Svi punoljetni građani Srbije dobit će besplatne dionice

Petnaest posto svih daljnjih privatizacija trebalo bi se sliti u fond za raspodjelu dionica građanima. Procjenjuje se da će se u tom fondu skupiti oko milijardu dolara, što nipošto nije dovoljno da bi se namirilo pet milijuna potencijalnih vlasnika dionica.

Otkako je usvajanjem Zakona o privatizaciji (2001. godine) Srbija zakoračila u razdoblje tranzicije nagada se kad će srpska Vlada početi besplatnu podjelu dionica društvenih tvrtki. U obećanju političara davno se prestalo vjerovati, a ako to i nije bio slučaj, dovoljno je bilo pratiti predrizbornu kampanju u sklopu koje su sve stranke obećavale dionice šakom i kapom, i to u istoj/ovoj godini u kojoj se formirala nova vlada. Olako dana obećanja danas zvuče pomalo drugačije, iako ni ova vlada nije odustala od ideje da besplatno podijeli javno dobro. Tako novoustoličeni ministri, od kojih su neki samo zamijenili fotelje, poput ministra gospodarstva Mlađana Dinkića, najavljaju raspodjelu dionica svim punoljetnim građanima Srbije, i to 15 posto od vrijednosti subjekta privatizacije. S obzirom na to da je prethodna vlada već prihvatila plan za privatizaciju NIS-a, a ni nova nema ništa protiv takvog načina, i budući da JAT-u gori pod nogama pa se žuri s privatizacijom, valja očekivati da će te dvije kompanije prve dobiti nove vlasnike ili suvlasnike. To bi, prema Dinkićevu prijedlogu, dalje značilo da će njihove dionice biti prve podijeljene, ali i dalje nije jasan model raspodjele.

Mali dioničari, predvođeni Brankom Pavlovićem kao konzultantom, prošle su godine predali Vladi Srbije više od 400.000 potpisa kojim su podržali Prijedlog zakona o korporativizaciji javnih preduzeća, privatizaciji javnih preduzeća i privatizacijskom registru. Njihov prijedlog je sljedeći: imovina svih javnih preduzeća, uključujući i onu na lokalnoj razini, odmah bi bila podijeljena po sistemu – 70 posto državi, 15 zaposlenima i 15 posto za privatizacijski registar (ostalim građanima). Na njihovu, a i na žalost radnog stanovništva, prijedlog nije našao na razumijevanje tadašnje skupštinske većine, a prema svemu suđi ni nova nije previše zainteresirana za takvu raspodjelu.

Osim toga, Pavlović i društvo zahtijevali su i da se dionice podijele odmah, odnosno da se ne čeka početak privatizacije. Političke volje da se to pitanje riješi na predloženi način očigledno nedostaje, iako je to bio prvi put da je narodna inicijativa u vidu potpisa bila predmetom rasprave srpskog parlamenta. Zanimljivo je da je taj prijedlog dobio gotovo nepodijeljenu podršku tijekom predizborne kampanje. A što je alternativa?

Prijedlog ministra Dinkića jest da se pričeka privatizaciju kompanija iz kojih će se izdvojiti 15 posto dionica namijenjenih besplatnoj podjeli. Pravo na te dionice imali bi svi punoljetni građani, čemu se Pavlović i ekipa okupljena oko inicijative protive i pozivaju se na Zakon o privatizaciji koji kaže da se paket dionica koje pri privatizaciji dobivaju zaposleni određuje na osnovi godina radnog staža. U Dinkićevom prijedlogu ‘ne štima’ još nekoliko stvari – zakon na snazi predvidio je da zaposleni u društvenim poduzećima za godinu staža imaju pravo na dionice u iznosu od 200 eura.

To je pravo dosad iskoristilo oko milijun građana, a procjene su da će sljedeće godine, kad se završava proces privatizacije društvenih kompanija a počinje privatizacija javnih, oko 500.000 zaposlenih steći isto pravo. Ideja je da se tih 15 posto slije u novi privatizacijski registar u kojemu leži i pričlan 200 milijuna dolara od dosadašnjih tenderskih privatizacija. Očekuje se da će na osnovi već kreiranih privatizacijskih procesa u fondu biti oko milijardu dolara, što nipošto nije dovoljno da bi se namirilo pet milijuna potencijalnih vlasnika dionica. Procjene su da bi, uz uključivanje kapitala NIS-a i JAT-a, tih pet milijuna građana dobilo dionice u vrijednosti ne većoj od stotinjak eura.

Inače postojeći Zakon o privatizaciji predviđa postojanje tog registra u kojemu se evidentiraju dionice subjekta privatizacije prijmenom javnog tendera u iznosu najmanje 15 posto kapitala koji se privatizira, a bit će podijeljene građanima. Rok za završetak privatizacije je 2009. godina, pa će i rok za besplatni upis dionica početi teći od 2009.

Ministar gospodarstva Mlađan Dinkić najavljuje da će se obećanih 15 posto dijeliti kada se privatizacija dovrši.

Na još je jedno pitanje teško iznaći odgovor. Naime, teško je procijeniti koliko će se kapitala naći u registru, jer su službene bilance domaćih tvrtki nepouzdan izvor informacija s obzirom na to da sadrže niz skrivenih potencijala i gubitaka.

Potonji se pogotovo odnose na JAT, o čijim smo gubicima već pisali, pa je teško objasniti šta bi tih 15 posto vrijednosti trebalo značiti. Pavlović i društvo otišli su i korak dalje.

Jedna od ideja jest i osnivanje Nacionalnog investicijskog fonda u koji bi se slile dionice svih društvenih i javnih tvrtki, a prema Pavlovićevim procjenama vrijednost tog fonda, koji bi činilo oko 600 tvrtki, bila bi približno četiri milijarde eura. Iako je to dobra ideja, teško da će je država prihvatiti, jer bi onda u strukturi upravljanja javnim poduzećima imala dva jaka dioničara (Investicijski i Mirovinski fond), a njihov bi se glas na upravnim odborima morao slušati, objašnjava Pavlović.

Poznavajući mentalitet stanovništva, bez obzira kakva bila raspodjela dionica, teško se može očekivati da će ljudi znati što s njima početi. Dosadašnje iskustvo pokazalo je da se dionice u pravilu vrlo brzo nadu u rukama raznih lobista i mešetara, koji se jeftino domognu vrijednosnih papira. Tko je pak te dionice prodao, uglavnom je za dobiveni novac mogao kupiti novi auto, hladnjak ili otići na ljetovanje, a ako je vrijednost tvrtke veća, mogao si je priuštit i novi stan.

To je i razlog zašto se većina liberalno orijentiranih ekonomista protivi besplatnoj raspodjeli dionica jer je teško očekivati da će njihovi vlasnici znati cijeniti njihovu vrijednost. Stoga se predlaže drugo rješenje, a to je da se zaposlenima ponude dionice po nižoj cijeni, s kojima bi kasnije mogli trgovati. Ipak, iako dobro zvuči, ta je opcija najmanje popularna, pa se može očekivati da će Vlada ipak ‘izgurati’ svoj plan, a to je podjela dionica svim punoljetnim građanima.