Home / Lifestyle i trend / Neiskorišteni dani godišnjeg ne mogu se isplatiti u novcu

Neiskorišteni dani godišnjeg ne mogu se isplatiti u novcu

Za korištenje staroga godišnjeg odmora naknadu plaće poslodavac određuje prema prosjeku isplata u posljednja tri mjeseca godine u kojoj se taj odmor koristi.

Iako iz zakonskih odredbi proizlazi pravo i obveza korištenja godišnjeg odmora u kalendarskoj godini u kojoj je stečeno pravo, u praksi ima brojnih primjera višegodišnjega kumuliranja prava na godišnji odmor. Događa se da radnik ima po dva ili više neiskorištenih godišnjih odmora, a da bi ih iskoristio morao bi izostati s rada više mjeseci, što nameće brojne organizacijske probleme poslodavcu. Često ni radniku nije u interesu iskoristiti kumulirane godišnje odmore iz prethodnih godina odjednom, jer dugotrajnije izbivanje s posla može utjecati na kvalitetu posla koji obavlja. Prema zakonskim propisima, takve se situacije ne bi smjele događati. One ne samo da nisu zakonite, nego nisu ni u funkciji ostvarivanja onih ciljeva zbog kojih je propisano pravo radnika na godišnji odmor. Naime, propisi radnog prava taksativno uređuju u kojim je slučajevima, kao iznimka, moguće u tekućoj godini koristiti godišnji odmor za pret-hodnu kalendarsku godinu.

Pravo je radnika da godišnji odmor koristi u dva dijela. Ako radnik zahtijeva korištenje godišnjeg odmora u dva dijela, poslodavac mu je dužan to omogućiti. Koristi li radnik godišnji odmor u dva dijela, prvi dio godišnjeg odmora ne može biti kraći od 12 radnih dana neprekidno i taj dio radnik mora iskoristiti u godini za koju koristi pravo na godišnji odmor. Drugi dio godišnjeg odmora u tom slučaju radnik može koristiti sljedeće godine, ali ga je dužan iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće godine.

Ako radnik ovoga ljeta koristi dio godišnjeg odmora, a dio mu ostaje, taj ostatak mora iskoristiti do 30. lipnja 2008. godine, što znači da je korištenje godišnjeg odmora iz prethodne godine praktično ograničeno isključivo na prvo polugodište tekuće godine.

Radnik koji je u prethodnoj godini stekao pravo na godišnji odmor, a nije ga koristio zbog bolesti ili rodiljnjeg dopusta, ima pravo koristiti stari godišnji odmor u tekućoj godini, uz kumulativno ispunjenje dvaju uvjeta: da je u prethodnoj godini, za koju je stekao pravo na godišnji odmor, radio najmanje šest mjeseci, i da taj prošlogodišnji godišnji odmor iskoristi do 30. lipnja tekuće godine.

Na primjer, radnik koji je u 2006. godini otišao na bolovanje u srpnju i ostao na bolovanju sve do 2007., ima ove godine pravo koristiti godišnji odmor za 2006. jer je u prethodnoj godini radio šest mjeseci. No, uvjet je da se u 2007. vratio s bolovanja najkasnije u lipnju i do 30. lipnja iskoristio godišnji odmor za 2006. godinu. Ako je ostao dulje na bolovanju, pa se spriječenost za rad protegnula sve do ovoga srpnja, izgubio je pravo na korištenje godišnjeg odmora za 2006. godinu.

Slično se događa i zaposlenicama na rodiljnom dopustu. Dakle, sve one koje će na rodiljni dopust u drugoj polovini ove godine, a do tada nisu koristile godišnji za 2007., mogu ga prenijeti u sljedeću godinu, ali se na posao moraju vratiti prije kraja lipnja 2008. godine kako bi od 30. lipnja počele koristiti godišnji odmor iz ove godine. Nakon 30. lipnja 2008. nemaju više pravo na godišnji odmor iz ove godine. To objektivno znači da je prijenos staroga godišnjeg odmora moguće samo u slučaju ako radnica ne koristi rodiljni dopust do godinu dana starosti djeteta, nego kraće.

Iznos naknade plaće koji je poslodavac dužan isplatiti radniku za vrijeme dok koristi godišnji odmor i ne izvršava ugovorenu obvezu rada određuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu odnosno ugovorom o radu. Zakon o radu, međutim, postavlja i dva dodatna ograničenja: da tako određena naknada plaće ne može biti niža od prosječne plaće koju je radnik primao u zadnja tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora i da se u taj najmanji iznos obavezno uračunavaju i primici koje je radnik ostvario u naravi, primjerice korištenje službenog automobila u privatne svrhe, korištenje kredita uz kamatnu stopu povoljniju od stope zaštitne kamate, darovi radnicima i drugo.

Zakon ne definira način određivanja novčane protuvrijednosti primitaka u naravi, već koristi termin odgovarajuća vrijednost. Koristeći propise koji uređuju oporezivanje primitaka u naravi, proizlazi da se pod odgovarajućom vrijednosti podrazumijeva tržišna vrijednost tih primitaka važeća u mjestu davanja. Obveza isplate naknade plaće najmanje u iznosu tromjesečnog prosjeka plaće odnosi se i na slučaj korištenja prošlogodišnjega godišnjeg odmora. Poslodavac nema pravo radniku isplatiti prošlogodišnju prosječnu plaću, već za korištenje staroga godišnjeg odmora naknadu plaće mora odrediti od plaće koja je radniku isplaćivana u tekućoj godini, u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora.

Regres za godišnji odmor kao novčani primitak radnika povezan s godišnjim odmorom nije pravo propisano Zakonom o radu. Pravo radnika na regres za godišnji odmor vezano je uz samo korištenje godišnjeg odmora, a ne uz pravo na godišnji odmor. Stoga se regres ugovara odnosno određuje drugim izvorima radnog prava (kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca, pravilnik o radu, ugovor o radu, sporazumi, odluke).

Poslodavac ima obvezu isplatiti radniku regres za godišnji odmor samo ako je ta njegova obveza utačena izvorom radnog prava koji ga obvezuje. Radnik koji zbog nekog razloga ne koristi godišnji odmor na koji je stekao pravo, nema pravo na regres za godišnji odmor kod poslodavca kod kojeg nije koristio godišnji odmor. Analogno, ako radnik u sljedećoj godini ostvari pravo i koristi godišnji odmor za prethodnu godinu, ima pravo i na regres za godišnji odmor za tu, prethodnu godinu.

No, postupanja u praksi nerijetko odudaraju od zakonskih obveza. Poslodavac i radnik se često dogovore da se umjesto korištenja staroga godišnjeg odmora radniku isplati određeni novčani primitak zbog odricanja od korištenja godišnjeg odmora na koji je radnik stekao pravo. Takav je primitak u poreznom smislu izjednačen s isplatom plaće i podliježe obvezi obračuna i uplate svih propisanih doprinosa iz i na plaću te poreza na dohodak i mogućeg prireza.