Štete vrijeme u hamburskoj

U Hamburgu je prošle godine prekrcano 8,9 milijuna kontejnera. Usporedbi radi, cijeli godišnji kapacitet luke Rijeka Hamburg bi progutao u tjedan dana.

Kada biste pitali bilo kog autoprijevoznika koja su mu odredišta ‘najdraža’, odgovor bi uvijek bio isti – ona u kojima se istovar i utovar obavljaju najbrže. Mjesta gdje se u jednom trenutku nađu najveće količine robe u propuštavanju su luke. Opstaju samo one koje su u stanju gome brodove iskrcaju u rekordnom vremenu. Romantične predodžbe o mornarima i lukama danas su prošlost. Prekooceanski brodovi s više od 100.000 brt nosivosti ne zadržavaju se na iskrcaju i ukrcaju dulje od 24 sata. Moderne luke iz kojih kontejneri putuju dalje vlakovima i kamionima danas su spoj klasičnih pomorskih vještina i vrhunske tehnologije i informatike.

Jedna od takvih je luka u njemačkom Hamburgu. Kroz nju je prošle godine prošlo fascinantnih 8,9 milijuna kontejnera, koji čine 97 posto ukupnog tereta. Usporedbi radi, kapacitet luke Rijeka je 170.000 kontejnera na godinu, što Hamburg prekrca u tjedan dana. S ukupnim prometom svih vrsta tereta od 135 milijuna tona, hamburska luka je prošle godine imala rast od 9,6 posto, gotovo 4 posto veći od nizozemskoga konkurenta Rotterdama.

Ti rezultati samo potvrđuju strateško opredjeljenje – stalno investiranje kako bi luka ostala konkurentna. Konkurentnost moderne luke nije samo u klasičnim pojmovima kao što su dubina njenih prilaznih voda ili broj pristaništa, već u načinu na koji se događa komunikacija između luke, željezničkih i kamionskih prijevoznika.

Kad bi se neinformirani posjetitelj zatekao na nekom od pristaništa hamburske luke koja se protežu na ukupno 41 km, mogao bi pomisliti da se zatekao na lokaciji na kojoj se snima futuristički film. Ogromnom mrežom lučkih cesta ‘jure’ vozila-roboti i prevoze kontejnere. Zastaju na raskršćima, kao da gledaju lijevo i desno i kontroliraju da se s nekim ne sudare. Programeri robota uzeli su u obzir i nepredviđene okolnosti, pa roboti ne voze kao ‘muhe’ bez glave, kad se nadu na križanju poštuju pravila prednosti i slično. Roboti su opremljeni GPS uređajima kako bi u svakom trenutku znali gdje se nalaze i kada im je ići, a centralno računalo brine se da znaju koji kontejner uzeti i kamo ga otpremiti. Naravno, sve je to vidljiv i za promatrača prično zabavan dio informatičkog sustava koji upravlja hamburskom lukom.

Osim robota koji voze kontejnere, tu je i oko 200 kompjuterski upravljenih kontejnerskih dizalica. Dizalice komuniciraju s robotima koji voze kontejnere tako da kontejner s egzotičnim parketima iz Kine namijenjen nekom hrvatskom uvozniku ne završi u Rumunjskoj.

Čipovi su prisutni na sve strane. Lukom se kreću roboti, dizalice su pametne, a najznačajniji posao u kome sudjeluju ljudi zbiva se za računalima, na kojima programe stalno usavršavaju upravljački softver.

Kad brod stigne u luku, u računalu se već nalaze podaci s krajnjim odredištem za svaki kontejner na brodu. Kad krajnji korisnik pita špeditera kad će stići njegov kontejner, ne želi čuti odgovor: ‘Ne znam’. Lučki informatički sustav od izuzetne je važnosti i kod utovara brodova, s obzirom da je riječ o jednom od izuzetno osjetljivih segmenta u brodskom prijevozu. Brod s loše razmještenim teretom kandidat je za morsko dno.

Primjena informatike jedna je od najznačajnijih komponenti koje hambursku luku čine uspješnom. Njena informatizacija počela je daleke 1982., a plodove toga strateškog poteza luka ubire danas. Da je ta odluka bila vizionarska govori i činjenica da je 1986. svjetom prometovalo 50 milijuna kontejnera, a dva deset godina kasnije više od 450 milijuna.