GLOBALNO ZATOPLJENJE NE ZABRINJAVA HRVATSKE POLITIČARE

Ne izlazite van ako ne morate! Pijte mnogo tekućine, osobito vode! Namjestite klima-uredaj tako da izbjegnete temperaturne šokove! I sve to ponovite pri sljedećem valu velikih vrućina! To su, od ‘vala do vala’, hrvatski odgovori na globalno zatopljenje, čiji je dio i ovaj aktualni ‘vrući val’. A ako se ipak želi malo produbiti ta javna spoznaja o vrućim valovima, u pomoć se pozivaju meteorolozi i statistika u kojoj se uvijek nađe neki utješni podatak – da se živa popela na 40 stupnjeva nekog srpnja 1995. ili da je temperatura Jadranskog mora dosegla 30 stupnjeva jednom u srpnju 1934. godine. U svim tim tematiziranim valovima vrućine teško je pronaći i onaj minimalni napor povezivanja statističkih činjenica, recimo onako kako je to na globalnoj razini napravljeno u dokumentarcu ‘Neugodna istina’ bivšeg američkog potpredsjednika Ala Gorea. Onda bi se vidjelo da je uistinu oduvijek bilo nekih vrućih godina. Ali, čak je 14 od 20 najručih godina bilo u posljednjih 20 godina – to onda nije statistička slučajnost, nego globalni trend.

Kako se taj trend manifestira posljednjih desetljeća u Donjem Lapcu, a kako na temperaturi mora u Supetarskoj Dragi? O tome mi uglavnom pojma nemamo. A nemamo pojma jer se Al Gore i ekipa nisu koristili primjerima Donjeg Lapca i Supetarske Drage da bi poslali globalnu poruku… Kao primjer su upotrebljavali Floridu, Kaliforniju i Manhattan, Peking i Šangaj, Nizozemsku… A poručuju: Ne zauvijek li se trend zatopljenja i otapanja ledenjaka, sva će se ta odredišta velikim dijelom naći pod vodom. Nizozemska će biti gotovo potpuno razorena i potopljena. Uključujući, dakako, i Haag.

Tema globalnog zatopljenja jedna je od najangaziranih tema suvremenog svijeta. Dovoljno je ozbiljna i dovoljno izazovna da bivšeg potpredsjednika SAD-a potakne na dokumentarističko-filmski angažman. Njemu je to, doduše, bila i izvrsna prigoda za obračun s destrukтивnom i neodgovornom politikom Georgea Busha koja je SAD, kao najvećeg i najodgovornijeg razarača Zemljine atmosfere, ostavila izvan Sporazuma iz Kyoto. Cijeli hrvatski politički establishment pohodio je prije nekoliko mjeseci premijeru filma Ala Gorea. Bili su veoma zabrinuti i dirnuti njegovim porukama. Baš kao i novinski analitičari. I tu je za hrvatsku javnost i hrvatsku politiku tema o globalnom zatopljenju završena.

Bilo bi logično da se u Hrvatskoj naprave ozbiljne projekcije promjena prouzročenih zatopljenjem.

Fascinantno je kako se u nas novi dizajnerski modeli automobila voze ulicama kad i u Parizu ili Frankfurtu, nove linije dizajnerskih torbica kad i u Milanu ili Londonu, nove linije jaht plove kad i oko Azurne obale, novi modeli krade uz pomoć interneta procijenjuju istodobno kad i na najrazvijenijem Zapadu… A baš nijedan trend koji uključuje misaoni rad, a nije izravno povezan s vlastitom ugodom ili vlastitom lisnicom, u nas jednostavno ne prolazi. Hrvatska, dakako, ne može utjecati na globalno zatopljenje kao SAD, ali bilo bi nekako logično da i mediji i znanstvena javnost i politika osvijeste taj problem te njegov utjecaj i posljedice na našu malu, lokalnu razinu. Bilo bi logično da se naprave ozbiljne projekcije promjena prouzročenih zatopljenjem, kojima će se morati prilagoditi i gospodarske aktivnosti, da se počne razmišljati o alternativama.

Već smo ove godine mogli čuti da zbog visokih temperatura mora naše ‘tradicionalne’ ribe bježe u dubine i nema ulova i da su u našem moru već primijećene neke vrste riba tipične za tropska mora. Što ako ta temperatura u sljedećih deset godina poraste za još pet ili više stupnjeva? Što s poljoprivrednom sezonom u takvim uvjetima? Što s turističkom ponudom? Što s godišnjim odmorima? Hoćemo li raditi tijekom vrućeg ljeta da bismo se mogli ugodnije odmarati u kasno proljeće ili ranu jesen? Hoće li isto vrijediti i za škole? Ili će EU misliti što je za nas najbolje, a mi ćemo onda to proglasiti jednim mogućim? Hoćemo li primijetiti aligatora u delti Neretve tek ako o njemu izvijesti ugledni New York Times? Ili ako ga kao rijetkoga gosta prime premijer i predsjednik države? A dežurni meteorolog objasnit će nam da je i jednom 1908. godine u srpnju Neretva bila tako topla. Ali statistike pokazuju da aligator nije primijećen.