Hrvatska gubi korak u tranzitu nafti i plina

Samo tri dana nakon što je sudjelovao na energetskom summitu u Zagrebu, ruski predsjednik Vladimir Putin je s talijanskim premijerom Romanom Prodijem sklopio dogovor o gradnji rusko-talijanskog plinovoda koji će vjerojatno zaobići Hrvatsku. Rusija, jedna od vodećih energetskih sila, u zemlje Južne i Jugistočne Europe izvela je 73 milijarde kubnih metara plina, odnosno gotovo polovinu ruskog energetskog izvoza u EU. Slični su podaci i za naftu pa ne čudi sve agresivniji nastup ruskih tvrtki na jugoistoku Europe koje su pokrenule i niz projekata gradnje naftovoda i plinovoda u regiji za tranzit ruske nafti i plina. Hrvatska se zbog svoga geografskog položaja spominje u nekoliko takvih projekata, ali domaća prepućavanja, koja katkad dobivaju značajnu političku dimenziju, mogla bi ozbiljno ugroziti već dogovorene projekte gradnje cjevovoda. Prema neštošćenim informacijama, ruska je strana bila posve iznenadena kad je blokiran projekt Družba Adria jer nije mogla vjerovati da će biti problem s realizacijom projekta od kojega bi i ruska i hrvatska strana imale koristi.

Koliko značajnu zaradu može donijeti usluga tranzita, pokazuju i rezultati poslovanja Jadranskog naftovoda. Tako je ta tvrtka prošle godine na tranzitu nafta ostvarila 149,4 milijuna kuna prihoda, a u prvom kvartalu 2007. godine 40,5 milijuna. Hrvatska je uključena u dva potencijalna projekta gradnje naftovoda, Družba Adria i PEOP, koji bi nam donijeli značajnu financijsku korist. Družbom Adrijom omogućio bi se tranzit nafta od Rusije i drugih zemalja njezine regije na tržište Zapadne Europe preko tankerske luke Omišalj, dok bi Paneuropskim naftovodom (PEOP) nafta išla od rumunjske luke Constanza na Crnome moru preko Pančeva i Rijeke do Trsta, gdje bi se spojio na veliki Trans Alpine naftovod (TAL).

Spor oko Družbe Adrije, nastao na osnovi studija o utjecaju na okoliš s obzirom da se nafta od Omišlja dalje trebala prevoziti tankerima te tako zagadivati okoliš, doveo je u značajnu prednost PEOP, koji bi smanjio broj tankera u Jadranu. To je na kraju utjecalo na revitalizaciju i Družbe Adrije odustajanjem trase do Omišlja i skretnjem cjevovoda u gorskokotarskome mjestu Melnica k Trstu i spajanj na TAL. Međutim, kako sada stvari stojte, čini se da bi se lako moglo dogoditi da se ti projekti realiziraju kasnije nego što je planirano, a zbog toga bi nas u budućnosti u duljem razdoblju zaobišlo pokretanje sličnih projekata.

Projekti Družba Adria i PEOP strateški su razvojni projekti koji bi mogli osigurati intenzivnije uključivanje Republike Hrvatske i Janafa u naftovodnu mrežu Europe te bolje korištenje kapaciteta našega naftovodnog sustava. Financijske koristi realizacije spomenutih projekata neupitne su, ali u sadašnjoj fazi njihova razvoja, s obzirom na još neutvrđene tehničko-tehno-loške pojedinosti njihove realizacije, nije moguće točno utvrditi financijske učinke na povećanje prihoda Janafa – kaže Jakov Despot, koordinator korporativnih komunikacija u Janafu.

Dok Hrvatska gubi vrijeme, ostale države u regiji zauzimaju pozicije u budućoj energetskoj infrastrukturi. Tako će, primjerice, sporazum Rusije, Bugarske i Grčke o gradnji novog naftovoda od Crnoga do Egejskog mora, potpisan sredinom ožujka, omogućiti Rusiji izvoz nafta na drugu stranu prema Italiji, zaobilazeći Hrvatsku. Prema tom sporazumu omogućio bi se prijevoz nafta Zapadnoj Europi od bugarske luke Burgas do Aleksandropolisa na sjeveru Grčke, čime bi se zaobišli prezakrćeni turski tjesnaci Bospor i Dardaneli. Ujedno je taj sporazum i posredno pokazao sve veću važnost tranzita energenata, s obzirom na to da je projekt pokrenut još 1993. godine, ali su Rusi otezali zbog sumnji u ekonomsku isplativost. Nakon rata u Iraku i poskupljenja energenata, Rusi su definitivno krenuli u taj projekt čija bi gradnja trebala početi 2008. godine.

Kad je riječ o tranzitu plina, u hrvatskoj tvrtki Plinacro od takva se posla u budućnosti očekuje mnogo, pošto u ovom trenutku nema tranzita tog energenta preko Hrvatske. Ipak, iako se zasad ne vrši usluga tranzita plina, ona se trenutačno vrednuje jednako kao i transport plina za domaće korisnike. Ipak, u budućnosti se zbog očekivanoga velikog udjela tranzita plina u odnosu na transport plina za domaće potrebe očekuje prihod od pružanja takve usluge koji će postati primaran za Plinacro. Naime, imajući na umu velika nalazišta plina u Kaspijskoj regiji te na Bliskom istoku, Republika Hrvatska bit će, smatraju i Plinacro, iznimno važan geostrateški, politički i ekonomski partner u sada već savremenom povezivanju Europe s novim dobavnim pravcima. U tom smislu već su načinjeni koraci k regionalnom povezivanju.

Prema Planu razvoja, gradnje i modernizacije plinskoga transportnog sustava u RH od 2002. do 2011. godine hrvatski transportni sustav, kojim upravlja operater transportnog sustava Plinacro, bit će povezan s transportnim sustavima Slovenije, Italije, Mađarske te Bosne i Hercegovine, uz mogućnost daljnjeg spajanja sa Srbijom i Crnom Gorom. Zbog specifičnoga zemljopisnog položaja Republike Hrvatske, njezina uloga u povezivanju nacionalnih tržišta plina navedenih zemalja te stvaranja jedinstvenoga europskog tržišta prirodnog plina bit će izuzetno važna – kaže Branko Radošević, predsjednik Uprave Plinacra.

Osim gradnje cjevovoda, za Hrvatsku i Plinacro od posebne bi važnosti trebao biti tranzit LNG-a, od budućega prihvatnog terminala na jadranskoj obali do zapadnoeuropskog tržišta. Osim toga, nezaobilaznu i iznimno važnu ulogu u pogledu tranzita plina Plinacro će imati i radi planirane gradnje novoga, regionalnog podzemnog skladišta ukapljenog plina Beničanci. To znači da bi Plinacro ukapljeni plin dalje distribuisao u zemlje Zapadne Europe te naše regije, čime bi ostvarivao znatnu financijsku korist.

Da bi od usluge tranzita moglo biti velike koristi pokazuju i financijski pokazatelji poslovanja Plinacra vezani jedino uz transport domaćim korisnicima: u prošloj godini Plinacro ostvario prihod u iznosu od 395,1 milijun kuna. Kao što kaže Radošević, ukupni prihod omogućava pokriće redovitih troškova poslovanja i osigurava sredstva za realizaciju Plana. Iskazana dobit strogo je namjenska i u cijelosti predviđena za reinvestiranje prema Planu razvoja, gradnje i modernizacije plinskoga transportnog sustava 2002.-2011. godine. Međutim, da ni ovdje sve nije kako treba pokazuje i slučaj konzorcija za LNG terminal iz kojeg je Plinacro ispaio, iako je uvelike pridonio razvoju tog projekta. U Plinacru smatraju da je razlog za njihovo izbacivanje iz konzorcija bilo stvaranje preduvjeta za gradnju novoga najkraćeg plinovoda za tranzit plina u zapadnoeuropske zemlje. Čini se da bi nedostatkom jasne domaće strategije na tom polju Hrvatska i ovdje mogla izvisiti. To pokazuje i primjer nedavnog dogovora o gradnji rusko-talijanskog plinovoda. Prema tom dogovoru, plinovod bi trebao voditi od Crnog mora u Rusiji do Burgasa u Bugarskoj, a odatle će jedan ogranak ići prema Italiji, a drugi prema Austriji i Sloveniji, ali preko Mađarske. Na taj način, bude li se otezalo s realizacijom plana Plinacra, mogli bi nas u budućnosti zaobići glavni tranzitni cjevovodi, čime bismo ostali bez znatnih prihoda, ili bi velike transportne kompanije mogle investirati u tranzitni plinovod u Hrvatskoj. Kako god bilo, Hrvatska gubi.

Tranzit je jako zanimljiv. Međutim, ne samo da želimo koridor kroz Hrvatsku, želimo biti i njegovi vlasnici, a cjelokupnu dobit od tranzita ulagati u daljnju infrastrukturu. Zašto bismo dopustili stranim kompanijama da odnose dobit od tranzita i ulažu ga u neku drugu zemlju – kaže Radošević.