Piši kao što govorиш, pa i strane riječi

Autori novog pravopisa Lada Badurina, Ivan Marković i Krešimir Mićanović čvrsto su za grafijsku prilagodbu. To znači da bi svakako trebalo pisati ‘atačment’, ‘biznis’, ‘fajl’, ‘mejl’, ‘samit’, ‘grinfeld investicija’…

Nakon gotovo četiri godine rada osvanuo je, u izdanju Matice hrvatske, treći hrvatski pravopis, i to uza slogan ‘Pravopis za vrijeme u kojem živimo’, i odmah uzemirio duhove izazivajući rasprave koje još ne prestaju puniti novinske stupce. Začudujuće suvremen i otvoren promjenama, iznenađio je ponajviše one koji su od tradicionalistički orijentirane Matice očekivali povratak nekim (pra)starim rješenjima. Autori Hrvatskog pravopisa Lada Badurina, Ivan Marković i Krešimir Mićanović, mlada garda hrvatskih jezikoslovaca, odlučili su se ipak za ‘neću’, a ne ‘ne ću’, za ‘pogrešku’, a ne ‘pogrešku’…

• Nismo donosili nikakva revolucionarna pravopisna rješenja jer to i ne bi bilo dobro; oslanjali smo se na hrvatsku pravopisnu tradiciju, ali nismo željeli ignorirati ni aktualnu pisanu praksu – kaže Lada Badurina, jedna od autorica novog pravopisa.

‘Pravopis Matice hrvatske zalog je stvaranju snošljiva ozračja u kojemu će se pravopisni pričućnici procjenjivati prema tome koliko u cijelini pomažu onima koji hrvatskim jezikom žele dobro pisati i nastoji podići raspravu o dvama-trima izdvojenim pravopisnim pitanjima’, napisali su autori u predgovoru svojem pravopisu, objašnjavajući bit svojih stajališta.

Uza sve bogatstvo opreme koju pravopis sadrži, kao što su velika baza obradenih jezika u transkripciji i transliteraciji stranih imena, iznimno opsežan pravopisni rječnik i zanimljivi dodatci, za većinu zainteresiranih najzanimljivije je malo poglavlje u toj knjizi s više od 600 stranica – ono o pisanju riječi iz stranih jezika. Posebno je to važno za poslovni svijet, koji je kao rijetko koje područje u posljednje vrijeme zatran tudicama, dijelom zato što naš jezik za neke od njih nema primjereni prijevod, dijelom zato što je trendi služiti se engleskim nazivima, a ponajviše zato što je zbog globalnog tržišta i globalnih komunikacija jednostavno nemoguće izbjeći služenje stranim riječima. To je, međutim, prouzročilo posvemašniji nered u hrvatskom pravopisanju, pa je gotovo svatko smislio svoja pravila kako će takve riječi pisati.

Poglavlje posvećeno kraticama može također biti vrlo korisno svima koji se teže snalaze među silnim kraticama s kojima se sreću ili ne znaju kako pravilno skratiti neku riječ. Prilično je opsežan i rječnik kratica, među kojima je poboženo uistinu mnogo kratica novih u jeziku (IBRD, MINGORP, HBOR) s uputama kako ih deklini-rati. Među ostalim dodacima nalaze se i uzorci obrazaca službenog obraćanja pojedincima i ustanovama. Elementi koje takvi obrasci sadrže obuhvaćeni su primjerima poslovnog pisma, molbe, žalbe, prijave na natječaj i životopisa, što može biti korisno onima koji nisu posve sigurni koju formu odabrati pri službenom obraćanju.

Od novina do novina, od knjige do knjige, od lektora do lektora… nude se brojna različita rješenja.

Kad pišu o stranim općim imenicama, autori ističu da su mnoge ušle i još ulaze u hrvatski jezik, a neke su prihvaćene i grafijski, pa tako pišemo ‘štrajk’, ‘budžet’ i ‘žiri’. Iz toga izvode pravilo da se pri uporabi stranih riječi, kad god je to moguće, odnosno kad to ne narušava obavijest, preporučuje njihova grafijska prilagodba, odnosno pisanje u transkribiranom obliku. To znači da bi svakako trebalo raditi na tome da se piše ‘atačment’, ‘biznis’, ‘fajl’, ‘mejl’, ‘samit’, a ne ‘attachment’, ‘business’, ‘file’, ‘mail’, ‘summit’.

Pravopisno pravilo ostavlja mogućnost pisanja stranih riječi u izvornom obliku, a novi pravopis savjetuje u tom slučaju isticanje strane riječi kurzivom. To zapravo znači da na krajnjem korisniku ostaje odluka kako će pisati strane riječi iako ga autori potiču da ih piše onako kako ih izgovara. Takvo rješenje potaknulo je snažnu raspravu koja je gotovo zasjenila cijeli projekt, izazivajući burne reakcije s prije političkim nego lingvističkim argumentima.

• Pravopis treba rasteretiti ideološkog i političkog naboja – rekao je jedan od autora Krešimir Mićanović.

• Željeli smo napisati pravopis koji će biti upravo pravopis, knjiga koja propisuje kako pravilno pisati, a ne što pisati. Naš pravopis, dakle, nema namjeru biti ono što nije, a on nije ni gramatika ni jezični savjetnik – decidirana je Lada Badurina.

Jedna od čestih reakcija na raspravu o pisanju ‘attachmenta’ s ‘č’ jest ona s argumentom da postoji hrvatska riječ ‘privitak’, pa je prema tome sasvim suvišno raspravljati o ‘atačmentu’. No, autori Hrvatskog pravopisa kažu da funkcija pravopisa uopće nije propisivati koje bi riječi trebalo upotrebljavati, nego kako se pišu riječi kojima se ljudi služe. Rasprava o pisanju riječi ‘showroom’ ili ‘šourum’ sigurno nije promašena kad sve više tvrtki upravo tako zove svoj izložbeni prostor, iako postoji hrvatski naziv. Isti stav zauzela je, naravno, i Badurina.

• Svaki se pokušaj dosadašnjih hrvatskih pravopisnih knjiga da daju savjete poput ‘ne ova riječ, nego ova’ ili ‘bolje ova nego ova’ pokazao manjkavim, nerijetko i nepouzdanim. Mislim da bi se korisnici hrvatskih pravopisa napokon morali naučiti služiti pravopisima: u njima valja tražiti isključivo podatak kako se što piše! To je u njegovoj ingerenciji – tvrdi Badurina.

Kad je već činjenica da je poslovni jezik preplavljen stranim riječima i nazivima a često se oni koji se njime služe i ne trude upotrijebiti hrvatsku riječ koja bi bila značenjski ekvivalent stranoj, je li onda dobro bar pri pisanju grafijski prilagoditi te riječi jeziku ili je to još gore? Ako nitko ne piše ‘ulaganja od temelja’, je li onda ispravnije pisati ‘grinfeld investicije’ ili ‘greenfield investicije’? Na to pitanje struka u novom pravopisu daje jednoznačan odgovor i jasno se opredjeljuje za grafijsko prilagođavanje.

• Transkribirano pisanje općih pojmova, dakle pisanje prema izgovoru, način je njihova integriranja u hrvatski jezik. Kako to da nas ne smeta budžet, a uglavnom smo se navikli i na biznis i menadžera i slično? Preuzimanje stranih riječi proces je tijekom kojega te riječi prolaze brojne prilagodbe, a pravopis je samo jedna u nizu. I podsjećam još jedanput: pravopis se ne zalaže za uporabu riječi poput budžet, biznis ili grinfeld, ali nije na njemu da predlaže zamjene – objašnjava Badurina.

Osim pravila novi pravopis donosi i dodatke kao što su naputci za pisanje bibliografskih jedinica, uputnica i bilježaka, među kojima su i upute kako pisati bibliografske podatke za izvore objavljene u elektroničkim medijima. Tako se u Hrvatskom pravopisu propisuje kako točno navesti bibliografske jedinice objavljene na internetskim stranicama ili na CD-ROM-u.