Uspjeh je rezultat dobrog ulova svih članova reprezentacije

Sašo je student prve godine na Ekonomskom fakultetu u Bujama, gdje studira uz rad, a želja mu je redovito studiranje. Svjestan da to bez stipendije nije moguće, nada se da će tijekom studija naći tvrtku koja će biti spremna stipendirati ga.

Na omanjem privatnom ribarskom brodu u savudrijskoj luci sreli smo studenta ekonomije Sašu Rašovića, rođenog Umažanina, koji je prošle godine zajedno sa svojim kolegama iz reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Lisabonu u sportskom ribolovu Hrvatskoj donio ekipnu srebrnu medalju. Privukla nas je njegova izrazita skromnost. Biti drugi u svijetu velik je rezultat, ali on je čvrsto na zemlji i dobro zna da njegov sport nikada ne može privući medijsku pozornost.

• Uspjeh je rezultat dobrog ulova svih članova reprezentacije. Prvo nam je mjesto izmaklo za malo. Ribolov u Lisabonu bio je gotovo isti kao ovdje kod nas i zato smo uz dobru pripremljenost stigli do medalje. U zaljevu u kojem se održavalo prvenstvo bilo je obilje raznovrsne ribe. Za natjecatelje to nije bila prednost, jer smo trebali loviti samo određenu vrstu. Ako si upecao bilo koju drugu, morao si je vratiti u more. Kad bi toliko ribe bilo kod nas, to bi bio pravi spektakl – rekao je Rašović.

Prije šest godina se, na očev prijedlog, počeo baviti sportskim ribolovom. Neočekivano mu se pružila prilika da sudjeluje na jednom natjecanju. To je, kaže, i presudio da ostane vjeran tom sportu. Početak nije bio lak jer su njegovi kolege i sportski protivnici imali petogodišnje iskustvo, što je bila velika prednost. No, ubrzo se nametnuo svojim talentom, profinjenim osjećajem za to što se događa ispod površine vode. Znao je odrediti trenutak u kojem treba povući najlon, a na udicu se iz dana u dan hvatalo sve više riba. Sve zapaženiji rezultati vrlo su brzo bili primijećeni. Smatra da ga je do reprezentacije dovela njegova duboka povezanost s morem.

Srebro na Svjetskom prvenstvu u Lisabonu donijelo mu je skromno priznanje.

• Osjećaj u trenutku kad ti stavljaju medalju oko vrata, izgovore tvoje ime i ime Hrvatske ne može se riječima opisati niti ičim platiti. To je doista posebno stanje, neka vrsta uzvišenog transa i ponosa; drugi si na svijetu, a znaš koliko njih se bavi tim sportom, međutim, ti si na pobjedničkom postolju, a među tri zastave je i zastava tvoje zemlje. Možda još nisam svjestan što je to. No, bez obzira na drugo mjesto na svijetu, ni brzojav-čestitku nismo dobili ni od jedne sportske institucije u državi – kaže Sašo i objašnjava pravila svojeg sporta na svjetskim natjecanjima:

• Lovi se pet sati. Sami mjerimo ulov. Ako ulovljena riba nije dopuštene veličine, moramo je vratiti u more. Ako ih ostaviš više od pet posto, diskvalificiraju te. Pobjednik je reprezentacija koja ulovi najviše prema kiloži.

Sašo je reprezentativac u sportu u kojem nema mnogo gledatelja, pa nema ni zarade, tek postoje vrijedni sportski rezultati.

• Od države se dobije jako malo, jedino kad u međunarodnim okvirima postaneš netko i nešto, ali to je minimalno u odnosu na to koliko uložiš u taj sport. U sporedbi s nekim drugim sportovima, to je sitnica – kaže mladi ribolovac i dodaje da su ribolovci nekada dobivali naknadu od države, ali sada više ne, odnosno za Lisabon je nisu dobili.

I ove godine ide na SP, početkom rujna u Belgiju, jer je na državnom prvenstvu u Splitu osvojenim drugim mjestom osigurao sudjelovanje u reprezentaciji Hrvatske.

U reprezentaciji nema ribolovaca s Dunava, Save ili Drave, a Sašo kaže da se riječi i morski ribolov razlikuju.

• Mislim da ih nema zbog načina pecanja. Velika je razlika. Oni ne mogu postići rezultat zato što imaju naviku čekati, a u moru nije stvar čekanja, nego moraš biti brz jer u njemu uvijek ima ribe. U rijeci katkad love i deset, ali im riba zagrize. Štap samo stoji. Čekati im je navika, ali na SP-u se to ne može – objašnjava.

Reprezentacija se sastaje tek nekoliko puta, a to im nije lako jer neki su iz Istre, neki su s Krka, drugi iz Zadra.

• Nismo profesionalci, već amateri, imamo i druge obaveze i teško je sve to uskladiti. A ni novca se nema dovoljno – kaže Sašo.

Za ribolov mladi reprezentativac kaže da je skup sport, jer ako hoćete biti uspješni, morate kupovati stvari koje su jako skupe, a za svako je natjecanje potrebno nešto novo. Sašo Rašović je student prve godine na Ekonomskom fakultetu u Bujama, na smjeru Međunarodno poslovanje. Odlučio se za studij uz rad jer se bavi ribolovom, koji donosi prihode prijeko potrebne obitelji, uz skromnu napomenu da i njemu donosi određenu dobit. Na pitanje što je bilo odlučujuće da se opredijeli baš za taj smjer, odlučno kaže da nije mogao birati jer je u Bujama to bio jedini smjer. Blizina Buja, radne obveze u ribolovu, a želio je nakon srednje ekonomske škole studirati upravo ekonomiju, presudno su utjecali na odluku što će i gdje studirati.

Pogleda prikovanog na pučinu, kaže da bi se nakon završenog studija volio zaposlit u tvrtki vezanoj uz ribe. Bi li to bila tvornica za preradu ribe ili za proizvodnju ribolovnog pribora, nije mu toliko važno. Uvjeran je da ne bi imao nekih većih teškoća razumjeti probleme, dati nešto novo, jer je dobro upoznat s tehnologijom. Izvoz bi mu bio imperativ. Želja mu je da završne godine studija pohađa redovito, a ne uz rad, kako bi se mogao što više posvetiti nužnoj specijalizaciji. Svjestan toga da bez stipendije to nije moguće, nada se da će tijekom studija naći tvrtku koja će biti spremna stipendirati ga.

Na rastanku smo mu poželjeli da reprezentacija Hrvatske u Belgiji srebro iz Portugala pretvori u zlato. Uz osmjeh, slegnuo je ramenima rekavši: – O tom potom. 😊