Logika uspješnog outsourcinga jednostavna je: klijent očekuje uštedu, a outsourcer zaradu. No, troškovi dobavljača usluga, prema teoretičarima, trebali bi biti barem 40 posto manji od troškova primatelja usluga.
Pojam outsourcinga pojavio se potkraj 80-ih godina prošlog stoljeća i odnosio se ponajprije na područje informacijske tehnologije. Riječ potječe iz engleskog i složenica je riječi outside, resource i using što jasno upućuje na njezino značenje – outsourcing, eksternalizacija ili izdvajanje zapravo označava uporabu vanjskih izvora u poslovanju. Outsourcing se može definirati kao strateško korištenje vanjskog partnera u svrhu pružanja usluga za koje su tradicionalno zaduženi unutarnje osoblje i resursi. To je ugovorno prebacivanje sporednih (non-core) aktivnosti neke organizacije na specijalizirane pružatelje usluga.
Amerikanci su u eksternalizaciji otišli najdalje u poslovnom svijetu, ali novija istraživanja potvrđuju da se na tom putu najviše i susreću s nepredviđenim preprekama. Izdavači, naime, ponajprije preko granice, u zemlje poput Indije ili drugih.
Eksternalizacija omogućava organizaciji da se usmjeri na važna strateška pitanja i zadatke i oslobodi se ‘običnih’ zadataka koji ne donose dodanu vrijednost proizvodu ili usluzi. Eksternalizacija omogućava organizacijama da iskoriste i usvoje najbolju svjetsku praksu. Pružatelji usluga koji pružaju outsourcing usluge usmjereni su upravo na te procese i stalno unapređuju kvalitetu te usvajaju najbolje iz svjetske prakse kako bi ostali konkurentni. Kompanije koje su izdvojile dio svojeg poslovanja mogu bolje odgovoriti na zahtjeve tržišta jer su usredotočene na svoje glavne zadatke. Pružatelji outsourcinga usluga služe se najmodernijom tehnologijom za obavljanje usluga i zadatka u svojem području. Korisnici tih usluga tako iskorištavaju tehnologiju koju si sami ne bi mogli priuštiti.
