Piše: Igor Medić Foto: Arhiv Lidera

Jedna od najvećih proizvodnih investicija u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana bila je Vindijina tvornica stočne hrane BIOdar u Varaždinu, koja je stajala 135 milijuna kuna. Osim u gradnju, znatan dio investicije odnosi se na najmoderniju automatiziranu opremu, što je tvornici osiguralo titulu najsvremenije tvornice stočne hrane u ovom dijelu Europe. U tvornici je danas zaposleno 85 ljudi, što znači da je cijena otvaranja svakoga pojedinačnoga radnog mjesta u njoj iznosila blizu 1,6 milijuna kuna, ne računajući cijenu dodatne edukacije zaposlenika kako bi bili osposobljeni za upravljanje najnovijim tehnološkim procesima.

Prije desetak godina, u vrijeme kad je malim poduzetnicima bilo gotovo nemoguće doći do kredita, obrtnici su govorili da otvaranje novoga radnog mjesta stoji oko 80 do 100 tisuća kuna. Početkom ovog stoljeća, kad su krenuli poduzetnički krediti, cijena novoga radnog mjesta skočila je na 150 do 200 tisuća kuna.

Nedavno je Krapinsko-zagorska županija, u suradnji s Ministarstvom gospodarstva i poslovnim bankama, dodijelila 76 milijuna kuna za poticanje poduzetništva, a odobreno je 145 takvih zahtjeva. Iako nije poznato koliko će svaki od odobrenih kredita otvoriti novih radnih mjesta, županijsko povjerenstvo računa da otvaranje novoga radnog mjesta danas stoji između 200 i 300 tisuća kuna.

Slične je procjene o cijeni otvaranja novoga radnog mjesta Lideru iznio i makroekonomist dr. Branimir Lokin. On kaže da je trošak u tzv. tradicionalnoj industriji, u koju spadaju poljoprivreda, šumarstvo, građevinarstvo, tekstilna i kožna te metalska industrija, cijena oko 15.000 eura, odnosno nešto više od 100.000 kuna. S druge strane, u tzv. sofisticiranoj industriji, u koju spadaju informatička industrija, telekomunikacije, nanotehnologija (mikročipovi), medicina, usluge i općenito intelektualna zanimanja cijena znatno viša i kreće se između 37.000 eura ili 270.000 kuna do 44.000 eura odnosno 324.000 kuna.

S tim se procjenama slaže i dr. Dražen Kalogjera, ekonomski analitičar i trenutačno znanstveni savjetnik i zamjenik predsjednika Upravnog vijeća veleučilišta Vern. Troškovi radnog mjesta ovise o izboru tehnologije, visini plaća, faktorima konkurencnosti te o načinu i modelu investiranja.

• Razliku u cijeni određuje to što jeftiniji sektor, u koji se ubrajaju radnointenzivne skupine industrija, odnosno one koje na jednu jedinicu proizvodnje, angažiraju veliki broj radne snage, dok kapitalno-intenzivne na jedinicu proizvodnje angažiraju mali broj radne snage i velik broj opreme – rekao je Lokin. – U prvima treba više ulagati u ljudje, a u drugima u kapital, i to je ta razlika. Zato je radno mjesto skupo u sofisticiranima, a jeftino u tradicionalnima – dodaje.

No, čini se da je vrijeme već pregazilo procjene Lokina i Kalogjere. Ilustracije radi, talijanska je tvrtka Calzedonia u gradnju tvornice Ytres u poslovnoj zoni u Gornjem Kneginicu kod Varaždina uložila stotinjak milijuna kuna i otvorila oko 300 novih radnih mjesta. Iako je riječ o tekstilnoj, dakle radnointenzivnoj, industriji, cijena novoga radnog mjesta i u njoj je veća od 300 tisuća kuna.

Trenutačna nezaposlenost u Hrvatskoj iznosi oko 16 posto, a jedan od proklamiranih recepata za njezino smanjenje jest i privlačenje stranih investicija, no često se čuju kritike da Hrvatska ima relativno visoku cijenu radne snage, u usporedbi s tranzicijskim zemljama poput, primjerice Slovačke ili Mađarske.

• Cijena naše radne snage visoka je u odnosu na tranzicijske zemlje, ponajprije zato što smo imali viši standard nego oni pa smo naslijedili potrošnju koja je bila veća i koju nije lagano smanjivati – rekao je Lokin dodajući da je cijena radne snage u Hrvatskoj kao i rast standarda civilizacijski napredak.

Lokin odbacuje i tvrdnje da je hrvatsko gospodarstvo manje produktivno u odnosu na ostale tranzicijske zemlje.

• U odnosu na ostale tranzicijske zemlje mi smo otprilike jednaki – dodao je.

Govoreći u ulozi države, Kalogjera smatra da je jeftinije spasiti tvrtku koja lošije stoji nego ugasiti je pa potom otvarati posve novo radno mjesto.

• Svaka tvrtka ima svoje bolje i lošije cikluse. Ako joj zaprijeti stečaj, vrlo često treba dovesti novi tim ljudi i udahnuti novi duh, a struktura, oprema i organizacija već postoje – kaže Kalogjera, koji se protiv stečajevima kao razvojnoj politici, što je bila praksa Račanove vlade početkom mandata.

Mali poduzetnici smatraju se jednim od glavnih motora rasta, pa onda i otvaranja novih radnih mjesta, većeg zapošljavanja nego otpuštanja. Najčešće poduzetnik najprije zaposli samoga sebe, kao u slučaju zagorskih poduzetnika, a dalje zapošljavanje teče kako posao raste. Njihovo kreditiranje sve je zanimljivije bankama, pa tako iz Zagrebačke banke doznajemo da je samo u prošloj godini u tom segmentu odobreno više od 6,5 milijardi kuna kredita, što je povećanje od 15-ak posto u odnosu na 2005. godinu.

Pitanje zapošljavanja, otvaranja novih radnih mjesta i gospodarstvo općenito za ove će parlamentarne izbore biti važnije nego za i jedne prije od uvođenja višestranacije u Hrvatskoj. Vladajući HDZ koji se bori za još jedan mandat nedavno je objavio da je za vrijeme mandata premijera Ive Sanadera otvoreno više od 85.000 novih radnih mjesta, a stopa nezaposlenosti najniža je u posljednjih deset godina.

• Tijekom razdoblja otkad je HDZ na vlasti, zaposlenost je porasla za 122.000 radnih mjesta, međutim, teško je reći jesu li to doista sve nova radna mjesta, jer je novo radno mjesto ono koje dosad nije postojalo, a opće je poznato da je u Hrvatskoj fluktuacija u jednom segmentu tržišta rada dosta velika, što znači da se razdoblje na koje se pojedinac zapošljava na tom radnom mjestu skraćuje, jer je sve češća praksa sklanjanja ugovora na određeno vrijeme u trajanju od šest mjeseci. To konkretno znači da se na to isto radno mjesto svakih šest mjeseci zapošljava neka nova osoba – komentira Sanja Crnković-Pozaić, bivša ravnateljica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje a sada direktorica Centra za politiku razvoja Malog i srednjeg poduzetništva i poduzetništva (CEPOR).

• Ako se sva ta zapošljavanja proglase za nova radna mjesta, u opasnosti smo da deklariramo previše novih radnih mjesta – upozorila je.

Međutim, sigurno je da je zaposlenost brže rasla u protekle četiri godine, ali tu treba napomenuti da je trend pada nezaposlenosti počeo prije dolaska odnosno povratka HDZ-a na vlast potkraj 2003. godine.

Naime, do početka pada nezaposlenosti dolazi još u vrijeme mandata Ivice Račana, a razlozi za to djelomično leže i u promjeni zakona koji djeluju na tržištu rada, jer se promijenila definicija nezaposlenosti.

• Išlo se za tim da se bolje definira što je nezaposlenost, jer nezaposlena osoba mora zadovoljavati istodobno tri kriterija, mora biti posve bez posla, odnosno ne smije raditi u sivoj ekonomiji, treba aktivno tražiti posao odnosno željeti raditi te biti raspoloživa za rad. Tim se kriterijima eliminira određen broj ljudi koji su prije imali status nezaposlene osobe – kaže Crnković-Pozaić.

No, u kojoj je mjeri smanjenje nezaposlenosti rezultat strožih kriterija u definiranju nezaposlenosti, a u kojoj rasta gospodarskih aktivnosti?

• To je teško procijeniti bez detaljne empirijske analize, ali sa sigurnošću možemo reći da trend zapošljavanja s evidencije (HZZ-a) stalno raste, a stalno raste i broj slobodnih radnih mjesta koje HZZ dobiva – kaže.

Tako je prema podacima HZZ-a u 2006. godini zaposleno 149.460 ljudi, u 2005. 140.890, a u 2004. godini 138.580 ljudi. Međutim, još je više onih koji dospijevaju na listu HZZ-a nego onih koji se s te liste zapošljavaju pa je tako, primjerice, na brojku od 149.460 zaposlenih u 2006. došlo 233.163 novoprijavljenih, u 2005. na 140.890 novozaposlenih došlo je 232.064 novoprijavljenih, a slično je i s ostalim godinama.

• S obzirom na sezonski karakter našega gospodarstva to i nije čudno, grane poput turizma, poljoprivrede, građevinarstva, preradivačke industrije vezane su uz turizam, pa to određuje veliku fluktuaciju na tržištu rada – kazala je Crnković-Pozaić, dodajući da se zbog toga mnogo ljudi na neko vrijeme ‘skine’ s evidencijske liste, a onda ponovno dospije na nju. Najviše nezaposlenih stoga je uvijek u zimskom razdoblju.

• Hrvatsko gospodarstvo jednim dijelom ovisi i o lijepom vremenu – komentirala je.

Najveći problem u Hrvatskoj nije samo nezaposlenost, već i to što je stopa zaposlenosti prilično skromna, što se često ne percipira kao takvo. Smatra se da je radno sposobno stanovništvo u dobi između 15. i 65. godine života, a s obzirom na broj zaposlenih u odnosu na to stanovništvo, Hrvatska je tek prešla 50 posto.

• Zaključak je da samo 50 posto radno sposobnog stanovništva u Hrvatskoj generira dohodak, dok su ostali neaktivni – rekla je Crnković-Pozaić.