Na spomen novoga čelnog čovjeka Tiska mnogima su na pamet pali epiteti poput profesionalan, ozbiljan, discipliniran i hladan. Po svemu sudeći, bit će dobra kombinacija s drugim članom Uprave Ivom Lovrićem.
Prošlo je tek tjedan dana otkako je ured predsjednika Uprave Tiska ‘nastanio’ mladi Agrokorov menadžer Dražen Kocijan. I dok bi drugi vjerojatno prvih tjedan dana obitavanja proveli uređujući svoj novi poslovni prostor, Kocijan se suočava s izazovima vođenja kompanije.
S druge strane, da bi brzo i bez posljedica savladao ‘djece bolesti’ te odgovorne funkcije u novoj kompaniji, pomoći će mu Lovrić, imenovan članom Uprave, kojem ne nedostaje iskustva u vođenju Tiska. S obzirom na to da se neki poslovni suradnici nisu libili napomenuti da je poziciju zaslužio izvršavanjem zadataka bez postavljanja ikakvih pitanja te da je u Tisku postavljen kao Todorićev ‘veliki brat’, Kocijan spremno odgovara da je Agrokora strateška poslovanja centralizirana te je sasvim logično da on kao menadžer izvršava odluke u skladu sa strategijom.
- Provodi odluke vlasnika da, ali vođenje kompanije bez vlastite inicijative ili strateškog promišljanja, ne. To nije Dražen Kocijan – rekao je 36-godišnji menadžer koji od studentskih dana ne krije svoje poslovne ambicije.
Dražen Kocijan odrastao je u gradiću Ivancu te se prema pričanju svojih sugrada izdavao svojom ozbiljnošću i ambicijama. Za tog se maloga, kažu, uvijek znalo da će uspeti. – Uvijek je bio nekoliko koraka ispred svojih vršnjaka. Pretpostavljamo da je to zato jer je odrastao sa strogim roditeljima bez braće ili sestara – rekao je jedan Ivančanin te nastavio da je Kocijan uživao tijekom mandata predsjednika razreda bez osnovnoj i srednjoj školi, a tijekom jednoga osnovnoškolskog izleta se u ime svojih kolega pobunio protiv kvalitete prehrane te im tako osigurao bolje obroke.
Dva četverogodišnja predsjednička mandata Kocijanu su očito nedostajala i tijekom studentskih dana kada je s kolegom odlučio osnovati Hrvatsku studentsku asocijaciju, koja i danas djeluje u prostorijama Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. – Početkom devedesetih studenti su bili okupljeni, jednim dijelom u sklopu Saveza socijalističke omladine Hrvatske, a drugim kroz Hrvatsku akademsku zajednicu. Smatrao sam da trebaju biti neovisni od političkih zbivanja, a u tim je vremenima zbog ratnih okolnosti nedostajalo studentskih aktivnosti. Koliko je to bio dobar potez svjedoči podatak da je udruga koju smo osnovali imala više od tisuću članova, a i bila inicijator daljih ozbiljnijih studentskih udruživanja – prisjeća se Kocijan, koji je koju godinu nakon okupljanja studenata u HSA na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu pokrenuo časopis Menadžer, čiji je bio i glavni urednik.
Menadžer i dalje izlazi, a Kocijan i dalje posjećuje studente koji na njega, kako kaže, gledaju s oduševljenjem, što drži uistinu laškavim. Da se ne bi stekao dojam kako je Kocijan u svim tim inicijativama zapostavio i one sasvim obične, tumači željne studente, vrijedi spomenuti i podatak da je s kolegom Miroslavom Karabajićem organizirao prvu brucošijadu, na kojoj je gostovala tadašnja dance atrakcija E.T., dok je prostor za ‘brze obroke’, čuvenu Kefu na zagrebačkoj Ekonomiji, reorganizirao u diskoteku.