Piše: Hrvoje Mateljić

Na pomolu je konsenzus neovisnih hrvatskih ekonomskih stručnjaka. Tu senzacionalnu činjenicu mogli su uočiti sudionici dvaju ekonomskih skupova koji su se u ponedjeljak i utorak održali u Zagrebu. Predmet konsenzusa je tečaj, preciznije napuštanje ideje o slabljenju kune kao načinu poticanja izvoza. Devalvacija je, čini se, posve ‘out’, a zagovornici ‘fleksibilnijeg’ tečaja, odnosno deprecijacije, priznali su i da ta ideja postaje sve manje upotrebljiva. Protivnici su, pak, prvi put spomenuli i konkretno argumente, nekoliko istraživanja koja pokazuju da bi slabija kuna imala gotovo zanemariv utjecaj na probleme vanjskotrgovinske bilance.

Zagovornici slabljenja tečaja kao poluge ekonomskih politike ostaju autori ekonomskih programa SDP-a i HNS-a Ljubo Jurčić i Radimir Čačić, iako se i oni zalažu tek za vrlo opreznu i uvjetovanu deprecijaciju. Osim toga, provedba njihovih programa ovisi o rezultatima izbora, a nema jamstva da bi u slučaju pobjede oporbe nova vlada doslovno primjenjivala stranačke predizborne ekonomske programe.

Deprecijacija je, kao što je to na forumu Otvorena pitanja uvođenja eura rekao ekonomski analitičar Velimir Šonje, i sada moguća. Čak i kad Hrvatska uđe u europski tečajni mehanizam (ERM), odnosno dvogodišnje razdoblje uoči uvođenja eura, u kojem je nacionalna valuta vezana uz euro, pravila Europske središnje banke dopuštaju fluktuaciju od plus minus 15 posto. Veći je problem kakav bi bio učinak rizičnog poteza kao što je ciljana deprecijacija ili još drastičnija devalvacija.

Dr. Žarko Primorac, član Upravnog odbora udruge Napredna Hrvatska HR+, koja je bila organizator foruma o uvođenju eura, devizni tečaj smatra jednim od elemenata hrvatske nekonkurentnosti na stranim tržištima.

• Nerealan tečaj kune uveden je na početku. Prije deset godina bio sam za devalvaciju jer smo imali vremena da neke stvari riješimo prije ulaska u EU. Danas nisam za to jer smo prezađeni i nemamo mnogo izvoznih proizvoda koje bi trebalo poticati – kaže Primorac.

Dan prije Primorac je prisustvovao konferenciji Izazovi dugoročnog razvitka Hrvatske u konkurentnom okruženju koju je organizirala Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta (ZŠEM). I na njoj se raspravljalo o tečaju iako su početne pozicije bile nešto drukčije: na forumu Napredne Hrvatske u utorak se većina sudionika u raspravi složila da u domaćoj ekonomiji ima ozbiljnih problema, dok se tijekom održavanja konferencije ZŠEM-a protezala teza da je ekonomska situacija zapravo prilično dobra.

Ulaskom u EU ne treba na području tečaja očekivati spektakularne promjene u odnosu na aktualnu situaciju i situaciju kakva bi trebala biti i bez ulaska u ERM i EMU. Najveća korist bit će prestanak jalovih rasprava o tečaju kao čarobnom štapiću za rješavanje svih problema. To će nas natjerati da se ozbiljnije počnemo baviti pravim uzrocima tih problema i njihovim otklanjanjem – rekao je u svom izlaganju guverner.

Posebno se osvrnuo na tajming uvođenja eura, o kojem ovisi koliko će vremena HNB imati moć utjecaja na tečaj. Naime, tri su pristupa: brzi ulazak, koji su odabrale Slovenija, Litva i Estonija (iako je samo Slovenija u tome uspjela), sporiji ulazak, za koji su se odlučile Mađarska, Slovačka, Malta, te na kraju pristup ‘wait and see’, koji provode Češka i Poljska.

• Izbor tajminga vezan je uz percepciju početnog stanja pojedine ekonomije i ocjenu u kojem je roku moguće ispuniti kriterije i učinkovito funkcionirati u monetarnoj uniji – rekao je Rohatinski i naveo brojne podatke o stanju hrvatske ekonomije. Kao pozitivno je naveo podatak da, uz neke ograde, Hrvatska ispunjava sva četiri Maastrichtska kriterija za uvođenje eura. Mnogo je duža bila guvernerova lista problema: deficit platne bilance, balon na sektoru nekretnina i vrijednosnica, 83 milijarde kuna imobilizirane likvidnosti.

• S takvim ukupnim performansama teško se može očekivati dinamika održiva rasta koja relativno brzo vodi prema realnoj konvergenciji. Prema BIS-ovoj procjeni, uz potencijalni rast od 4,7 posto i nastavak depopulacije, za dostizanje prosječnog BDP-a tri najsiromašnije stare članice Unije Grčke, Španjolske i Portugala Hrvatskoj je potrebno 29 godina – kazao je Rohatinski. Unatoč takvoj ekonomskoj situaciji, smatra da određivanje ciljnog (nižeg) tečaja prije ulaska u EMU ne bi mnogo pomoglo, nego bi samo osiguralo ‘kratkotrajni predah’ prije nastavka aprecijacijskog pritiska. Kao ilustraciju je naveo istraživanje prema kojem bi deprecijacija kune od 10 posto poboljšala vanjskotrgovinsku bilancu za samo dva posto BDP-a, uz istodobnu inflaciju od šest posto i rast duga bankama od 12 posto BDP-a. Slične rezultate pokazale su i dvije studije koje su izradili ekonomisti s Ekonomskog instituta u Zagrebu.

• Zato u određivanju srednjeg tečaja ključnu ulogu ima Vlada, jer će on ovisiti o ukupnoj ekonomskoj politici i imati implikacije na nju – zaključio je Rohatinski.

Poruka guvernera Središnje banke kreativna ekonomske politike jasna je: zaboravite tečaj kao mogućnost smanjenja neravnoteže i stjecanja prednosti pri ulasku u EU. Čelni čovjek HNB-a tako unaprijed priprema javnost i sebe za gubitak monetarne suverenosti, do koje će doći uvođenjem eura.

Upravo je gubitak vlastita novca (i moći vođenja monetarne politike) jedan od razloga zbog kojih ugledni slovenski ekonomist i direktor Ekonomskog instituta Pravnog fakulteta u Ljubljani dr. Jože Mencinger nije bio sretan zbog uvođenja eura u Sloveniji.

• Međutim, isključi li se gubitak ekonomskog suvereniteta, nema negativnih posljedica uvođenja eura – rekao je Mencinger. Dodao je da je slovenski model gлатkog uvođenja eura teško kopirati jer je svaka zemlja specifična.

• Osim toga, u Sloveniji smo imali 80 posto sreće i 20 posto znanja – smatra Jože Mencinger.

Kao jedina alternativa rješenju problema ciljanom razinom tečaja iskristalizirala se fiskalna politika, koja bi čak u kratkom roku mogla dovesti do tečajne prilagodbe. Tečaj će, međutim, i dalje nekim dijelovima gospodarstva, primjerice izvoznicima, ostati čarobni štapić koji guverner Željko Rohatinski želi što prije i sa što manje šokova predati Europskoj središnjoj banci. Velika prijetnja gлатkom prijelazu moguća je kulminacija neravnoteže koja bi mogle sama po sebi znatno utjecati na tečaj kune. Sada je zbog različitih monetarnih restrikcija u financijskom sustavu imobilizirano 83 milijarde kuna. Nakon ulaska u EU, te se restrikcije uključuju i, pojavlju se naglo taj novac u sustavu, deprecijacija i inflacija bile bi gotovo neizbježne.