Home / Ostalo / Politička sekcija

Politička sekcija

Funkcionalnosti povećanje pokretljivosti probavnih organa.

Morska je riba odličan izvor proteina, no u Hrvatskoj se, nažalost, premalo konzumira (tek nekoliko kilograma na godinu u odnosu na 146 kilograma koliko na godinu pojedu nordijski narodi). Osim proteina visoke bio-loške vrijednosti (18 do 20 posto više, u odnosu na meso), riba nema toliko masnoće (10 puta manje nego meso), osim nekih vrsta poput jegulja ili romba. Sadrži i dragocjene mineralne soli poput joda (koji se ne gubi ni pri zamrzavanju ni pri termičkoj obradi), fosfora, kalija i magnezija, a bogata je i vitamini B grupe i siromašna solju. Nedostaje joj samo željeza, i to je dobar razlog da se riblje meso alternira s crvenim. Još jedna prednost ribe jest u njoj lakoj probavljivosti, kako zbog niskog sadržaja masnoće, tako i zbog posebne strukture mišićnih vlakana koja su podložnija djelovanju digestivnih sokova (riba se probavlja u dva do tri sata, u odnosu na tri do četiri sata koliko probavnom sustavu treba da obradi meso).

Najveća zdravstvena korist od riba jest prisutnost obitelji masnih kiselina, u prvom redu omega-3 masnih kiselina. Dosad se znalo da te kiseline na generičkoj razini imaju zaštitno djelovanje na srce i arterije, no danas je dokazano da omega-3 djeluju na tri fronte: smanjuje razinu triglicerida u krvi (vrsta masnoće koja povećava rizik od ateroskleroze), snižava krvni tlak i reducira agregaciju pločastih krvnih zrnaca te ona ne stvaraju trombe koji mogu opstruirati arterije. Omega-3 masne kiseline na neki način varaju organizam: kad jednom uđu u želudac, aktiviraju ga da razgradi druge štetne masnoće koje utječu na pojavu kardiovaskularnih bolesti. Da biste dobro iskoristili njihove karakteristike, dovoljno je ribu imati na tanjuru dva do tri puta na tjedan, a za osjetan utjecaj omega-3 na tijelo dovoljan je unos od 30 grama na dan.

Manje su probavljivi od riba jer su njihova vlakna mnogo čvršća i mnogo su manjih nutritivnih vrijednosti (imaju oko 50 posto manje proteina). No nedavno je otkriveno da vrsta masnoća koju sadrže školjke pridonosi smanjenju kolesterolu, pa ih je dobro uklopiti u prehranu, posebno ako vam je kolesterol povišen. Dragocjeni saveznik protiv kolesterolu su polinezasićene masne kiseline (u prvom redu omega-3 i omega-6). Savjet je da bi se riba trebala naći na tanjuru barem tri do četiri puta na tjedan, a treba reći da bi bilo bolje kad bi bila ulovljena, a ne uzgojena. Za sintezu polinezasićenih masnih kiselina važno je da se riba hrani algama koje rastu u morskoj dubini. Najbolje je izabrati plavu ribu, a zlatno je pravilo da se varira i ujedno ograniči konzumacija proizvoda bogatih kolesterolom (školjke i ljuskari). Od temeljne je važnosti i način pripreme. Polinezasićene masne kiseline vrlo su osjetljive. Stoga je hranu koja ih sadrži najbolje pripremati na pari, u pečnici, u foliji ili ‘na hladno’ (mariniranje, primjerice s limunom).

Možda će vam se korištenje algi u prehrani učiniti egzotičnim ili previše makrobiotički nastrojenim prijedlogom, no treba znati da i najmanja količina morskih algi može i te kako blagorodno utjecati na naše zdravlje. No bez obzira na to jeste li toga svjesni ili ne, alge konzumiramo gotovo svakoga dana. Na etiketi pudinga, sladoleda ili pjene od lososa nećete naći na spominjanje algi, no one se kriju u terminima poput carragenin, alginat i na pakiranju zamrznutih proizvoda pod oznakom E400 i E407. Narodi koji žive uz more imaju dugu kulinarsku tradiciju utemeljenu na receptima koji uključuju korištenje algi. Ni mediteransko okruženje ne čini iznimku, iako kod nas alge na stolu nisu baš raširena pojava. Japanci, primjerice, najviše konzumiraju alge. A u lonac u kojem kuhate mahunarke poput slanutka ili leće dobro je ubaciti komadić alge koja će jelo učiniti ukusnijim i mnogo probavljivijim.