Analize govore da je za Hrvatsku realna stopa gospodarskog rasta od četiri do pet posto na godinu. Ciljana je stopa, koja u predizborno vrijeme ne izlazi iz usta političara, sedam posto. Je li to populizam ili je realan ekonomski cilj, i uz koju cijenu ga se može postići, pokušali su odgovoriti ekonomski stručnjaci koje je u hotelu Westin okupio drugi HR+ forum udruge Napredna Hrvatska HR+ s temom Uvjeti za ubrzanje gospodarskog rasta Republike Hrvatske.
Skok s 4,5 na 5,5 posto može se relativno jednostavno izvesti, ali i na osam posto, jer to predstavlja evolucijski skok, za što su potrebni nešto dulji rok i mnogo krupnije promjene – istaknuo je predsjednik Udruge Mato Crkvenac na otvaranju Foruma. Kao najvažnije preduvjet za takvu promjenu naveo je efikasnu državu, restrukturiranje ulaganja i potrošnje te cjelokupnu promišljenu politiku, odnosno strateški pristup.
Zajednički nazivnik njihovih izlaganja bilo je to da Hrvatska ima mnogo većih problema od licitiranja stopama rasta. Kad je, pak, riječ o toj magičnoj brojci, složili su se da je za Hrvatsku u ovom trenutku moguće i održiv gospodarski rast od oko pet posto. Gligorov je glavne probleme razvoja Hrvatske sažeo u tri teze – prvo, dosadašnji se razvoj zasnovao na realnom prilagodavanju na nominalnu rigidnost (što se posebno vidi u kretanjima na tržištu rada), drugo, najveći dio realnih troškova već je apsolviran, iako još ostaje prilagodavanje javnog sektora, i treće, najviše je u svemu tome pogođen izvoznim sektoru.
Kao ključne promjene koje je nužno poduzeti da bi se osigurao zadovoljavajući gospodarski rast naveo je konkurentni izvozni sektor, što je teško postići, kako je rekao, bez promjena u monetarnoj politici i tečaju, uklanjanje financijske represije, ulaganje u infrastrukturu i ljudski kapital te restrukturiranje javnog sektora.
Postizanje rasta od sedam posto u prvom kvartalu ove godine mnogi drže slučajnošću koja leži na povećanoj potrošnji. Naime, problem je što se gospodarski rast u Hrvatskoj još uvijek bazira na javnoj i osobnoj potrošnji, dok, primjerice, izvoz predstavlja negativnu stavku. Gligorov je kao osnovni ograničavajući faktor gospodarskog rasta istaknuo održanje eksterne ravnoteže ili ‘nominalnu rigidnost’. Dosad je stoga, kaže, ubrzanje gospodarskog rasta dovelo do povećanja deficitu na tekućem računu, što za posljedicu ima neprestani rast vanjskog duga.
Ekonomsku situaciju u Hrvatskoj Primorac je ocijenio kontroverznom jer, s jedne strane, imamo rast BDP-a, početak reformi, stabilnost, smanjivanje deficitu pročuna itd., a s druge strane kontinuirano zaostajanje izvoza, rastući deficit tekuće bilance, inozemni dug itd. Do ulaska u Europsku uniju hrvatski je imperativ promijeniti te trendove, ali postavlja se pitanje je li izlaz povećanje stope BDP-a? Primorac smatra da je stopa rasta BDP-a važan, ali nikako ne i najvažniji ekonomski cilj. Važnije je mijenjati gospodarsku strukturu da bi visoki rast bio održiv, a još važnije zaustaviti nepovoljne trendove u vanjskoekonomskom sektoru: izvoz, uvoz, deficit, vanjski dug.