Ni telekomni ne vole visoke račune

Krajnović demantira ‘teoriju zavjere’ prema kojoj je telekomima u interesu postojanje dialera jer tako više zarađuju od korisnika: – Ni T-Com ni drugi operatori ne žele imati posla s dialerima. Uz negativan odjek u javnosti, na taj novac gledati kao na neki profit nije ni financijski praktično jer se korisnici redovito žale na račun, pa agencija mora odlučiti o žalbi, možda stvar dospije i do suda i katkad se mora naplatiti pljenidbom, a u konačnici telekom taj novac, ako ga uopće vidi, dobije nakon tri godine. Mi korisniku želimo pružiti kvalitetnu i poštenu uslugu i želimo zadovoljnog korisnika koji će naše usluge htjeti koristiti dugo, a tjerajući ga u dugove, samo ga tjeramo od sebe – pojašnjava Krajnović.

Zaštita od dialera postoji već godinama, ali ju je dosad provodio program koji je zabranjivao ili upozoravao korisnika na promjenu broja za spajanje na internet, a korisnik ga je trebao sam instalirati na svoje računalo.

• Antidialer kao program funkcionira besprijekorno, ali samo ako ste ga instalirali na računalo – oni kojima najviše treba, nemaju ga niti znaju da ga treba instalirati, a upravo oni najčešće kupe dialere – izjavio je Krajnović i objasnio da je taj način pozivanja sumnjivih brojeva aktiviran svim korisnicima upravo zato da se ne bi ponavila situacija od Božića 2005., kad su mnogi dobili SMS o nagradi od 5.000 kuna koje su trebali dobiti nazovu li broj u inozemstvu.

• T-Com je 2005. godine izradio, počevši od nule, svoj program za zaštitu od dialera jer smo procijenili da je jeftinije napraviti sve ispočetka nego lokalizirati program koji Deutsche Telekom daje svojim korisnicima, ali kao dio sigurnosnog paketa koji se naplaćuje. Taj naš program je besplatan, još je dostupan i vrlo popularan, a za njega su zainteresirani i neki drugi telekomni u regiji – kaže Krajnović te objašnjava pravne začkoljice i dvojbe u vezi sa sadašnjim rješenjem koje se i ne mora instalirati.

Naime, neke države problem dialera rješavaju tako da njihov regulator (u Hrvatskoj to radi Hrvatska agencija za telekomunikacije – HAT) objavljuje crne liste sumnjivih brojeva, kako onih koje koriste dialeri, tako i onih za seksifone, čije pozivanje potom telekom zabranjuje, kao što to u nas čine alternativni telefonski operatori. Ponegdje, kao što je slučaj u Irskoj, na crnim su listama cijele države, pa korisnik mora regulatoru podnijeti pismenu molbu za dopuštenje pozivanja rodbine u Belizeu ili nekog pornografskog sajta.

Antidialerski alat puni se, dakle, brojevima s crne liste HAT-a, ali i brojevima koje prikupi jedan sektor unutar T-Coma, zadužen za borbu protiv raznih oblika prijevara, u svojim statistikama, kad mu one pokažu da odjednom jako mnogo ljudi zove, primjerice, Burkinu Faso, govori Krajnović, te pojašnjava da i taj dio T-Coma svoje podatke šalje HAT-u koji ih, pak, uvrštava u svoje liste.

• Izazov je bio kako naći mehanizam da korisnik može zvati neki čudan broj a da nije posrijedi apriorna zabrana – kaže Krajnović.

• Prema zakonu ne smijete aktivirati uslugu ako je korisnik ne traži, čak i ako je besplatna. Kad smo uvodili zaštitu od virusa i spama, neželjene elektroničke pošte, nismo te programe mogli automatski aktivirati svim korisnicima bez njihove dozvole pa smo im poslali poruke elektroničke pošte s linkovima za aktivaciju. S obzirom na to da ta zaštita samo mijenja tehnički način uspostave poziva, zapravo nije nova usluga pa smo je mogli aktivirati svim T-Comovim korisnicima, i to je najveći uspjeh – kaže Krajnović i dodaje da su korisnicima pružili i mogućnost da taj servis otkazu. A otkazalo ga je svega – pedeset. %