Projekti

kojem će vjetroelektrane koje imaju više od 60 posto hrvatskih dijelova dobivati maksimalan iznos od 65 lipa po kilovatstu. Zbog toga će razloga strani ulagači koji u Hrvatskoj planiraju graditi vjetroelektrane biti potaknuti na kupnju hrvatske opreme, od čega bi Končar trebao najviše profitirati.

Končar već desetljećima proizvodi generatore za hidroelektrane koje je samo trebalo modificirati da bi bili prikladni za vjetroagregate. Na početku smo razmišljali o uzimanju licencije od stranog proizvođača za nastup na domaćem tržištu, ali boljom se opcijom pokazao razvoj vlastite tehnologije. Sada imamo proizvod koji možemo prodati bilo gdje u svijetu – kaže Branko Zajec i dodaje da već postoji interes za kupnju Končarevih vjetroagregata.

Unutar Končar grupe planira se proizvoditi 70 posto dijelova, što s radom uloženim u sklapanje uređaja znači da će se uređaji sastojati od najmanje 80 posto hrvatskih komponenti. Dijelove koje neće moći proizvesti u matičnom poduzeću namjeravaju naručiti kod hrvatskih tvrtki, a u slučaju da domaći proizvođači neće moći ili htjeti proizvoditi potrebne dijelove, nabaviti će se od stranaca. Korištenje i razvoj energije vjetra u Europskoj su uniji do sada zaposlili 200-tinjak tisuća ljudi, a Končar u prvoj fazi namjerava u proizvodnji vjetroagregata zaposliti stotinjak novih radnika.

Projekt razvoja vjetroelektrana počeo je 2002. u Končarevu Institutu za elektrotehniku, a 2005. prebačen je u Inženjering za energetiku i transport, tvrtku koja je također dio Končar grupe, u kojoj se razvija i danas. U razvoj je uloženo više od tri milijuna eura, koje je većinom osigurao Končar, a dio novca dala su ministarstva gospodarstva i zaštite okoliša.

Jedna vjetrenjača, odnosno vjetroagregat, stoji se od stupa visokog 60 metara i teškog 80 tona, a gondola u kojoj se nalazi generator snage jednog megavata teška je 65 tona. Cijena uređaja koji može proizvesti jedan megavat struje na godinu na tržištu je oko milijun i pol eura, a da bi vjetroagregat bio profitabilan, mora raditi 2.000 sati na godinu s nominalnom snagom. Za usporedbu, godina ima ukupno 8.500 sati. Na lokacijama na kojima se planiraju graditi vjetroelektrane vjetar mora biti stalan i dovoljno jak, zbog čega su potrebna intenzivna mjerenja, koja traju i do dvije godine. Uz istraživanje vjetrova mora se napraviti i studija utjecaja na okoliš jer se vjetroelektrane ne smije graditi uza staništa ugroženih ptica i šišmiša ni na koridorima ptica selica.

Vjetroelektrana koju Končar gradi na Pometenom brdu trebala bi biti gotova potkraj 2008. ili početkom 2009. godine; sastojat će se od 16 vjetroagregata i moći će pokriti godišnje potrebe 20 tisuća kućanstava.

U Hrvatskoj trenutačno postoje dvije vjetroelektrane: na brdu Trtar kod Šibenika s 14 vjetroagregata snage 11,2 megavata u vlasništvu hrvatsko-njemačke tvrtke Enersys i na predjelu Ravne iznad grada Paga sa sedam vjetroagregata snage 5,95 megavata u vlasništvu druge hrvatsko-njemačke tvrtke Adria Wind Power. U dnevnim se novinama u protekle dvije godine spominjalo mnoštvo lokacija i ulagača koji će graditi vjetroelektrane. Podaci kažu da je u Hrvatskoj odabrano stotinjak lokacija za buduće vjetroelektrane i sve bi zajedno, nakon što se sagrađe, za energetski sustav države trebale proizvesti 1.300 megavata.

Trenutačno su u pripremi projekti za gradnju četvrtdesetak vjetroelektrana koje bi trebale proizvesti 600 megavata struje, što odgovara snazi nuklearke u Krškom. Hrvatski energetski sustav za sada može primiti od 350 do 400 megavata struje proizvedene u vjetroelektranama, a ako se zna da jedan megavat snage u vjetroelektranama stoji 1,5 milijuna eura, jednostavnom računicom tržište se može procijeniti između 525 i 600 milijuna eura. Do 2020. su stav će moći primiti 1.000 megavata, što znači da će tržište prema sadašnjim cijenama vrijediti 1,5 milijardi eura. Vlada je strategija do 2010. dostići 5,8 posto udjela obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, zbog čega su predviđeni i poticaji, a EU do 2020. planira 20 posto sve energije koristiti iz obnovljivih izvora. U sektoru proizvodnje struje brojke se penju do velikih 35 posto udjela obnovljivih izvora, od čega bi vjetar mogao dostići i 12 posto. U proizvodnji struje obnovljivi su izvori na koje se može računati energija vjetra, male hidroelektrane i termalna energija. U Hrvatskoj se vjetar do sada pokazao najboljim izvorom jer najčešće puše ujutro i navečer, kad je i potreba za dodatnom energijom u strujnoj mreži najveća. U sklopu toga HEP jamči otkup struje proizvedene u vjetroelektranama po cijeni od 90 posto prosječne prodajne cijene u njegovoj mreži.

Godine 2006. u gradnju vjetroelektrana u svijetu uložene su 23 milijarde dolara, a tržište iz godine u godinu raste. U igru se uključila i Francuska, koja se do sada oslanjala na nuklearnu energiju u proizvodnji struje. SAD također na svom teritoriju gradi velik broj vjetroelektrana, a tržišta u razvoju poput Indije i Kine prošle su godine zajedno imala 12 posto svih vjetroelektrana sagrađenih u svijetu. Zemlje EU su 2005. uveze 54 posto energenata, a procvjenjuje se da će do 2030. uvoziti 64 posto – velik dio toga uvoza otpada na Rusiju, koja europsku ovisnost o ruskim izvorima energije želi politički iskoristiti. Drugi su veliki izvor zemlje Bliskog istoka, politički nestabilne, a u toj regiji Amerika igra glavnu ulogu. Stoga EU inzistira na razvoju obnovljivih izvora energije, među kojima je i iskorištavanje energije vjetra.

Unatoč optimističnim brojkama, samo 0,8 posto svjetske energije proizvodi se u vjetroelektranama, a Globalno vijeće za energiju vjetra koje predstavlja više od 1.500 kompanija u 50 zemalja, među kojima su General Electric, Shell, Vestas i Siemens, tvrdi da bi se do 2030. taj postotak mogao povećati na gotovo 30 posto.

Osim što vjetroelektrane svijetu pribavljaju toliko potrebnu energiju, važan su činitelj u očuvanju okoliša jer je proizvodnja električne energije u svijetu odgovorna za 40 posto onečišćenja i stakleničkih plinova koji se ispuštaju u atmosferu. Energija dobivena iz vjetra naziva se i čistom. Ekološki dobici bili su važan činitelj u razvoju vjetroelektrana u Njemačkoj, koja je pod utjecajem stranke Zelenih donijela niz propisa za poticanje, razvoj i upotrebu tehnologije koja ne onečišćava okoliš. Upravo zbog toga danas njemački proizvođači vode glavnu riječ na svjetskom tržištu čiste energije, poglavito u gradnji vjetroelektrana.