HR+ forum

Treba mijenjati privrednu strukturu da bi visoki rast bio održiv, a još je važnije zaustaviti nepovoljne trendove u vanjskoekonomskom sektoru: izvoz, uvoz, deficite i vanjski dug.

Je li izlaz iz sadašnje gospodarske situacije povećanje stopa rasta BDP-a, ima li mjesta euforiji nakon rasta od sedam posto u prvom kvartalu 2007. te kako dugoročno održati stabilan rast BDP-a oko 6,7 posto – pitanja su kojima je svoje izlaganje ‘Može li Hrvatska postići i održati godišnji rast BDP-a od sedam posto?’ počeo dr. Žarko Primorac, član Upravnog odbora Udruge HR+.

Naime, da bismo dobili odgovor na postavljena pitanja, treba uzeti u obzir ekonomsku situaciju u kojoj smo. A nju Primorac ocjenjuje kontroverznom, s jedne strane vladaju pozitivni trendovi: rast BDP-a, stabilnost, početak reformi, smanjivanje deficita proračuna, stabilan financijski sustav itd., a s druge strane slabosti, poput zaostajanja izvoza, deficita trgovinske bilance, inozemnog duga i velike javne potrošnje, koče daljnji razvoj.

Stopa rasta BDP-a postala je top-tema u Hrvatskoj, no s tim istim rastom imamo ozbiljnih strukturnih problema. Generatori rasta BDP-a su osobna potrošnja i investicije, a izvoz ima negativan utjecaj. Ista je takva situacija i u prvom kvartalu ove godine gdje je rast također generiran iz domaćih potražnje – rekao je Primorac, ističući da je u Hrvatskoj moguće postići i održati rast od 5+ posto na godinu.

Ipak, brži ekonomski rast, slažu se svi, osnovni je preduvjet za uspješan start u Europskoj uniji. Od 2000. do 2007. godine Hrvatska je imala znatno nižu prosječnu stopu rasta BDP-a od većine tranzičijskih zemalja, posebno baltičkih (Estonija 9 posto, Latvija 8,7 posto i Litva 7,2 posto), ali i Rumunjske i Bugarske, koje su rasle po stopi od 5,6 posto. Prema podacima koje je naveo Primorac, sadašnje procjene ne upućuju na ozbiljnije probleme u vanjskoekonomskim odnosima. Trgovinski deficit i dalje će rasti pa bi u 2011. trebao iznositi 15,6 milijardi dolara, vanjski dug bi se u istom razdoblju mogao popeti na 45,9 milijardi dolara, no deficit tekuće bilance trebao bi se smanjiti na 5,8 milijardi dolara.

Primorac je predstavio svoju analizu četiri grupa industrije koje čine današnju industrijsku strukturu i preporuke što učiniti sa svakom od njih. Trebalo bi restrukturirati i konsolidirati brodogradnju, metalurgiju, aluminij, kemijsku i tekstilnu industriju (potencijal rasta 2), modernizirati preradu nafte, elektrosektor, metalnu industriju, turizam i komunikacije (potencijal rasta 3), ekspandirati prehrambenu, farmaceutsku i građevinsku industriju, inženjering, financijske usluge i trgovinu (potencijal rasta 3+) te učvrstiti i razviti nove industrije poput elektronike, softvera te specijalnih proizvoda (potencijal rasta 4+).

Tu lošu strukturu hrvatskog izvoza Primorac je ocijenio ozbiljnim problemom od samog zaostajanja izvoza. Kako navodi, Hrvatska je 2005. imala 10.951 izvoznika, od kojih je bilo 7916 izvoznika koji izvoze više od 10 tisuća eura na godinu. Od sto najvećih izvoznika samo jedan izvozi više od 500 milijuna eura, jedan od 200 do 500 milijuna eura, deset od 100 do 200 milijuna eura i 100 udjela izvoznika u ukupnom izvozu.

Ulogu motora rasta BDP-a, prema Primorcu, trebali bi preuzeti izvoz, industrija i turizam. Kroz prikaz postojećeg stanja u domaćoj industriji naglasio je da je udjel industrije u BDP-u trenutačno oko 23-24 posto, a 2004. dosegnut je razina industrijske proizvodnje iz 1990. godine. Stopa rasta industrijske proizvodnje u razdoblju od 2001. do 2006. bila je 4,75 posto, a procjena rasta za razdoblje od 2007. do 2011. je 4,52 posto. Podatak koji nije osobito optimističan je da samo 19 posto direktnih stranih ulaganja završi u novim proizvodnjama. Sektorska struktura investicija upućuje na daljnje zaostajanje industrije, a prema direktnim stranim ulaganjima Hrvatska je s manje od 200 projekata u razdoblju 2001. do 2006. daleko iza Bugarske, koja je privukla 400 projekata, i Mađarske s 800 projekata.

Kada je riječ o turizmu, Primorac je istaknuo da je taj sektor perspektivan, ali i ranjiv. Općenito, trendovi su pozitivni jer se, prema procjenama, iz godine u godinu očekuje porast broja turista (2006. ih je bilo 8,6 milijuna, a 2011. se očekuje 9,9 milijuna) i prihoda od turizma (s 6,6 milijardi dolara u 2006. na 8 milijardi u 2011.) Turizam čini oko 15 posto BDP-a, no tendencija je smanjenja na 12 posto. Osim toga, dolazi do promjene strukture tržišta i okretanja prema zahtjevnijim gostima koja zasad ne daje rezultate, input-output analiza pokazuje visoke uvozne sadržaje, a ozbiljne opasnosti su i jaka kuna, vanjski šokovi te stanje hotelske industrije u kojoj, kako je naglasio Primorac, 44 posto ukupnog broja poduzeća posluje s gubitkom.

Na pitanje što država može učiniti za ubrzavanje gospodarskog rasta, Primorac prvo ističe ubrzavanje svih reformi (sudstvo, javna uprava, zdravstvo), donošenje nove investicijske strategije, temeljite porezne reforme, ubrzano restrukturniranje i privatizaciju, donošenje petogodišnjeg izvoznog programa te reorganizaciju javne uprave za privredni razvoj. Stopa rasta BDP-a je vrlo važan, ali ne i najvažniji ekonomski cilj, zaključuje Primorac.

Vrlo je važno mijenjati privrednu strukturu da bi visoki rast bio održiv, a još je važnije zaustaviti nepovoljne trendove u vanjskoekonomskom sektoru: izvoz, uvoz, deficit i vanjski dug – istaknuo je Primorac.

Nakon izlaganja na drugom HR+ Forumu, u raspravu su se uključili brojni sudionici. Zoran Bohaček, direktor Hrvatske udruge banaka, naglasio je da su sve diskusije o stopama rasta BDP-a vrlo dobre, ali kao ključno postavio je pitanje: Tko će to financirati? Naime, novca za rast BDP-a više nema, rekao je Bohaček, aludirajući na restrikcije HNB-a u plasmanu kredita poslovnih banaka koje, kako kažu, ne ostavljaju prostora za rast BDP-a. Svoje je tvrdnje potkrijepio i MMF-ovom kritikom tih mjera HNB-a.

Doprinos raspravi dao je i Boris Cota, član Savjeta HNB-a, koji je istaknuo da ima malo studija o učinku devalvacije na vanjskotrgovinsku bilancu. Na pitanje dovode li strukturne reforme ili makroekonomske politike do rasta BDP-a, Gligorov je odgovorio da je veliki zagovornik strukturnih reformi, dodavši da je i MMF relativno kasno zapazio da rast vanjskog duga ipak ima ograničavajuću ulogu za gospodarski rast.

Đuro Njavro, direktor Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, istaknuo je da industrija više nije ono što je bila prije 50 godina i da je sveučilište jednako dobra investicija kao i bilo koja druga. Kao problem hrvatskog izvoza u, primjerice, proizvodnji softvera i općenito ICT sektoru naveo je to što se radi o malim iznosima i malim investicijama.

U tom bismo sektoru mogli početi izvoz u kratkom roku jedino ako bi, primjerice, Intel otvorio tvornicu u Hrvatskoj – rekao je Njavro, ističući da je jedan od najvećih problema domaćega gospodarstva demografske prirode, jer je od četiri milijuna stanovnika samo 1,4 milijuna zaposlenih, što u budžetu uzrokuje golem problem zbog izdvajanja za mirovine.

Raspravu je zaključio odvjetnik Neven Cirkveni, ilustrirajući pitanje o mogućnostima gospodarskog rasta pričom o tome da se do sredine 60-ih godina u atletici smatralo da se 100 metara ne može pretrčati ispod određenog broja sekundi. Onda je netko probio tu granicu i to je od tada postala normalna stvar, rekao je Cirkveni, ističući da za takav skok, i u atletici i u ekonomiji, treba imati viziju. Neće Intel doći sam, dodao je, nego moramo otići po njega.