Najava Ljube Jurčića da će SDP, čim dođe na vlast, donijeti zakon o obveznim rokovima plaćanja, iznenadjuje, mnoge je potaknula na polemiku o tome prijedlogu.
Tehnički gledano, kontrolu rokova plaćanja nije problem ustrojiti, i to je vjerojatno stvarni uzrok neuobičajenoj zabrinutosti neekonomskih polemičara. Informatičke tehnologije s pomoću kojih se može sustavno pratiti kreiranje rokova plaćanja postoje. Banke rade platni promet i najveći dio transakcija u platnome prometu već se obavlja elektroničkim putem.
A Jurčićev je prijedlog da se umreže plaćanja u sustavu platnog prometa s tokovima isporuka robe i usluga uz pomoć poreznih brojeva na platnim nalozima. Direktiva EU i preporuke EU komisije su da rokovi plaćanja, osim ako se slobodno ne ugovori drukčije, ne budu dulji od 60 dana. U Hrvatskoj su ti rokovi formalno još kraći, prema sadašnjem zakonu o obveznim odnosima su 30 dana. No praksa je suprotna vrijedecem zakonu. Svi gospodarstvenici suglasni su u tome da bi najbolje bilo kad bi, prije svih, država poštovala propisane rokove plaćanja jer bi tako onda postupali i svi ostali. Gospodarstvenici podsjećaju na činjenicu da je financijska disciplina bila dotjerana na zadovoljavajuću razinu 2002. godine nakon dolaska na vlast Račanove vlade, ali je u posljednjih nekoliko godina za mandata Sanaderove vlade opet počela slabjeti.
Damir Kuštrak, predsjednik Uprave Medike d.d. i u ranijoj vladi zamjenik ministra financija, kaže: – Kasni se s plaćanjima najviše u zdravstvu i građevinarstvu. U nekim sektorima gospodarstva rokovi plaćanja ostali su na zadovoljavajućoj razini pa vlada šarenilo. No
Slaven Letica, saborski zastupnik, u svojem kritičkom osvrtu na Jurčićev prijedlog o propisivanju obveznih rokova plaćanja ipak priznaje: – Mali poduzetnici i obrtnici glavne su žrtve velike i, često, korupcijski programirane nelikvidnosti. Vjerovnik koji na naplatu svog potraživanja čeka 180 ili više dana spreman je platiti mito ili odobriti ‘diskont’ i do 50 posto! Upravo zbog toga, kad se govori o izvorima i uzrocima velike (političke) i male (službeničke) korupcije, uz neefikasno pravosuđe, ‘šupljikave’ zakone i koruptivnu ljudsku prirodu, jedan je od glavnih makroekonomskih izvora upravo – nelikvidnost – naglašava Letica.
Poduzetnici, osobito manji i srednje veliki, načelno se žale na rastezanje rokova plaćanja, ali konkretno o tome izbjegavaju govoriti – najčešće u strahu da ne izgube velike kupce.
Nelikvidnost u samo nekim sektorima izaziva nelikvidnost i u svim ostalim sektorima, jer poduzetnici u nelikvidnim sektorima nemaju dobavljače samo u svojem sektoru, nego i u ostalima. Neki su se nakon prijedloga SDP-a o uvodenju obveznih rokova plaćanja požurili najaviti da će skratiti rokove plaćanja svojim dobavljačima. Tako je svojem šefu Milanu Bandiću, zagrebačkom gradonačelniku, Slobodan Ljubičić, čelniku Zagrebačkog holdinga, požurio ‘velikodušno’ najaviti da će sada uobičajeni rok od 180 dana, na koji s izvođačima radova potpisuju ugovore, od jeseni skratiti na ‘samo’ 90 dana.
Damir Bulić, direktor Službe financija Kraša d.d., kaže: – Prema sadašnjoj primjeni Zakona o obveznim odnosima, šansu za dugoročno preživljavanje imaju samo proizvođači koji su ili financijski jaki ili ostvaruju znatnu maržu da su u stanju podnijeti vezivanje kapitala na dulji rok. Ako se naplati potraživanja pridoda financiranje repromaterijala, proizvodnje te zaliha gotovih proizvoda, nerijetko se u Hrvatskoj dostiže i razdoblje od godine dana.
Za Kraš d.d. kao stabilnu kompaniju, ali koja se također susreće s problemima koje financijska situacija na ovom tržištu donosi, pozitivno je svako kvalitetno uređenje odnosa. Pri tome mislimo da nije samo administrativno uređenje jedini ispravan put, nego da se treba i efikasnim mjerama pravnog sustava uspostaviti poštovanje ugovorenih rokova plaćanja. U svakom slučaju, bilo bi dobro da se na jednak način tretiraju sve obveze, uključujući i obveze prema PDV-u.