Kad čujete da je Michael Bay prvotno odbio snimanje Transformera jer je ‘bezeve i neozbiljno’, otplirlike kao da David Lynch odbije nešto jer je prebizarno i nesuvislo, morate se slatko nasmijati. Čovjek očito živi u nekom svijetu u kojem je on ozbiljan redatelj. Ovdje kod nas, jednika koji smo osuđeni živjeti u stvarnosti, dotični je elementarna nepogoda, ubojica filma, relikt koji zajedno s još jednim filmskim eunuhom Jerryjem Bruckheimerom, producentom, čini odumiruću ali žilavu vrstu kreatora najglupijih holivudskih ostvarenja, u najgorim manirima skupog i maloumnog blockbusta.
Gospodin je, naime, odgovoran za dvije neoborive točke optužnice, zločine zvane Armagedon i neoprostivi Pearl Harbour. Zanatski nije negledljiv redatelj, ali zanat je tek manji dio kolača u filmu. Transformeri bi mu mogli osigurati nešto manju robiju jer su dosad možda i najbolje njegovostvarenje, doduše u slabašnoj konkurenciji, i daleko najšpapičije. Film teče, brz je, nema dosade ni na trenutak, čak i podulje trajanje ne bi smjelo smetati te tako uspijeva u svojoj osnovnoj namjeri da zabavi.
Daljnja olakotna okolnost za tog osuđenika jest sve veća sklonost oslobađanju od svake pretencioznosti i ozbiljnijih umjetničkih ambicija. Film je vrlo duhovit, produkcijski savršeno realiziran, s neprikosnovenim specijalnim efektima. Kad je riječ o glumi, štošta se može prigovoriti ovom momku hermafroditskog imena Shia LeBeouf, koji očito doživljava svoj bum u Hollywoodu, možete ga vidjeti u Paranoji, a postaje sinonim za običnoga američkog dečka iz susjedstva.
Nekoć bi se netko s pretenzijama na veliku glumačku karijeru uvrijedio na takvu tvrdnju, danas je to kompliment. Ljubitelji animacije i figurica, kao i oni koji nisu uživali u Transformerima, trebali bi biti sasvim zadovoljni. Nastavlja se, naravno.
