastoji iseljenicima u SAD-u ‘prodati’ sliku nekog novog SDP-a. Novi šef stranke pao je na testu političke taktike, ali nakon svakog pada pametan ući.
No ozbiljnije pomake u kvaliteti političkog tržišta mogla bi potaknuti raspravu o toj temi kod Milanovićeva glavnoga političkog takmaca Ive Sanadera. Sanader je, dakako, odmah odgovorio da mu ne pada na pamet ukidati listu za dijasporu. Milanović mu je zapravo pružio priliku da iskaže svoju brigu za Hrvate u BiH, za koje se ‘brine’ jedino uoči izbora i isključivo u sklopu izborne matematike. A pravi dobitak za kvalitetu hrvatske politike prema BiH bio bi da na osnovi te nespretno otvorene teme glavni akteri hrvatske politike nauče ponešto o tom svom biračkom tijelu u susjednoj državi i da sukladno tim spoznajama napokon formuliraju neku državnu politiku prema BiH.
Naime, na izborima za Hrvatski sabor Hrvati iz BiH ne glasuju kao – Hrvati iz BiH, nego kao hrvatski državljani, vlasnici hrvatskih domovnica i hrvatskih putovnica. I to im pravo glasa nitko ne može oduzet, pa ni Zoran Milanović, a da im ne oduzme državljanstvo. Izborni zakon uređuje tek na koji će način oni birati parlamentarne zastupnike. Kad bi pomnijete pregledali listu hrvatskih državljana iz BiH, dakle svojih potencijalnih birača, vjerujem da bi hrvatski političari na njima našli mnogo svojih znanaca – bošnjačkih i srpskih političara, poduzetnika, estradnih djelatnica i djelatnika. Naime, posjeđovanje hrvatske putovnice stvar je pragme i prestiža u susjednoj državi; ona omogućuje slobodno kretanje Europom, za razliku od bosanskohercegovačke, s kojom se na Zapad bez vize može jedino u Hrvatsku, i mnogi su iskoristili nekog pradjeda hrvatskog podrijetla ili znanca u hrvatskoj vlasti da bi se nje domogli.
