Posebna nagrada za doprinos hrvatskim tržištima kapitala: RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d

Statistika okrivljuje vozače za više od 95 posto prometnih nezgoda, a kvar na vozilu u samo 0,5 posto slučajeva. Međutim, je li tome uistinu tako? Često podlegnemo utjecaju reklama proizvođača koje nam poručuju da su vozila savršena.

Vozilo nije samo stroj koji nam pomaže u našim aktivnostima nego, nažalost, vrlo često zbog nesavjesnog rukovanja ili neprimjerenog održavanja može postati ubojito oružje.

Visoka stopa smrtnosti na cestama svjetski je problem. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, prometne su nezgode od svih nasilnih nesreća najčešći uzrok smrtnosti u svijetu (22,8 posto 2002. godine) – više od bilo kakva drugog oblika nasilja kao što su, primjerice, samoubijstvo, utapanje, požar, pa čak i ratovi. Svake tri minute na cestama u svijetu pogine jedno dijete (500 na dan), svakih šest sekundi netko umre ili postane invalid, a zbog posljedica prometne nezgode svakodnevno umre 3.000 ljudi. Brojke su vrlo često samo hladna statistika, ali iza svake je velika ljudska tragedija. Toliko mnogo prometnih nezgoda potaknulo je Ujedinjene narode da pokrenu globalnu akciju ‘Učinimo ceste sigurnima’.

Mi u Hrvatskoj, neovisno o toj akciji, već godinama pokušavamo smanjiti broj nezgoda na svojim cestama, pri čemu su mnoge akcije usmjerene na vozača kao najvažnijeg čimbenika prometnih nezgoda i zasigurno najvećega krivca, što je činjenica koju nitko ne pobija, ali se vrlo često zaboravlja i na ostala dva čimbenika svake prometne situacije: okolinu i vozilo. Rasprava o kvaliteti prometne okoline ili, preciznije, ceste, kao i rasprava o kvaliteti, tj. sigurnosnoj pouzdanosti voznog parka, vrlo je malo. Stoga se na okruglom stolu nedavno održanom u Centru za vozila Hrvatske pokušalo postaviti nekoliko pitanja o vozilima i njihovu utjecaju na izazivanje prometnih nezgoda.

Danas dostupna statistička izvješća o prometnim nezgoda u Hrvatskoj pokazuju da ih se najviše (više od 95 posto) dogodi zbog pogrške vozača, a zbog kvara na vozilu u samo 0,5 posto slučajeva. Shvatimo li doslovno takve rezultate, uistinu ne treba utjecati na koga drugog doli na vozače pa će se i broj poginulih i ozlijeđenih na našim cestama svesti na statistički očekivanu vrijednost (bez obzira na sve akcije na cestama će se uvijek, u najmanju ruku zbog slučajnosti, dogadati prometne nezgode).

Međutim, je li to uistinu tako? Često podlegnemo utjecaju reklama proizvođača vozila i medijskim napisima u kojima nam se poručuje da su vozila toliko kvalitetno napravljena da nam pružaju gotovo idealnu zaštitu od bilo kakve nezgode, da se ne kvare, da su trajna, udobna – jednom riječju savršena. Pri tome zaboravljamo da je vozilo, kao i svaki drugi proizvod, običan stroj koji je zbog dugogodišnje uporabe ili starosti sklon kvarovima i zbog toga je potencijalna opasnost na cesti. Dakako, danas su vozila mnogo kvalitetnije izrađena nego prije nekoliko desetljeća (kao što su i vozila otprije nekoliko desetljeća kvalitetnija od još starijih), ali to ne znači da su manje sklona kvarovima. Premda to proizvođači nisu spremni priznati, danas se najviše ne kvare mehanički sklopovi vozila (premda ni oni nisu iznimka kad je riječ o kvarovima), nego elektroničke komponente, ugrađene u gotovo svaki važniji dio vozila.

Elektronika danas kontrolira sve: od jednostavnih strujnih kružnica do svjetla ili pokazivača smjera do vrlo zahtjevnih kontrola rada motora, ispušnih plinova, kočnica (ABS, ESP, EBS) ili, na posljedku, do sklopova koji posve samostalno kontroliraju rad pojedinih uređaja na vozilu i voze vozilo umjesto nas, kao što je, primjerice, radar za vožnju u koloni, sustav za uključivanje u prometni trak, sustav za upozorenje pri prelasku iz jednog u drugi prometni trak i sl. Budućnost će donijeti brojne sustave u vozilima kojima ćemo samo slijepo vjerovati da ispravno funkcioniraju i nadati se da će uistinu funkcionirati kad nam to treba.

Na žalost, neprekidna borba proizvođača vozila da na tržište izbace što savršenija (komplicirana) vozila i sve kraći rokovi za razvoj jednog vozila doveli su do toga da su nerijetko sami kupci posljednji testni vozači pouzdanosti novorazvijenog sklopa, koji se usavršava tijekom proizvodnje vozila (u nedalekoj je povijesti bilo primjera da je proizvođač u vrlo skupe osobne automobile prestao ugrađivati poseban elektronički kočni sustav jer se često kvario pa je bio nepouzdan). U posljednje vrijeme proizvođači često pretjeraju s ugrađivanjem različitih dodatnih funkcija koje vozač može samostalno namjestiti na svom vozilu uz pomoć računala. No katkad se treba zapažati je li pretjerano zasićenje informacijama dodatno opterećenje za vozača, što samo nepotrebno odvlači njegovu pozornost s prometne situacije. Na žalost, tržište je takvo da nije propisana količina informacija kojom se može opteretiti vozača, nego sa svakim novim modelom vozila proizvođači nude sve više elektroničkih pomagala i informacija, što prosječni vozač teško može pratiti i iskoristiti, odnosno ne koristiti njima tijekom vožnje. Također, rad mnogih sustava ugrađenih u vozila nije moguće provjeriti jer svaki proizvođač ima vlastite ispitne postupke poznate samo njemu, koje se ne može provjeriti drugim uređajima osim proizvođačevima, odnosno onima koje ima njegova ovlaštena servisna mreža.

Međutim, ispravno funkcioniranje mehaničkih sklopova i danas je osnova za ispravan i siguran rad vozila. Svako vozilo zbog rada ili starosti troši obloge na kočnicama, smanjuje debljinu diskova, troši gume, povećava zračnost na pojedinim zglobovim dijelovima koji nose karoseriju vozila, povećava zračnost u upravljačkom sustavu upravljača; i mnogi dijelovi kao što su gumena crijeva ili različite tekućine tijekom vremena mijenjaju svojstva i tako smanjuju pouzdanost i sigurnost vozila. Kupimo li danas najskuplje i tehnološki najkomplicirane vozilo, i ono će za nekoliko godina zbog starosti i rada biti tehnički nepouzdan i nesigurno.