Robert Pauletić: Šampion enigmatskog biznisa i humanosti

Najveći prvak TV kvizova izdavač je najjačih hrvatskih enigmatskih časopisa i direktor tvrtke koja u Zagrebu ima četiri biljne ljekarne. Nekadašnji novinar i urednik tabloida u slobodno se vrijeme bavi boksom.

Poznata izreka tvrdi da iza svakog uspješnog muškarca stoji jaka žena. Koliko je onda jak muškarac iza kojega stoji najmanje četiri žene? Mora da je najjači!

I doista – moglo bi se reći da iza Roberta Pauletića, najpoznatijega hrvatskog enigmatičara i natjecatelja na kvizu koji je prošloga tjedna osvojio milijun kuna u superfinalu Kviskoteke, stoji čak četiri žene.

Kronološki, prva je njegova majka Franka, sada umirovljena profesorica biologije, na čije je ime registrirao svoju prvu tvrtku prije više od desetljeća. Iako je Pauletić sa samo 15 godina, prvom pobjedom na Kviskotecu, postao javna i slavna osoba, dobar dio rutinskih poslova u vezi s odnosima s javnošću odrađuje mu supruga Ria. Robert i Ria zajedno podižu četvero djece, što je posao koji se nikako ne može smatrati zanemarivim. Druge su dvije žene ‘iza Pauletića’ s njime, pak, u poslovnom odnosu. To su, kako ih je on jednom javno nazvao, ‘kolegice s posla’ – financijska direktorica Marija Mustapić i poslovna tajnica Sanda Grubišić.

Pauletić je poznat kao enigmatičar i izdavač enigmatskih izdanja – tjednika Kviskoteke i dvotjednika Skandija – kojima suvereno vlada na tržištu enigmatike. Hrvati ta izdanja, kojima je Pauletić urednik, kupuju i rješavaju u do 130.000 primjeraka na mjesec. No, osim ‘križaljkaškoga’ Karnaka, Pauletić je, što je manje poznato, direktor Soneste, tvrtke koja posjeduje čak četiri biljne ljekarne u Zagrebu.

Zašto to radi? Zašto je on prvi, kako mnogi tvrde, i jedini koji je na televiziji osvojio znatan novac i dao ga u dobrotvorne svrhe? Kad je dao prvi novac od nagrade, potkraj prošle godine dječjem domu Maestral u Splitu, izjavio je da je od prve Kviskoteke, one otprje dvadesetak godina, dovoljno zaradio. Nakon što je tijekom sezone osvojenih 170.000 kuna darovao djeci iz dječjih domova u Splitu, Osijeku, Dubrovniku, Puli i SOS dječjem selu u Lekeniku pokraj Siska, polovicu milijuna prošli tjedan osvojenih kuna u superfinalu Kviskoteke darovat će mališanima tih domova tako da im otvori štedne knjižice i na njih položi novac. Kao što sam kaže, ‘preostalih 500.000 kuna dat će za zdravstvo i manjim dijelom za sport i kulturu Dalmacije’.

Iako je postavio rekord Kviskoteke od 283 boda, Pauletić najavljuje da se u njoj više neće natjecati: ‘Sigurno više neću nastupiti ni u jednom kvizu u životu, otišao sam kao pobjednik superfinala najjačeg serijala. Što bih više mogao poželjeti?’ – izjavio je Pauletić i dodao da je kao profesionalni enigmatist pristao na natjecanje tek kad su ga Goluža i Bangoura uvjerili da će pozvati i druge profesionalce, poput Borisa Nazanskog.

Ljubopitljivi bi se cinici mogli zapitati hoće li Pauletiću pobjeda u ovom superfinalu Kviskoteke podići prodaju istoimenog enigmatografskog časopisa? Ili će kiosci jače ‘plamjeti’ zbog prodaje posebnog izdanja 101 Skandi sexa, kao što je Pauletić najavio na webu kviskoteka.hr?

‘E, to me još nitko nije pitao! Nažalost, naklada časopisa Kviskoteke porasla je manje nego što sam očekivao. S druge strane, tješim se, da nije bilo TV kviza, možda bi i pala. 101 Skandi sex nam je već nekoliko sezona najprodavanije izdanje. Seks i skandinavke, to se slaže!’ – tvrdi Pauletić.

‘Dobro, a kakav je taj genijalac kao šef?’ sa-svim je legitimno pitanje za ‘tvorničara enigmatike’ u čijoj manufakturi radi 15-ak stalnih i oko 40 povremenih zagonetača.

‘Zahtjevan, ali odličan’, kao da su neki njegov bivši zaposlenici dogovorili pa odgovorili istom frazom. Naime, ljude kojima je bio šef u doba izlazaženja TNT-a, koji Pauletić naziva neuspjelim pokušajem nacionalnog tabloida, fasciniralo je da im je redovito isplaćivao plaće i honorare. Začudujuće za vrijeme u kojima su gotovo svi izdavači pokušavali ‘muljati’ zaposlene. Upitan za komentar, Pauletić kaže da je najbolji komentar što se o tome priča i nakon 12 godina.

Kad su stvari krenule loše, ugasio sam list. Nisam više mogao plaćati novinare i ostale radnike s računa, pa sam donio od kuće svojih 40 tisuća tadašnjih maraka i podijelio ih novinarima, fotografima i ostalim zaposlenicima na ruke. Nisu mogli doći k sebi od čuda, neki su plakali od ganuća. Pazite, novinari žutog tiska plaću od ganuća! – emotivan je Pauletić dok se prisjeća tih dana.

No, za razliku od nekih drugih novinara, ne skriva i ne prešućuje da je radio u Slobodnom tjedniku Marinka Božića.

• Slobodni tjednik činio mi se tada, kao mladom novinaru, instrumentom žurnalističke revolucije. Nije bio dosadan kao režimske novine, objavljivane su sjajne reportaže, zanimljivi tekstovi, velike fotografije. No, vrlo brzo posvadao sam se s pokojnim Božićem, koji nije mogao podnijeti da u svakom broju ne objavi nekakvu laž, montiranu fotografiju ili da ne potpiše novinare pod tekst koji nisu napisali, da bi ih poslije mogao učenjivati. Nikad više ne bih radio u takvom listu – odlučno kazuje Pauletić.

Neobično za čovjeka kojeg mnogi Hrvati uzimaju za jedinicu pameti, Pauletić trenira boks, što mu nije strano jer, kako kaže, cijeli se život družio sa ‘štemerima’, tvrdim momcima, pa i danas ima prijatelja među boksacima kluba Pit Bull. A on u tom klubu ne skakuće samo preko konopca i ne ‘mlati u prazno’, u vreću.

• Imam sparing-partnere, nekoliko njih. To su uglavnom mladi momci, juniori, koji se ozbiljno bave boksom. Brži su od mene, ali ne dam se. Katkad se dobije koji udarac, normalno. Ništa, stresneš glavom i nastaviš sparing. Trener Ante Matas zabranio mi je sparing prije snimanja emisija, da me ne bi tko ozbiljnije pogodio u glavu – objašnjava Pauletić, sinonim za znanje, koji pak o ‘društvu znanja’ ima poseban stav.

Bojim se da će biti teško ostvariti taj cilj. Dragan Primorac je pametan čovjek i ima mnogo energije i dobrih ideja, ali teško se boriti protiv društva u kojem je najgledanija televizijska emisija Big Brother – govori Pauletić pa dodaje da mu se, što je stariji, sve više čini da je uvijek bolje biti lijep nego pametan.

Inače, posljednji put je bio na testiranju inteligencije 1987., izmjereno mu je IQ 172, ali kaže da je možda u međuvremenu ogupavio i da o tome govori s nelagodom. Svoju djecu nije vodio na testiranje inteligencije ni na prijamni za Mensu, kaže da se ne opterećuje time, a ne čini mu se da će netko od njih biti ‘veći Pauletić od Pauletića’.

• Ne mislim da je ‘biti Pauletić’ nešto posebno vrijedno. Neka moja djeca budu zdravi, pošteni i sretni ljudi, nije baš sve u pobjedivanju na kvizovima – govori najpoznatiji pobudnik kviza kod nas.

Da se ne pomisli kako Robert Pauletić i dalje ovisi o četiri žene, govori njegova izjava da, otkako se prošle jeseni preselio u Split, stiže gotovo sve što prije nije stizao i što je zato prebacivao na žene oko sebe. A kao glavni razlog selidbe u Split naveo je svakodnevno gužbljenje tri sata u automobilu zarobljenom u zagrebačkim prometnim čepovima dok bi razvozio djecu u školu i na treninge. Sada kaže da sve korekture na časopisima što ih uređuje može obaviti na kompjuteru na svojoj teraci. I da mu je na njoj toliko lijepo da će zbog te ljepote odustati i od putovanja u daleke zemlje, najdražeg mu hobija.