Kukci, film redatelja koji će ostati zauvijek poznat po Egzorcistu, vrlo je zanimljiva mješavina žanrova. Iako od početka nudi napetu atmosferu neizvjesnosti i loših predosjećaja na tragu horora, u kojem se realizirao kao redatelj svjetskoga glasa, Friedkin je ipak odlučio ostati u domeni realnog i na kraju napravio psihološku dramu, stalno na rubu halucinacije. Dakle, psihički umotan u ruho horora. To je vrlo dobar povratak ovoga pomalo ovulogla gospodina koji je osuđen velik dio karijere pokušavati nadigrati Egzorcista.
Riječ je, inače, o filmskoj adaptaciji off-broadway predstave, što je i jedna od prvih asocijacija kada gledate film, jer je redatelj odlučio potpuno ostati vjeran teatarskom poimanju prostora, pa najveći dio filmska gledate jedan te isti prostor, pozornicu i vrlo malo likova. To je pun pogodak jer se tako dobiva prevažan dojam ozbiljne klaustrofobije i opće ustajalosti atmosfere, što, dakako, vodi prema konačnom cilju – nelagodnom osjećaju tihe paranoje.
Postavljanje likova podjednako je kazališno koncipirano i minuciozno izrađeno, pa tako naizgled sporedna osoba postaje istinski pokretač radnje, a prvotni protagonisti polako gube identitet. Sadržaj je krajnje jednostavan. Agnes, izmučena, white-trash konobarica, koja živi usred američke pustinje i ima razbijajuća muža u zatvoru, uz pomoć prijateljice upozna naizgled mirnog i povučenog Petera. S vremenom Peter razvija svoju paranoju, a Agnes, usamljena i očajna, uz svoje osobne demone, prati ga u stopu.
