Super Sport uzeo najveći dio oklada vrijednih 4,17 milijardi kuna

Iako je u 2006. godini u Hrvatskoj na sportsko kladenje potrošeno 1,22 milijarde kuna više nego godinu dana prije, snažan rast uplata nije ostavio prevelikog traga na prihode kladionica. Naime, razlika između uplata i isplata svih kladionica u 2005. godini iznosila je oko 675 milijuna kuna, dok je prošle godine kladionicama, nakon isplate dobitka igračima, ostalo tek 688 milijuna kuna. Navedeni financijski pokazatelji rezultat su zaostravanja konkurencije među kladionicama i njihova nastojanja da privuku ljubitelje kladenja nudeći povoljnije koeficijente na sportske događaje od svojih rivala. No, takav način borbe obio im se o glavu – većina kladionica prošle je godine zabilježila pad dobiti.

Prema riječima svušnika kladionice Germania Sport Ivana Koraća, koeficijenti koje nude hrvatske kladionice među najvišima su na svijetu: “Zbog visokih koeficijenata naša je zarada, unatoč velikom protoku novca, prilično mala. U javnosti se stječe dojam da je kladioničarstvo dobar posao, ali mislim kako bi bilo bolje da sam novac uložio u zemljište i gradio stanove,” kazao je Korać koji je u poslove s kladenjem krenuo 2004. godine, kad je od prijašnjih vlasnika s partnerima preuzeo kladionicu Germania sport. Osim visokih koeficijenata, na topljenje zarade kladionica, objasnio je, utjecala je i hiperinflacija novih poslovnica. Samo u prošloj godini njihov je broj povećan s oko 1.900 na 2.264.

“U Hrvatskoj je otvoren prevelik broj poslovnica u odnosu na broj stanovnika, zbog čega su mnoge nerentabilne. Unatoč činjenici da na taj način jedni drugima umanjujemo zaradu i međusobno se iscrpljujemo, kladionice još nisu postigle dogovor da se regulira broj poslovnica koje se mogu otvoriti u pojedinom kvartu. U drugim se zemljama, primjerice u Engleskoj, to propisuje zakonskim odredbama,” kazao je Korać.

Da kladionicama u prošloj godini sreća nije bila naklonjena, vidljivo je i iz poslovnih rezultata Germanije Sporta. Naime, 2005. godini ta je kladionica imala 15 milijuna kuna neto dobiti, dok je prošle godine ostvarila dobit od oko 9,8 milijuna kuna. Pad dobiti zabilježile su i Kladionice Žedrić – s 2,6 na 0,7 milijuna kuna, kao i kladionica Super Sport u vlasništvu Danka Ćorića. U prošloj godini Super Sportu su prvi put od početka poslovanja pali i prihodi sa 196 na 168 milijuna kuna, dok su, primjerice u 2005. godini udvostručeni u odnosu na godinu prije. Naime, u 2005. godini prihodi kladionice Super Sport porasli su više od 100 posto, na oko 196 milijuna kuna, te se tako Super Sport našao na vrhu ljestvice najvećih kladionica u Hrvatskoj. Taj visoki postotak rasta Super Sport, navode mnogi iz kladioničarskih krugova, ponajprije može zahvaliti činjenici da je preuzeo najviše poslovnica kladionice Sport Tip koju je Igor Štimac 2004. godine odveo u stečaj. Potvrđu te informacije, doduše, nismo mogli dobiti od Danka Ćorića jer je dva tjedna izbjegavao odgovoriti na naša pitanja. Na zid šutnje naišli smo i kod Željka Žvigača, savjetnika direktora Super Sporta, koji je inače i predsjednik hrvatske Udruge kladionica.

I dok je u 2005. godini Super Sport naglo narastao, Prva sportska kladionica, koja je dotad imala primat, pala je na drugo mjesto na ljestvici.

I dok se s jedne strane 12 kladionica žali na poslovne rezultate u 2006. godini, u državni proračun nikad se dosad nije slično toliko novca kao prošle godine. Naime, prema Zakonu o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara, kladionice su dužne u državni proračun uplatiti pet posto ukupnog prometa, a s obzirom na to da su ukupne uplate igrača od kladenja u prošloj godini iznosile 4,17 milijardi kuna, u državnu kasu na osnovi naknade od priređivanja kladenja uplaćeno je oko 208 milijuna kuna. Godinu prije ukupne uplate igrača iznosile su oko 3,05 milijardi kuna, pa se u proračun uplaćeno oko 152 milijuna kuna. Osim državnog proračuna, u 2006. godini na kladenju su profitirali i igrači. Naime, u 2006. godini od 4,1 milijarde kuna igračima se vratilo 3,49 milijardi, odnosno 83 posto uplaćenog iznosa, dok je u 2005. godini tek 78 posto uplaćenih iznosa vraćeno ljubiteljima kladenja putem dobitnih listića.

Kladenje u Hrvatskoj u zreloj je fazi i prostora za širenje sve je manje. Međutim, još postoje tržišni potencijal koji jamči uspješnost, ali samo za najkvalitetnije priređivače, smatra Ivica Medo iz Odnosa s javnošću Prve sportske kladionice.

Potencijal za širenje Prva sportska vidi u daljnjem proširenju ponude i uvođenju novih usluga. “Prva sportska lider je u kladenju uživo u Hrvatskoj i regiji. Namjeravamo i dalje u sklopu sportskih klubova i sportskih cafea razvijati tu našu ponudu. Osim toga, planiramo poboljšati ponudu na kladioničkoj listi uvođenjem novih igara i unapređenjem postojećih. Nedavno smo uveli mogućnost kombiniranja razrade lota i sportskog kladenja, a planiramo i proširiti SMS usluge, omogućiti igračima izradu listića putem interneta te sadržajno poboljšati vlastiti list Sportski tjednik,” ispričao je Medo.

“Nastojimo konstantno unaprijedivati svoju ponudu. Osim na sportske događaje, igračima smo otvorili i mogućnost kladenja na brojne druge događaje, primjerice ishod showa Zvijezde pjevaju, Eurosonga i drugih sličnih događanja,” kazala je Tanja Romac.

Prema njezinim riječima, najveći su problem kladionica ‘sušni ljetni mjeseci’, odnosno nedostatak sportskih događaja, kao i to što još nije donesen zakon o internetskom i telefonskom kladenju pa je internetsko kladenje u Hrvatskoj trenutačno u sferi ilegalnog.

Pojedine strane kompanije unatoč tome ponudile su takvu uslugu na hrvatskom cyber prostoru te tako predstavljaju nelojalnu konkurenciju.

Internetske kladionice imaju lošije tečajeve od zemaljskih kladionica i vjerujem da zbog toga, kao i složene procedure uplate, igrači ipak preferiraju klasične poslovnice. Smatram da je kladenje na internetu prilično rizično za kladionice, jer je mnogo brže od klasičnog i kladionica je teže kontrolirati uplate. Vjerujem da bi rizičnost te vrste kladenja hrvatske kladionice vrlo brzo osjetile jer bi visoki tečajevi naših kladionica zasigurno zainteresirali veliki broj internetskih ulagača iz inozemstva,” uvjerava Matić.

Upravo je teži nadzor uplate na internetu, smatraju kladioničari, glavni razlog da Ministarstvo financija odugovlači s donošenjem regulative koja bi regulirala takvu vrstu usluge. Mogućnost kladenja putem interneta, prema najavama koje smo dobili iz Ministarstva financija, bit će legalizirana tek potkraj sljedeće godine, kada se očekuju nove izmjene zakonskih propisa vezanih uz priređivanje kladenja.

I dok se u Ministarstvu financija ne žure s izradom propisa o internetskom kladenju, Zakon o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima, kojim je kladionicama naloženo uvođenje pojačane zaštite u poslovnice, donesen je prilično ekspresno. Prilagođavanje tom zakonu dodatno je utjecalo na smanjivanje prošlogodišnje dobiti kladionica jer su one u prosjeku, procjenjuju u Derbiju, za nove mjere zaštite morale izdvojiti oko osam do devet tisuća eura po poslovnici. Favorit kladionicu, prema riječima Tanje Romac, novi sustav zaštite stajao je ukupno oko 1,5 milijuna kuna, a novi zakon najviše je pogodio Hrvatsku lutriju s obzirom na to da ima najveći broj poslovnica, njih čak 462. Za uvođenje protuprovalnog i protuprepadnog sustava s centralnom dojavom te video nadzor državna tvrtka izdvojila je tako oko 10 milijuna kuna. Samo održavanje tog sustava, kazala je Nora Cebić, voditeljica Službe za igre, Hrvatsku lutriju godišnje će stajati oko tri milijuna kuna.

Ta brojka čini se još većom pogledaju li se prihodi Hrvatske lutrije od kladenja – razlika između uplate i isplate u prošloj godini iznosila je nešto više od 25 milijuna kuna. Doduše, iako je državna tvrtka za prilagodbu novom zakonu izdvojila gotovo polovinu svojih prihoda od kladenja, ona je i dalje u velikoj prednosti u odnosu na ostale kladionice. Ponajprije zbog činjenice da za razliku od privatnih kladionica posjeduje vlastitu mrežu poslovnica raspoređenih diljem Hrvatske i da osim sportskog kladenja može organizirati ostale igre na sreću te tako ima disperzirani rizik. No, unatoč tome, Hrvatska lutrija nije, kao što se očekivalo 2004. godine, pošla konkurenciju i na ljestvici najvećih kladionica nije se uspjela svrstati među prvih pet. Upućeni tvrde da je jedan od uzroka za takvu poziciju Hrvatske lutrije neatraktivna lokacija velikog dijela njenih poslovnica, ali i činjenica da je u odnosu na konkurenciju prekasno ušla u poslove sportskog kladenja. Iako se na polju sportskog kladenja sporije razvija nego što se predvidjelo, Hrvatska lutrija na svojoj koži još nije osjetila zasićenost tržišta poput brojnih drugih kladionica. Njeni prihodi u 2006. godini već su oko 30 posto u odnosu na godinu prije, a u Hrvatskoj lutriji očekuju da će i ove godine rasti dvoznamenkastom stopom – 20 posto.

Prema našoj procjeni, prihodi kladionica u Hrvatskoj (razlika između ukupne uplate i isplate) prestali su rasti već prošle godine, a tako će biti i dalje, čak bi se mogli i smanjivati, smatra Nora Cebić i dodaje da bi se zbog toga u dogledno vrijeme mogao smanjiti broj trgovačkih društava koja priređuju kladioničke igre.

Njeno mišljenje dijeli i Ivan Korač koji kaže da dio vlasnika kladionica razmišlja o izlasku iz tog biznisa, a prema njegovim informacijama, dvojica već neko vrijeme tragaju za kupcima. Nije želio reći o kojim je kladionicama riječ, ali najvjerojatnije je jedna od njih kladionica Derby s obzirom na to da su nam iz te kladionice odgovorili kako razmišljaju je li kladioničarstvo profitabilna djelatnost i trebaju li se tim biznisom i dalje baviti. Kladionica Derby već je jednom promijenila vlasnika, a ista sudbina zadesila je i Prvu sportsku kladionicu, Germaniju, Hattrick te Sport Bet.