U svaku stvar koja slovi kao potencijalno profitabilna vrijedi ulagati i riskirati. Moto je to Mislava Lukše, vlasnika i direktora tvrtke Etruria iz Kloštra Ivanića koja se bavi, kako to ističe, profesionalnim posredovanjem u prometu nekretninama. S partnerom i izvršnim direktorom Krunoslavom Pavićem tvrtku je osnovao u studenome prošle godine, a uz sjedište u Kloštru Ivaniću, danas Etruria već ima ured u Zagrebu, dok će ga u iduću tri mjeseca otvoriti u Varaždinu i Rijeci. Potom slijedi otvaranje uređa u Splitu ili Omišu. Radni stol Mislava Lukše pun je nacrta zemljišta koje kani ponuditi tržištu, ali našla se tu i ponuda za kupnju inicijalnog paketa dionica Magme. Ponudio je kupnju cijeloga ponuđenog paketa, ali o cijeni ne želi govoriti, kao što poslovnim tajnama smatra i sva ulaganja i kupoprodaje koje je dosad ostvario. No, posao mu, očito, cvjeta.
-
Cijelo naše gospodarstvo zapravo živi od nekretnina. Cijene dionica na tržištu ovise o nekretninama, većina tvrtki šlepa se na nekretninama, na onome što već imaju u svojem vlasništvu ili što planiraju sagraditi na nekim svojim ledinama – tumači Mislav Lukša. Raskošno sjedište agencije nalazi se u idiličnom okruženju 900 godina starog Ivanicha, kraja iz kojeg potječe Vladimir Nazor i Milka Trnina, kao i obitelji Todorić i Kostelić. Mislav Lukša izabrao je baš takvu lokaciju za sjedište svoje tvrtke jer su prirezi minimalni, ali i zato što se usmjerio na suradnju s pravnim osobama i najstarijim obiteljima u Hrvatskoj koje u svojem posjedu imaju mnogo nekretnina.
-
Ovo područje je samo petnaestak minuta udaljeno od Žitnjaka, a još je uvijek neopravdano jeftino. Tu su ogromne površine – stotine hektara u industrijskoj zoni. Želite li biti uspješni, morate poslovati na mjestu koje će postati atraktivno, a ne koje je sad atraktivno – kaže Lukša.
Priznaje da ima istine u tome da je pokupovano pola ivanićgradskog područja. Tvrtke traže velike površine u komercijalnim industrijskim zonama, a Etruria im zato nudi baš to. No, možda su se malo polakomili i vlasnici nekretnina na koje je Etruria bacila oko, pa su u posljednje dvije godine cijene zemljišta za industrijske namjene porasle tri do četiri puta. Na ivanićgradskom području bile su oko eura i pol do dva po četvornom metru, a sad su oko osam, devet eura. Velike parcele uz autocestu prodaju se za 20 do 25 eura, ali to su ogromne površine. Cijene sličnih površina na Žitnjaku su između 150 i 200 eura po četvornom metru. Još jedna olakotna okolnost za poslovanje jest brzina rada ivanićgradske gruntovnice, koja nosi titulu najbolje u Hrvatskoj. Apsolutna suprotnost njoj je, veli Lukša, gruntovnica u Šibeniku, ne zbog djelatnika koji predano rade svoj posao, već zbog nesređenih imovinsko-pravnih odnosa i usitnjenog vlasništva. Pravi je izazov bio tamo okupiti parcelu od 262.000 četvornih metara, u Zamblati, području pored dva jezera između Solarisa i Zablaća. Planiraju je prodati po minimalnoj cijeni od 80 eura po četvornom metru, u roku od šest mjeseci.
