Home / Poslovna scena / Feljton

Feljton

U samo 12 godina postojanja Yahoo! je prošao put od malog projekta do moćne internetske korporacije i potom kompanije koja posljednjih mjeseci bilježi pad prihoda od deset posto. Prije nepunih mjesec dana ostavku je podnio izvršni direktor Terry Semel, a vrijednost dionica pala je dva posto.

Nedavno je u američkoj korporativnoj javnosti odjeknula vijest da novinski mogul Rupert Murdoch nudi posrnulom internetskom divu Yahoo! svoju stranicu MySpace u zamjenu za četvrtinu dionica tvrtke. Bio je to samo jedan u nizu ‘crnih dana za Yahoo!’. Prije nepunih mjesec dana na čelo tvrtke se vratio njen suosnivač Jerry Yang, jer je izvršni direktor Terry Semel dao ostavku. Ugroženi su novi poslovi vrijedni gotovo deset milijardi dolara, a i dionice su pale gotovo dva posto zbog zabrinutosti da Jerry Yang nije spreman voditi Yahoo! u 21. stoljeću. Investitori navode da je on kao član Uprave direktno odgovoran za zaostajanje za glavnim suparnikom Googleom, koji su još nedavno, 2002. godine, namjeravali kupiti.

Da su ga tada kupili, možda bi iskoristili njegove pretraživačke algoritme, ali i smisao za marketing kojim se fokusira na pojedinačnoga kupca kojem se prodaju oglasi te stvaraju nove tehnologije poput MySpacea ili YouTubea, pa današnji realitet ne bi izgledao tako loše. Prihodi su u padu 10 posto, razmišlja se o prodaji sadržaja kao što je Yahoo! Messenger, ali i spašavanju s nekom od bliskih internetskih tvrtki, primjerice eBayem.

Jerryju Yangu predbacuje se mnogo toga u proteklih nekoliko godina. Od djevičanskih dana davne 1995. godine, kada je smatran otkačenim tehnološkim inovatorom, u samo deset godina razapet je na stup ‘internetskog srama’ kada je 2005. godine pustio da zbog njegovih odluka jedan kineski novinar dobije deset godina zatvora.

Naturalizirani Amerikanac tajvanskog podrijetla Jerry Yang došao je u 70-ih godina prošlog stoljeća s majkom i sestrom u SAD poznavajući samo jednu englesku riječ – ‘cipela’. No, uporni Jerry vrlo brzo je svladavao jezik uz talente za elektroniku i računarstvo, koji su tada bili u komercijalnim povojima. Na sveučilištu Stanford upoznao je kolegu Davida Filoa, a obojica su kao dobri studenti bili stipendisti na postdiplomskom studiju iz elektronike. Druženje je nastavljeno i na doktoratu. Kao što obojica priznaju, pisanje doktora bio je dosadan i zamoran posao, koji su kratili surfajući internetom.

U satima surfanja događalo bi im se da bi zaboravili neke od odličnih stranica na koje su našli te bi se prema sjećanju pokušavali vratiti na njih. Tih ranih 90-ih godina tisuće ljudi bilo je zaraženo izrađivanjem vlastitih internetskih stranica. Mnoge od njih bile su odličan izvor informacija i jedne besane noći pala im je na pamet ideja da bi mogli stvoriti stranicu koja bi sadržavala sve korisne stranice. Napravili su to prije svega za sebe same, a kasnije i kao pomoć kolegama sa Stanforda. Na zamolbu svojih kolega Jerry je napravio listu omiljenih internetskih stranica u HTTP formatu koja je dozvoljavala korisnicima direktni ulazak na željene stranice.

‘Jerryjev internetski vodič’ ubrzo je postao jedna od najpopularnijih stranica na serveru Stanforda, s tisućama dnevnih posjetitelja, što je često izazivalo pad sveučilišnog servera. Preimenovali su svoju stranicu u Yahoo!, ime koje je skraćenica za ‘Još jedan hijerarhijski organizirani Oracle’. Ubrzo je hobi postao dnevna preokupacija s nevjerojatnih milijun dnevnih korisnika stranice i dvojac je shvatio da tu ideju mora preokrenuti u poslovni plan kako bi izbjegli da se njihova inovacija plasira pod imenom sveučilišta Stanford.

U travnju 1995. godine Jerry se obratio prijatelju s Harvarda Timu Bradyju, koji je za jedan seminarski rad morao osmisliti poslovni plan te je tako dobio šansu prezentirati njihovu ideju, a za uzvrat je Yahoo! dobio solidno razrađeni financijski plan. Iako seminarska verzija nije ugledala svjetlost dana, dvojac je sada bolje razumijevao kako se predstaviti potencijalnim investitorima. Našavši milijun dolara početnoga kapitala u liku venture kapitalista Mikea Moritza, privučenog nevjerojatnom idejom, ali i milijunskim brojem dnevnih korisnika, dvojac je osnovao tvrtku Yahoo!. Samo godinu dana kasnije Moritz je na inicijalnoj ponudi dionica zaradio 40 milijuna dolara!

Prvi zaposlenici u tvrtki bili su prijatelji sa Stanforda, ali i ostalih fakulteta. Tim Brady postao je marketinški direktor. Srinija Srinivasan, poznat po svojoj razmjeni, postala je glavna urednica sadržaja koji je trebalo svrstati u desetke različitih kategorija. Jerry i David bili su zaduženi za razvoj i inovacije. U prvih godinu dana zaposlili su stotinjak ljudi, privukli gotovo 300 oglasića na svoje stranice i radili danonoćno. Tih prvih dana spavalo se vrlo malo i vrlo često na uredskom podu.

Za samo godinu dana Yahoo! je u suradnji s tvrtkom Goldman Sachs ponudio dionice tržištu. Prvog dana zabilježen je porast vrijednosti dionica od 270 posto, na 43 dolara za dionicu. To su učinili pod vodstvom Tima Kooglea, koji je imao iskustvo vođenja visoko tehnoških kompanija.

Kao dioničarsko društvo počeli su nagli rast. Početnički zanos i inovativna poduzetnička atmosfera vodili su ih tih godina, međutim, i konkurencija je bila jaka. Lycos, Excite, MSN rasli su nevjerojatnom brzinom, i to kroz akvizicije različitih sadržaja kako bi privukli i zadržali posjetitelje na svojim stranicama.

Yahoo! nije zaostajao. Kupili su internetski dućan Viaweb i pretvorili ga u Yahoo! Store. Usljedile su akvizicije Yoyodine agencije za direktni marketing, legendarnog portala Geocities, Broadcast.com, tražilice AltaVista, suradnja s Netscapeom. Kupnjom tvrtke Four11 i njihovog webmaila Rocketmail osnovali su legendarni Yahoo! Mail. Yahoo! Games je nastao kupnjom tvrtke ClassicGames.com. Njihov razvojni uradak koji danas koriste milijuni korisnika Yahoo! Messenger nastao je 1999. godine. Prva od kontroverzi pojavila se već tih godina zato što je Yahoo! kupnjom novih stranica mijenjao uvjete privatnosti, preuzimajući intelektualna autorska prava na sadržaje svojih kupljenih stranica, potez koji prijašnji vlasnici nisu činili. Već se tada dio korisnika povukao nezadovoljan takvim potezima.

Na vrhuncu internetskog balona od sapunice cijena Yahoo! dionica bila je nevjerojatnih 500 dolara. Usljedilo je i stvaranje novih globalnih kompanija s lokalnim sadržajima, kao što je primjerice Yahoo! Japan, koji je proglašen najuspješnijom tvrtkom na Tokijskoj burzi probijajući plafon od 100 milijuna jena po dionici ili gotovo 1.000 dolara. Tih se zlatnih godina trebalo dogoditi povijesno spajanje tvrtki Yahoo! i eBaya. No, 2006. sklopili su tek marketinški savez, a ove se godine nagađa da bi eBay (ili možda Microsoft!) mogao kupiti Yahoo!

Dvadeset prvo stoljeće označilo je pucanje internetskog balona od sapunice i već 2001. godine počinju krizne godine za Yahoo! Jerry i David i dalje su ostajali samo savjetnici u tvrtki i članovi Uprave. No, 2001. godine s pozicije izvršnog direktora povlači se Tim Koogle. Na njegovo mjesto dolazi Terry Semel, a cijena dionice pada na osam dolara. Iako su i dalje nastavili akvizicije različitih sadržaja, primjerice HotJobsa, stranice za internetsko zapošljavanje, napravili su par loših poteza, za koje investicijsko tržište najviše krivi Jerryja. Yahoo! je tih godina postao pravi korporacijski gigant, s podružnicama širom svijeta, tisućama zaposlenih i milijardama dolara prihoda. Dani početničkog zanosa zamijenjeni su hijerarhijskim odlučivanjem i nedostatkom poduzetničkih ideja.

Poneseni svojom veličinom, Jerry i David predvidjeli su dolazak gerile pod vodstvom Googlea, koji je čak trebao postati vlasništvo Yahooa. Suradnju s Googleom smjelo su raskinuli 2004. godine, odbijajući koristiti njihov pretraživački algoritam i umjesto toga uvodeći vlastitu kreativnost. No, ulaskom svježega kapitala kroz ponudu dionica Google se od maloga konkurenta pretvorio u nadmoćnog inovatora koji je ubrzo zavladao tržištem. Uz podizanje kvote elektroničke pošte s megabajta na gigabajte te uvođenjem VoIP tehnologije, Google je postao inovacijski predvodnik, a Yahoo! sljedbenik. Osim toga, Google je pravilno procijenio da marketing postaje stvar individualnoga korisnika te da je tehnologija važnija od sadržaja, što je dokazao i portalima kao što je YouTube.

Međutim, pravi udar možda ne toliko na financije koliko na moralnu i etičku stranu korporacije Yahoo!, ali i osobno na Jerryja Yanga, zadao je potez na kineskom tržištu. Shi Tao bio je urednik i novinar kineskih poslovnih novina. U travnju 2004. godine preko svoje elektroničke pošte na Yahoo! Mailu poslao je stranim demokratskim forumima u SAD-u (kojima upravljaju kineski disidenti) internu poruku upozoravajući na rizike koji čekaju disidente ako se vrate na petnaestu obljetnicu masakra na Trgu Tiananmen. Poruku su otkrile kineske vlasti i preko podružnice tvrtke Yahoo! u Kini zatražile IP adresu pošiljatelja. Yahoo! je bez imalo oklijevanja kineskoj tajnoj policiji otkrio identitet ne samo pošiljatelja nego i svih primatelja, što je uzrokovalo uhićenje novinara Shi Taoa. Zbog odavanja državnih tajni u inozemstvu putem Yahoo! e-mail adrese Shi Tao je osuđen na deset godina zatvora.

No, još gore je zvučala izjava pred, uglavnom, kineskim auditorijem Jerryja Yanga, koji je tvrdio da poslovati u Kini ili bilo gdje u svijetu znači udovoljavati lokalnim zakonima. Kao i u onoj staroj poslovici ‘Kada si u Rimu, ponašaj se kao Rimljani’, Jerry je bukvalno shvatio postupanje prema nepravednim lokalnim zakonima, dok svi stručnjaci međunarodnog prava jednoglasno tvrde da se Yahoo! kao američka kompanija mogao ograditi od davanja podataka o svojim korisnicima. Isto tako, Yahoo! je prekršio američki zakon iz 1989. godine kojim se strogo zabranjuje prodavanje špijunskih i kontrolnih softvera kineskim vlastima. Taj čin stavio je i ostale internetske kompanije pod povećalo, kao što su Google i Microsoft, koje tvrde da je privatnost njihovih korisnika zaštićena, iako se zna da se i na njihovim serverima ne mogu gledati stranice vezane, primjerice, uz Tibet, Dalai Lamu i slično.

Takvo ponašanje naišlo je na osudu šire međunarodne javnosti. Novinari bez granica nazvali su Yahoo! ‘kineskim policijskim doušnikom’ čije je ponašanje dovelo do uhićenja poznatog i cijenjenog novinara. Znanstvenik s Princetona Chen Kuide nazvao ih je korporacijom čije su ruke umrljane krvlju i pozvao na bojkot njihovih stranica. Urednik časopisa The Post okarakterizirao je takve poteze i izjave Jerryja Yanga kao potpomaganje jačanju autoritarnih i nedemokratske vladavine kineskih vlasti, u potpunosti suprotne (barem načelnim!) ciljevima demokratizacije Kine kroz otvaranje tržišta.