Lik i djelo

Ljudi iz naftne industrije prilično su samozatajni. Ne govore mnogo i ne hvale se svojim uspjesima. Puštaju da njihova djela pričaju umjesto njih, a dok ima nafta koja curi iz bušotina i dobro se plaća, posao kojim se bave bit će jedan od najlukrativnijih na kugli zemaljskoj. Umjesto da riješe političke probleme u Iraku, svrgnuće Sadama Huseina Amerikanci su iskoristili da tu zemlju pretvore u ogromnu naftnu bušotinu. Buši se i u Južnoj Americi; Hugo Chavez, nakon što je čvrstom rukom preuzeo upravljanje nad državnom naftnom kompanijom, uspio je gotovo potpuno vratiti državni dug Venezuele međunarodnim financijašima te petro dolare sada koristi da bi organizirao najskuplje nogometno prvenstvo na tom kontinentu u povijesti.

Hrvatski naftaši nisu toliko bahati i rastrošni, ali ni njima ne ide loše. Potvrdio je to i Crosco, dio Ina Grupe, kupivši prije nekoliko dana svoj mađarski pandan Rotary Drilling, kompaniju koja je izdvojena iz mađarskog Mola, a bavi se istim servisnim poslovima kao i njihov novi hrvatski vlasnik. Detalji posla, osim službenog priopćenja Zagrebačke burze, nisu poznati. Zna se da je kompanija tri do četiri puta manja od Crosca i da posjeduju desetak kompleta za bušenje nafte i servisiranje bušotina, neke koncesije za vađenje nafte u Mađarskoj te vrijedne ugovore s Molom za servisiranje njihovih bušotina.

Ne zna se jedino zbog čega je posao sklopljen – zbog toga što Mađari cijene posao koji Hrvati odrađuju na bušotinama i žele postići bolju efikasnost okupljanjem (i time izbjeći pritisak konkurencije) ili je riječ o novoj segmentaciji na srednjoeuropskom tržištu nafte. Naime, prije nekoliko dana odjeknula je vijest da je OMV kupio dodatnih osam posto udjela u Molu, povisivši svoj vlasnički udjel u kompaniji na 18 posto. Svi se pitaju gdje vode te najnovije kupnje.

Bojan Milković, glavni čovjek Crosca od 2005., nema komentara na najnovije događaje na naftnoj sceni. Kaže da zna ono što piše u novinama i odbija svaki razgovor ili spekulacije na tu temu. S obzirom na političku odgovornost koju čelno mjesto jedne od Inih tvrtki-kćeri nosi, takav stav nije ni čudan.

Milković je rođen u Sisku, ali kaže da se osjeća Zagorcem. Majka mu je rodom iz Klanjca i dosta vremena provodi na obiteljskom imanju. Djetinjstvo Bojana Milkovića i njegov obiteljski background već su mu na neki način predodredili budućnost. Otac Ante bio je prvi Inin direktor, a majka, rođena Iveković, profesorica na fakultetu farmacije. Po majčinoj liniji vuče rodbinske veze s poznatim slikarom Otonom Ivekovićem. Čini se da je otac ipak imao veći utjecaj na sina od majčine strane familije, tako da je Milković za životni poziv odabrao naftu, a ne kist ili epruvetu za laboratorijska ispitivanja.

Brak naftaša i kemičarke iznjedrio je novog naftaša, put koji se čini logičnim za nekoga tko je cijeli život okružen direktorima i ljudima iz naftne branše. Od četvrte godine života Milković živi u Zagrebu, a nakon završenog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, s nepunih 25 godina zapošljava se u Ini. Neko vrijeme prije dolaska u Inu radio je i u inozemstvu, ali nije poznato kakve poslove. Sljedećih dvadeset godina polako se penje po korporacijskoj ljestvici, najprije u sustavu Ine, a od 1996., kad je Crosco odvojen od matične kompanije, u sustavu održavanja i servisa te tvrtke.

Nekih kontroverzi ili podmetanja u njegovoj karijeri nema, možda zbog toga što Milković nema nikakve mrlje na karijeri, a možda i zbog toga što u ovom predizbornom vremenu svatko iz biznisa razmišlja na način da bi se bilo koja izjava mogla nespretno protumačiti, vagajući i kalkulirajući recentna politička pozicioniranja na sceni. Crosco, kao i uostalom cijela grupa, u većinskom je vlasništvu države i vodećim menadžerima na čelnim pozicijama sada je jako važno da njihovi istupi ne dižu prašinu jer bi promjenom političke situacije njihova direktorska mjesta mogla doći u pitanje.

Nakon dvadeset godina karijere u Ini i Croscu, 2005. Milković postaje predsjednik Uprave. Poznavatelji prilika kažu da takav razvoj situacije nije bio očekivan, da je iznenadio i njega. Teško je pomisliti da je takvo imenovanje prošlo bez nekog većeg lobiranja i s njegove strane, ali činjenica je da se Milković politički ne eksponira. Koliko je poznato, nije član ni jedne stranke, što bi mu moglo dodati nekoliko bodova dogodi li se smjena vlasti i političke moći u studenom.

Tvrtka izrazito dobro posluje posljednjih godina otkad joj je Milković na čelu. Dio toga može se pripisati njegovim menadžerskim sposobnostima jer da u detalje poznaje situaciju u tvrtki i može se posvetiti problemima s kojima se godinama susreto kao operativac, a dio i tomu da nafta dugo nije bila skuplja kao proteklih nekoliko godina.

Ako je cijena nafta skočila nekoliko puta u posljednjih pet godina, cijena usluga bušenja i servisiranja naftnih crpilišta skočila je, u doduše nešto manjem omjeru, ali ipak znatno, za nekih stotinjak do dvjestotinjak posto. Crosco kao tvrtka s određenim ugledom u servisnom biznizu posljednjih godina posluje sve bolje, a s obzirom da većinu poslova obavlja u inozemstvu, kotira i kao jedan od najvećih izvoznika usluga u zemlji. Njegovi kompleti za bušenje i ostale servisne djelatnosti nalaze se posvuda u svijetu, od Omanu, Katara, Libije i Sirije, preko naftnih platformi u Jadranu do Meksika, Ekvatorijalne Gvineje i Obale Bjelokosti.

S godišnjim prihodom većim od milijardu kuna i 2.250 zaposlenih te više od 62 milijuna eura novostvorene vrijednosti u protekloj godini Milković se može pohvaliti doista sjajnim rezultatima. Doduše, ne stoji njegove izjave o tome da, ako se svijet želi društveno odgovorno ponašati, moramo imati visoku cijenu energenata. Nažalost, u cijeni jednog barela naftne troškovi njenog izvlačenja i rafiniranja čine tek desetinu. Sve vrhunje, to jest naftu u ovom slučaju, pobiru bogate naftne kompanije, u posljednje vrijeme većinom američke.

S obzirom na to da mu je glavni šef državna vlast, a tek onda Mađari i Mol, Milković hvali napore predsjednika Mesića i Sanaderove vlade u pokušaju obnavljanja veza s bivšim nesvrstanim, ali ljudi upućeni u biznis kažu da ni Arapi više nisu što su nekad bili. Draži im je postao američki dolar od mahanja nekakvim zastavama, tako da se može reći da Milković vodi tvrtku koja se samo vlastitom kvalitetom može izboriti za poziciju na tržištu. I to joj za sada jako dobro uspijeva.

Kažu da nije sklon autoritativnom ponašanju i da se sve odluke u Upravnom odboru donose većinom glasova, s njegovim kao odlučujućim. Stvorio je dobar tim ljudi oko sebe i trudi se poslovanje tvrtke uskladiti sa situacijom koja vlada na tržištu. Misli da mu je MBA studij pomogao da sagleda naftni biznis iz druge perspektive koja mu je nedostajala, s obzirom na to da se gotovo cijeli radni vijek bavio isključivo pitanjima struke, tj. strojarstva.

Došavši na čelo kompanije, smijenio je gotovo šezdeset posto menadžmenta i doveo tim ljudi kojima vjeruje i za čije rezultate može odgovarati. Iako ima oponenata unutar Crosca, oni zasad nisu glasni jer trenutačno nemaju argumenta. Dok brod plovio sigurno utvrđenom rutom, nitko ne upire prst u kapetana. Neki misle da ima kapaciteta i za nešto više od čelnog čovjeka Crosca i da to nije posljednja Milkovićeva visoka pozicija, iako ne pokazuje druge ambicije. Za sada…

Sretno je oženjen, već drugi put, i kaže da se trudi ne ponoviti pogreške iz prošlog braka, tako da svaki slobodan trenutak nastoji provesti sa ženom i kćerkama, većinom na imanju u Klanjcu. Bavi se sportom, kad stigne, odigra partiju tenisa, a često ga se može vidjeti u teretani u ranim jutarnjim satima. Njegov radni dan počinje dosta rano, već u sedam ujutro.

• S obzirom na to da poslujemo s blisko stočnim svijetom, moramo se prilagoditi vremenskim zonama – kaže.

Hoće li se uspjeti prilagoditi i preživjeti predstojeće parlamentarne izbore na čelu kompanije, tek će se vidjeti. Šanse su mu, gledajući rezultate, dosta visoke.