Cijena ‘propusta’ zagrebačkih gradskih djelatnika

Dok je Grad Zagreb posljednjih nekoliko mjeseci cijepilačio oko svake kune koju će isplatiti konzorciju Ingra-Trigranit za gradnju rukometne Arenе, u odnosu s nekim drugim tvrtkama gradski su čelnici prilično nonšalantno raspolagali novcem poreznih obveznika. Naime, samo je jedna tvrtka u posljednjih godinu dana zbog propusta (za koje se sumnja da nisu bili nimalo nehotični) gradskih djelatnika u trima nagodbama od Grada Zagreba dobila više od devet milijuna kuna, zemljište uz Ljubljansku aveniju površine od oko 1.200 četvornih metara, a uskoro će u najam dobiti još jedno zemljište za gradnju benzinske crpke.

Riječ je o široj javnosti prilično nepoznatoj tvrtki Matral, u kojoj se kao prokurist vodi odvjetnik Zoran Gajski, no mnogi koji poznaju njezino poslovanje tvrde da iza nje stoji Boris Smrečki, bivši pomoćnik ministra pomorstva, prometa i veza za zračni promet (u vrijeme koalicije SDP – HNS). Iako takvu povezanost bivšega visokoga dužnosnika s tvrtkom koja jednostavno u posljednje vrijeme dobiva sporove s Gradom Zagrebom negiraju u Matralu, u Sudskom registru vidljivo je da između Smrečkog i Matrala ipak postoji poveznica – njegova majka, Ankica Smrečki, 68-godišnjakinja koju se jedno vrijeme bila članica Uprave i direktorica Matrala.

Dodatne potvrde da je Smrečki i te kako umiješan u Matralovo poslovanje dobili smo i od brojnih sugovornika, pa nam je tako, primjerice, Dubravko Polundak, vlasnik građevinske tvrtke koji trenutačno na raskrižju Ljubljanske avenije i Petrovaradinske ulice gradi stambeno-poslovni kompleks, na upit o njegovim odnosima s tvrtkom Matral odgovorio ‘da se nikad nije susreo s tako negativnim osobama kao što su Boris Smrečki i Zoran Gajski i da stoga na njih ne želi trošiti riječi’, potvrdivši tako još jednom tezu da Smrečki stoji iza Matrala.

Iako Polundak nije želio iznosit detalje sukoba s Matralom, neslužbeno smo doznali da je do zaoštravanja odnosa na relaciji Smrečki – Polundak došlo jer su obojica željela kupiti isto zemljište uz Ljubljansku aveniju od Leonarda Zorića. No, Polundak je preduhitrio Smrečkog, zbog čega je Matral odlučio tužiti Leonarda Zorića za naknadu štete od 10,2 milijuna kuna jer mu je ovaj navodno usmeno obećao prodati zemlju. Tako je Matral stavio zabilježbu na to zemljište i onemogućio Polundaka da na njoj bilo što gradi do okončanja spora.

A u sudskim sporovima, bar kad je riječ o onima u kojima je s druge strane Grad Zagreb, Matral je do sada bio neobično uspješan – svi su završili nagodbom u njegovu korist. Prema posljednjoj nagodbi Matral je od Grada dobio oko sedam milijuna kuna jer se pet godina nije mogao koristiti zemljištem uz Ljubljansku aveniju površine od oko 4.600 četvornih metara koje je u najam dobio od Zagrebačkih cesta u svrhu gradnje benzinške crpke. U svemu tome ne bi bilo ničega spornog da su Zagrebačke ceste bile ovlaštene dati predmetno zemljište u najam, da zemljište već prije nije dano drugoj tvrtki u najam na neodređeno vrijeme i da se na njemu smije graditi benziniska crpka. No, nijedan od tih uvjeta, prema mišljenju Općinskoga državnog odvjetništva, nije bio ispunjen.

Da je Grad neouobičajeno trećirao Matral, vidljivo je i iz načina na koji su mu izdavane lokacijske i građevinske dozvole za gradnju autosalona na posljednjem zemljištu. Naime, s obzirom na to da Matral isprva nije želio isplatiti bivše vlasnike zemljišta, nekolicina njih je u dva navrata uložila žalbu na izdavanje lokacijske dozvole za gradnju autosalona na spornoj parceli i oba je puta Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja prihvatilo njihove prigovore.

No, treći je put zagrebački Gradski ured za prostorno uređenje jednostavno ignorirao naloge Ministarstva zaštite i okoliša i izdao novu lokacijsku dozvolu bez obavijestivši o tome bivše vlasnike zemljišta, iako je to bio dužan učiniti. Kako bivši vlasnici nisu znali da je lokacijska dozvola izdana, nisu se mogli žaliti, pa je postala pravomoćna, nakon čega je u rekorndnom roku Gradski ured izdao građevinsku dozvolu i ponovno o tome nije obavijestio bivše vlasnike. Te proceduralne pogreške poslije su poslužile bivšim vlasnicima da zaprijeđe kaznenim prijavama protiv odgovornih osoba u Poglavarstvu, tako da su u konačnici od Matrala ipak uspjeli dobiti svojevrsnu naknadu za zemljište koje su potraživali.

Kako je moguće da Grad Zagreb toliko griješi u korist Matrala, da u Gradskom poglavarstvu i Zagrebačkim cestama nitko nije odgovarao za sve te propuste? Zašto jedna tvrtka redovito dobiva tužbe protiv Grada? Na to, kao i na brojna druga pitanja iz Gradskog poglavarstva nismo uspjeli dobiti nikakav odgovor. Isto tako, nitko od odgovornih osoba u Matralu nije imao vremena za razgovor, nego nam je na upit odgovoreno pismeno, i to preko odvjetnika.

Odvjetnik Miljenko Bukovac odgovorio je da je Matral bio zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine na kojoj je sagrađena OMV-ova benzinika crpka i da mu nije jasno u kojem smislu dovođeno u sumnju vlasništvo u zemljišnim knjigama te o kakvu poništenju lokacijske dozvole govorimo. Odvjetnik Bukovac tek tvrdi da iz naših upita u vezi s vođenjem sudskih postupaka proizlazi da Lider ‘osporava ustavno pravo fizičkim i pravnim osobama da putem suda ostvaruju svoja prava, što je temelj za ostvarivanje pravne države’.

Naime, to je zemljište još 1994. godine Hrvatska uprava za ceste dala u najam tvrtki Auto Will, također u svrhu gradnje benzinške crpke, s time da je Auto Will umjesto najma trebao plaćati određeni postotak od ostvarena prihoda na crpki. No, ona nikad nije sagrađena jer je 1998. Slavko Dakić, tada pročelnik za prostorno uređenje i graditeljstvo, Auto Willu odgovorio da se benziniska postaja ne može sagraditi na tom zemljištu jer bi pogoršala ionako lošu prometnu situaciju i da osim toga ima dovoljno benzinskih postaja na Ljubljanskoj (od tada do danas na Ljubljanskoj ih je sagrađeno još nekoliko, nap. a.).

Godinu je dana poslije promjenom zakona ingerencija za to zemljište prebačena s Hrvatskih cesta na Grad Zagreb, ali on nikad nije usklađio ugovor Auto Willa s novim zakonskim odredbama. Iako se ta tvrtka i dalje nastavila koristiti zemljištem, sredinom 2002. tu parcelu Zagrebačke ceste bez javnog natječaja dodjeljuju tvrtki Matral uz najam od 12 tisuća kuna na mjesec. Budući da je zemljište već bilo u posjedu Auto Willa i Matral se njime nije mogao koristiti, ubrzo su podignute tužbe: Matral protiv Auto Willa, Auto Will protiv Matrala, Matral protiv Grada Zagreba. Općinsko državno odvjetništvo, koje je zastupalo Grad Zagreb, tvrdilo je da ugovor s Matralom nije u skladu sa zakonskim propisima jer mu nije prethodio javni natječaj, da ta tvrtka nema osnove za traženje naknade štete jer je svjesno sklopila ugovor s neovlaštenom osobom te da ni s čim nije dokazala da je pretrpjela štetu s obzirom na to da nije pribavila urbanističku dokumentaciju koja bi potkrijepila da se na zemljištu može graditi benziniska crpka.

Auto Will je istodobno u tužbi protiv Matrala pokušavao dokazati ništavnost sklopljena ugovora. Iako nisu donesene pravomoćne sudske presude, Gradsko poglavarstvo ishitreno sklapa nagodbu i udovoljava svim Matralovim zahtjevima – osim što će mu isplatiti sedam milijuna kuna za izmaklu dobit (za benzinsku crpku koja se prema mišljenju Slavka Dakića, glavnog gradskog urbanista, nije mogla sagraditi na navedenom zemljištu), obvezalo se da će toj tvrtki u roku od šest mjeseci osigurati zakup zamjenskoga zemljišta za gradnju benzinške crpke.

U još je jednoj nagodbi u kojoj je posredno sudjelovala tvrtka Matral bilo riječi o benzinskoj crpki. I ponovno na zemljištu uz Ljubljansku aveniju. Naime, Matral se ovaj put upisao kao vlasnik zemljišta uz Ljubljansku aveniju koje je Grad Zagreb 1979. depesadacijom oduzeo prijašnjim vlasnicima.

Matral je to zemljište potom (pre)prodao tvrtki OMV Hrvatska (navodno za 500 eura po četvornome metru), a OMV je od Grada uredno dobio lokacijsku i građevinsku dozvolu za gradnju benzinške crpke na toj parceli iako je u isto vrijeme Grad vodio spor s OMV-om oko tog zemljišta. U konačnici, Grad je odlučio sklopiti nagodbu s OMV-om uz objašnjenje da je ishod spora neizvjestan. Za zemljište od 1.200 kvadrata uz Ljubljansku aveniju OMV je Gradu platilo samo 50 tisuća kuna, odnosno onoliko koliko je Zagreb 1979. platio prijašnjim vlasnicima. Iako tvrtka Matral nije bila izravno uključena u nagodbu, zanimljivo je da u vrijeme njezina sklapanja na sporno zemljište nije bila uknjižena tvrtka OMV, nego Matral.

Treća Matralova nagodba s Gradom sklopljena je prije godinu dana, a kao i u prvom slučaju, Grad je bio tužen i odlučio je popustiti tužitelju. Predmet spora bilo je zemljište koje je tvrtka dobila 2002. mjenjajući se s Gradom: Grad je dobio parcelu na kojoj se ne može graditi jer će njome prolaziti buduća Vrapčanska cesta, a Matral je dobio zemljište iste površine uz Ljubljansku aveniju. No, kroz parcelu koju je dobio prolazio azbestno-cementni cjevovod koji je trebalo premjestiti, a pojavili su se i nekadašnji vlasnici tog zemljišta koji su tražili povrat imovine, pa je Matral i ovaj put od…