U LIPNJU odluka o prioritetnim SEKTORIMA

Jedan od posebno važnih zahtjeva koje je Hrvatskoj postavila Europska unija jest osiguravanje slobode kretanja roba, usluga i kapitala. Česta zapreka slobodi kretanja roba su neusklađeni tehnički zahtjevi kojima proizvod, postupak ili usluga moraju udovoljiti da bi se mogli staviti na tržište i/ili u uporabu u zemljama članicama EU. Različitosti u tehničkim zahtjevima, bilo u zemljama članicama EU, bilo u trećim zemljama, ‘tehničke su zapreke u trgovini’.

Usklađeno tehničko zakonodavstvo otvara mogućnosti tržišnog djelovanja na jedinstvenom tržištu EU, ali ujedno sprječava ulazak nekvalitetne robe i usluga na hrvatsko tržište. Osnova za usklađivanje s europskim tehničkim zakonodavstvom je ujednačavanje pravnog sustava Republike Hrvatske i Europske unije, tj. mogućnost preuzimanja smjernica u naš pravni sustav. Novi pristup (New Approach) zasniva se na definiranju bitnih zahtjeva koji se navede u smjernicama kojima se osigurava zaštita života, zdravlja, okoliša, potrošača, drugih korisnika i imovine.

Dokazivanje ispunjavanja bitnih zahtjeva na proizvodu prije stavljanja na tržište i/ili u uporabu mora provesti proizvođač. Norme nisu obvezne, ali se upotrebljavaju neobveznih harmoniziranih norma najbrže i najjednostavnije mogu ispuniti bitni zahtjevi.

Proizvod koji ispunjava bitne zahtjeve označava se oznakom CE, koju na proizvod stavlja proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik u EU. Nije riječ o oznaci kvalitete, ona stručnu osobu upozorava na to da je provjerom utvrđeno da proizvod zadovoljava bitne zahtjeve smjernice koja se na njega odnosi.

U Hrvatskoj je dosad doneseno pet horizontalnih zakona koji uređuju područje tehničkoga zakonodavstva RH sukladno tehničkom zakonodavstvu EU: Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (NN, 158/03), Zakon o akreditaciji (NN, 158/03), Zakon o normalizaciji (NN, 163/03), Zakon o mjeriteljstvu (NN, 163/03), Zakon o općoj sigurnosti proizvoda (NN, 158/03), a institucija koja generalno nadgleda usklađivanje tehničkih propisa jest Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

Ne. Oznaka sukladnosti u RH je oznaka C (Pravilnik o izgledu i upotrebi potvrdenog (certifikacijskog) znaka NN, br. 88/98; 165/98). U RH će se oznaku CE moći dobiti kad se sklopi sporazum ACAA za određenu grupu proizvoda ili kad RH uđe u EU. Proizvodi obuhvaćeni sporazumima ACAA moći će slobodno ući na unutarnje tržište EU bez dodatnog testiranja i certifikacije, a isto će tako proizvodi iz EU bez dodatnog ispitivanja i certifikacije moći ući na tržište RH.

Potrebno je utvrditi ključne sektore za koje bi jednostavniji pristup tržištu mogao poticati trgovinu, utvrditi kategorije proizvoda za koje su postupci za ocjenu sukladnosti za dobivanje pristupa tržištu najskuplji i najsluženiji za izvoznike. Nakon identifikacije ključnih sektora, pristupit će se analizi usklađenosti zakonodavstva sa zakonodavstvom EU na tom području, kao i potrebne infrastrukture za provedbu zakonodavstva na području normacije, akreditacije, mjeriteljstva i ocjene sukladnosti. U sektorima tzv. novog pristupa posebno bi morali biti ispunjeni sljedeći zahtjevi: trebaju se preuzeti sve odgovarajuće europske harmonizirane norme, a povući one koje su s njima u suprotnosti; mora se dokazati kompetentnost svih tijela za ocjenu sukladnosti koja će biti prijavljena (engl. notified) te upotrebljavati odgovarajući sustav nadzora nad tržištem.

Do sada su održani sektorski sastanci s predstavnicima nadležnih tijela državne uprave, institucijama i proizvođačima u sljedećim područjima: za rekreacijska plovila, građevinske proizvode, opremu i zaštitne sustave za potencijalno eksplozivne atmosfere, za osobna zaštitna sredstva. Do kraja lipnja 2007. planiraju se održati sastanci sa svim ostalim sektorima, a prema smjernicama novog pristupa. Kad se utvrde prioritetni sektori koji ujedno ispunjavaju sve prije navedene preduvijete i u kojima proizvođači pokažu zanimanje za sklapanje sporazuma ACAA, počet će se pregovarati o sklapanju tog sporazuma na tom području.

Ako propis zahtijeva (smjernica vezana uz određeni proizvod ili skupinu proizvoda), za stavljanje oznake CE potrebno je koristiti se uslugama nekog priznatog tijela za ocjenu sukladnosti u EU (engl. notified body) i imati ovlaštenog predstavnika u EU.

Proizvođač je odgovoran za neispravan proizvod, a ako se ne nalazi na području RH, za taj je proizvod odgovoran ovlašteni zastupnik registriran u RH. Ako nema ovlaštenog zastupnika registriranog u RH, za nj je odgovoran uvoznik. Kad se ne može utvrditi tko je uvezao proizvod, proizvođačem se smatra svaka osoba koja proizvod stavlja u promet osim ako ta osoba u razumnom roku ne obavijesti oštećenika o osobi od koje je nabavila proizvod. (Zakon o obveznim odnosima, NN br. 35/05).