Sve više hrvatskih gradova postaje digitalno, a sastavni dio digitalizacije jest usluga besplatne upotrebe interneta utemeljena na bežičnim tehnologijama. Uz Krk, Rijeku, Varaždin i Koprivnicu, koje su mediji proglasili bežičnim gradovima, u Hrvatskoj je trenutačno pedesetak neprofitnih bežičnih udruga od kojih svaka ima svoju mrežu ili nekoliko njih za koje njihovi članovi kažu da su mnogo bolje s obzirom na ponudu usluga i kvalitete mreža od ‘predizbornih mreža’ Rijeke, Varaždina i Koprivnice.
Grad Krk je u suradnji s tvrtkom Krk sistem, prvim ovlaštenim besplatnim internetskim poslužiteljem u Hrvatskoj, i sponzorima 2005. prvi u Hrvatskoj stanovnicima i turistima ponudio besplatan bežični pristup internetu.
- Grad nam je generalni sponzor bežičnog pristupa internetu. Kad je riječ o mreži, po jedan je odašiljač postavljen na Autobusni kolodvor i u krčko brodogradilište, tako da smo pokrili područje cijele rive, luke te dio gradskog kupališta i manji dio autokampa Politin – rekao nam je Krunoslav Ivanović iz tvrtke Krk sistemi.
Brzina pristupa internetu je do dva megabajta u sekundi, a istodobno na mrežu može biti spojeno 126 surfera. Kao korisnika jedino vas može zasmetati što će vam svakih 15 minuta na zaslonu ekrana iskočiti banner jednog od sponzora. Nakon testiranja sustava u svome gradu tvrtka je nedavno sličan projekt pokrenula u suradnji s Rijekom i želi pokriti većinu hrvatskih gradova.
- Projekt besplatnog bežičnog pristupa internetu u središtu Rijeke za sve građane, korisnike prijenosnih računala, kao i za sve posjetitelje grada nastao je u suradnji Zavoda za informatičku djelatnost Grada Rijeke s tvrtkom Krk sistemi. Za sada je signalom pokriveno uže gradsko središte, krug Jadranski trg – Korzo – Ulica Ignacijeva – Riva – Splitska ulica – Jadranski trg i Ulica Ante Starčevića – rekao nam je Vanja Smokvina, pročelnik Zavoda. Objasnjava da na 11 lokacija u središtu grada ima ukupno 27 pristupnih točaka, a svaka ima kapacitet od 60 istodobnih prijava, tako da u isto vrijeme na mreži može biti oko 1.700 ljudi. Pristup internetu omogućen je putem IT infrastrukture Rijeke. Da bi se pristupilo internetu putem bežične (WiFi) tehnologije, potrebna je jedino kartica koja je danas sastavni dio gotovo svakoga prijenosnog računala.
Uz Rijeku, projekte bežičnih gradova odnedaovno imaju Varaždin i Koprivnica. U sklopu programa Nula je nula Varaždincima je unutar mreže Metro omogućeno služenje TriplePlay uslugom koja im omogućuje da preko jednog priključka u stanu pristupaju internetu i besplatno se koriste uslugama telefoniranja i osam programa kabelske televizije. E-grad naziv je projekta koji građanima Koprivnice omogućuje besplatnu upotrebu interneta na određenim lokacijama u gradu.
Za razliku od projekata bežičnih gradova predstavljenih posljednjih mjeseci, u Hrvatskoj postoje i mreže neprofitnih bežičnih udruga od kojih su neke počele raditi prije pet godina i čiji početak podsjeća na stvaranje Omladinskog radija, današnje Stojedinice. Razlika je samo u tehnologiji. Dok se društvo sa Stojedinice koristilo analognom opremom, wireless entuzijasti rabe digitalnu, koja pruža mnogo više. I jedne i druge pokreta je entuzijazam. Iskušavajući mogućnost često zastarjele opreme, neshvaćeni od mnogih, ‘neki novi klinici’ pokušavaju kreirati novi bežični svijet i na tom putu nailaze na mnoge probleme: od financija preko ljudomornih susjeda koji im brane postavljanje antena na krovove zgrade do bogatijeg staleža, odnosno komercijalnih poslužitelja koji u ‘klinicama’ vide državne neprijatelje.
Samo zato što ne prodajemo nego nudimo nešto što građani ionako mogu dobiti besplatno – rekao nam je Kristijan Fabina, koji, uz to što je predsjednik Saveza wireless udruga Hrvatske HRfreeNET, upravlja i mrežom Dugave Wireless. Komercijalni poslužitelji također ih optužuju proglavljajući njihov rad ilegalnim, ali članovi udruga objašnjavaju da je sve u skladu sa zakonom. Naime, komunikacija se odvija na frekvenciji od 2,4 do 5 GHz, za koju nije potrebna nikakva licencija, odnosno za njezinu upotrebu državi se ne plaća nikakva naknada. Napominju da njihove udruge nisu poslužitelji i ne nude uslugu komercijalnog pristupa internetu, nego stvaraju vlastite mreže.
- Iskustvo nas je naučilo da se pri umrežavanju bolje koristiti skupljom i kvalitetnijom opremom, stoga je većina mreža izrađena profesionalno s uze- mljenjem, osiguračima, profesionalnim antenama i pravim usmjerivačima prometa – kaže Fabina. Situacija u Zagrebu, kaže da, iako ne postoje mreže kao što su one u Krku, Rijeci, Varaždinu i Koprivnici, više je nego zadovoljavajuća jer u gradu postoji sedam mreža, a jačina signala razlikuje se od naselja do naselja, ali i broja umreženih korisnika. Građani se mrežom najčešće koriste za igranje. Uz to, rabi se i za besplatnu tekstualnu i glasovnu komunikaciju, razmjenu baza podataka (filmovi, mp3 glazba, računalni programi). Može poslužiti za pristup internetu, radio i TV postajama koje se prenose na internet, intranetskim portalima koji služe kao baze s mnogo tekstova, slika, za e-ucenje… Dakle, granica je ljudska mašta.
Na sličan način funkcioniraju i bežične mreže u drugim gradovima. Kad je riječ o problemima kvartovskih mreža, uglavnom su financijski jer članovi udruga gotovo sve financiraju sami, a troškovi ovise o pojedinoj udruzi.
