Home / Tvrtke i tržišta / Piše: Antonija Knežević

Piše: Antonija Knežević

U Hrvatskoj posluje stotinjak svjetskih i 25 domaćih franšiznih sustava, među kojima su najveći Biovega, Body Creator i Amadeus, a X-nation, Skandal i Moaving Board svoje su franšize uspjeli prodati i u inozemstvu.

S a stotinjak svjetskih i 25 domaćih franšiznih sustava hrvatsko tržište franšiza još je u povojima i tek se očekuje procvat tog načina poslovanja. Najčešća prepreka dolasku velikih svjetskih franšiza na naše tržište visoke su ulazne naknade koje traže davatelji franšiza, a jedan od razloga jest i to da Hrvatska još nije u njihovim planovima širenja.

Franšizne pristojbe koje ‘velike’ franšize traže za potpisivanje ugovora o master franšizi za područje Hrvatske vrlo su visoke, a kod nas ne postoji mnogo tvrtki i poduzetnika koji mogu platiti taj iznos. Jedna od ‘velikih’ franšiza Kentucky Fried Chicken (KFC) tako je nedavno ponudila velikoj hrvatskoj tvrtki ugovor o master franšizi, koji u konačnici nije potpisan, najviše zbog cijene koja je tražena za franšiznu pristojbu – kazao je Aleksandar Erceg, trener i savjetnik u Centru za franšizu Centra za poduzetništvo Osijek.

Kolika su ulaganja potrebna za otvaranje svjetski poznate franšize pokazuje primjer McDonald’sa, za čije je otvaranje samo jednog restorana potrebno pričuvati pola milijuna dolara. Naime, 15 tisuća dolara valja izdvojiti na osnovu sigurnosnog depozita, 60 tisuća dolara za troškove hrane i papira prije otvaranja restorana te 350 tisuća dolara za franšizni paket opreme, koji se sastoji od kuhinjske opreme, sjedala, dekora, znakovlja, igrališta i uređenja okoliša. Tomu još treba pridodati franšiznu pristojbu, koja za svaki 20-godišnji ugovor iznosi 45 tisuća dolara. Primatelj McDonald’sove franšize uz to mora plaćati matičnoj kompaniji mjesečnu naknadu od pet posto bruto ostvarena prometa i izdvajati četiri posto od bruto prometa za zajednički marketing. Pojedine franšize nude više razina suradnje, pa stoga postoji i više razina početnih ulaganja. Tako, primjerice, njemački franšizer Weyergans High Care nudi pet razina suradnje, a ulaganja primatelja franšize su od dvije do 100 tisuća eura. Iako je riječ o franšizi s respektabilnim brojem franšiznih lokacija, čak 1.500, Weyergans High Care primateljima franšize postavlja prilično povoljne uvjete: matičnoj kompaniji prvu godinu ne trebaju plaćati postotak od prihoda, franšizna je pristojba od nula do 10 tisuća eura, a s franšizerima se ugovara i teritorijalna zaštita.

I dok su pojedine franšize domaćim poduzetnicima bile preskupe, za neke druge bili su spremni odriješiti kesi, ali im njihova kupnja nije pošla za rukom. Znam da je veliko zanimanje vladalo za Zaru, koja nije dala svoje franšize čak ni velikim hrvatskim renomiranim tvrtkama, nego je odlučila izravno ući na tržište. To je u početku skupljelo, ali tako će pokupiti vrhunje. Osim za Zaru, velik je interes vladalo i za H&M te za sladoledne Nordseete Häagen-Dazs – objasnila je Ljiljana Kukic, predsjednica Hrvatske udruge za franšizno poslovanje.

Trenutačno je najuspješnija strana franšiza prema mišljenju naših sugovornica mađarska tvrtka Fornetti, koja u Hrvatskoj ima više od 400 prodajnih mjesta, a slijede je McDonald’s i Subway. Najstarije su strane franšize koje su došle u Hrvatsku kartičarske kuće Diners i American Express, a dugu franšiznu tradiciju u Hrvatskoj ima i slovenska Lisca.

Za uspjeh u franšiznom poslovanju, kaže Aleksandar Erceg, nije dovoljno samo kupiti franšizu koja ima izgrađeno ime (brand) u globalnim razmjerima. Jedan od mitova vezan za franšizno poslovanje kaže da je uspjeh u poslovanju zajamčen kupnjom franšize. Za uspjeh je potrebno prije svega mnogo rada: potrebno je istražiti tržište, vidjeti što na njemu nedostaje, istražiti franšizne ponude na tržištu te nakon toga pokrenuti poslovanje i naporno raditi. Odluči li se potencijalni poduzetnik na kupnju franšize, uspjeh mu je sigurniji jer će mu davatelj franšize pomoći pri odabiru lokacije, načina uređenja prostora, obrazovat će ga za poslovanje i omogućiti mu da ne napravi neke standardne pogreške u pokretanju poslovanja koje poduzetnici čine kad kreću iz početka. No, ne treba ograničiti uspjeh samo na kupnju svjetskih poznatih franšiza. Na domaćem tržištu svjedočimo uspjehu talijanskog franšiznog sustava Redac Pointa (obnova tonera), koji trenutačno ima četiri franšizne lokacije, a do prije dvije godine nitko za njega nije ni čuo u Hrvatskoj.

Kad je riječ o domaćim franšizama, najveće su Biovega, Body Creator te X-nation i Skandal, s time da su dvije potonje svoje franšize uspjele prodati i u inozemstvu. Domaća robna marka X-nation pokrenuta je prije deset godina, a njezin vlasnik Mile Kožul do tada je bio franšizer popularne Terranove. Nakon što je odjeća X-nationa dobro prihvaćena na hrvatskom tržištu, počeo je prodavati franšize. Primatelji njegove franšize ne plaćaju nikakvu ulaznu naknadu, no zato je mjesečna naknada prilično visoka – 62 posto od ostvarena prometa. Do sada je dodijelio 22 franšize u Hrvatskoj, dvije u Bosni i Hercegovini, a planira i prodor na europsko tržište. U širenju uz pomoć franšize u Europi već se okušala domaća robna marka Skandal koju su pokrenuli bračni par Marko Mihovilović i Olja Einfalt-Mihovilović. Oni su, naime, svoje franšize uspjeli prodati u Skandinaviji. Trenutačno imaju 30 trgovina u Hrvatskoj i još 20 u inozemstvu. Geografski najrasprostranjenija hrvatska franšiza svakako je ona tvrtke Moving Board, u svušanskih Tarika Filipovića. Oglasička inovacija Moving Boarda, ljudi koji nose svjetleće panoe, proširila se uz pomoć franšize u devet zemalja na tri kontinenta.

U Hrvatskoj sve više tvrtki, navodi Aleksandar Erceg, razmišlja o širenju svoga poslovanja putem franšize, o čemu svjedoče i brojni oglasi u kojima domaće tvrtke traže primatelje franšiza. S druge strane, hrvatska poslovna javnost, na žalost, još nije dovoljno upoznata s pojmom franšize, tako da je pogrešno shvaćanje franšiznog koncepta iznijelo nekoliko slučajeva ne tako dobrog franšiznog poslovanja. Takav je primjer maloprodajnih trgovina MakroMikro, koji je pokušao širiti poslovanje franšizom, ali pri tome nije poštovao pravila igre i od ideje franšize napravio je nešto sasvim drugo.