Medu onima koji uz ugostitelje, hotelijere i trgovce usred turističke sezone rade na granici izdržljivosti svakako su i poduzeća za iznajmljivanje i održavanje kemijskih toaletnih kabina za koje nije potreban priključak na kanalizacijsku mrežu. Iako je riječ o djelatnosti koja se u Hrvatskoj razvija tek u posljednjih 10 godina, posao s kemijskim zahodima već je dosegnuo razinu od nekoliko desetaka milijuna kuna na godinu. Uz nekoliko manjih tvrtki glavninu tržišta prepoznatljivim ekološkim zahodskim kabinama premrežile su tvrtke Magrad sa sjedištem u pograničnom Žakanju, Iliric DSW iz Zadra i Toi Toi iz Zagreba.
Razvoj turizma i masovna mobilnost jednostavno su nametnuli nove standarde kad je riječ o zadovoljenju osnovnih fizioloških potreba ljudi na prihvatljiv higijenski način. Tako su se ubrzo diljem glavnih prometnih smjerova, ali i na brojnim gradilištima i mjestima održavanja javnih manifestacija tirkizne Magradove i Iliric DSW-ove ekološke toaletne kabine nametnule kao alternativa grmlju, a uz to tim tvrtkama omogućile i solidno poslovanje u tom, u široj javnosti još podcijenjenom, sektoru.
Iako je diplomirani ekonomist i dugogodišnji direktor Luke Zadar Vjekoslav Šuljić sa suprugom Vlastom formalno bio prvi koji se upustio u taj posao u Hrvatskoj, on ipak kao pionira ulaska kemijskih zahoda u Hrvatsku ističe slovenskoga poduzetnika Vidka Gradišnika.
Gradišnik, koji je već počeo s tom djelatnošću u Sloveniji, dao je ključni impuls prijatelju Šuljiću, koji je ambiciozno krenuo u posao, ali s ograničenim mogućnostima i nemilosrdnom matematikom u troškovima poslovanja. Ubrzo mu se, 1997., pridružio i sâm Gradišnik osnovavši u Žakanju tvrtku kćer Magrad, koja danas ima 20-ak zaposlenih radnika.
- Kad sam osnovao Vigrad u Celju, bio sam 17 godina mladi, imao sam mnogo volje i ništa novca. Još i danas prijateljima i onima koji me pitaju koliko treba za pokretanje poduzeća kažem ‘ništa ili vrlo malo’, ali ako odlučite ući u poduzetništvo, morate znati što želite raditi, morate imati jasnu ideju. Supruža Marjeta i ja počeli smo s komunalnim programom koji smo proširili na prodaju vodovodnog i kanalizacijskog materijala, a zatim smo otkrili tržišnu nišu kemijskih zahoda i počeli surađivati s američkim proizvođačem Sateliteom, koji nam je i danas, uza servisnu tvrtku Five Peaks, glavni dobavljač više vrsta kemijskih zahoda. Konkurencije na tom tržištu ni u Sloveniji ni u Hrvatskoj nije bilo, i kad su me pitali kako sam se odlučio upravo za taj posao, rekao sam im, lakonski, ali istinito: ‘Posao je u govnima, samo ga treba poštano odraditi’, kaže Vidko Gradišnik.
Glavni postulat opstanka u poslu stalno je održavanje visokoga higijenskog standarda kemijskih zahoda, što uglas kažu i Gradišnik i Šuljić i Zoran Domazet, vlasnik tvrtke Toi Toi, koja se oslanja na njemačkog proizvođača Toi Toija.
U ljetnoj turističkoj špic zaposlenici i vozila do maksimuma se opterećuju održavajući či-hovih korisnica. Da bi se kvalitetno zadovoljile higijenske potrebne posjetitelja velikih manifestacija, iznajmljivači moraju biti ekipirani i spremni na 24-satnu uslugu. O kakvu je poslu riječ, opisuje direktor Magrada Denis Priselac na primjeru nedavnoga Thompsonova koncerta na Dinamovu stadionu, gdje je Magrad postavio čak 220 toaletnih kabina. Uz osnovne modele u ponudi su i kabine s umi-vaonikom, luksuznije VIP kabine, kabine za invalide, tuš-kabine, kao i luksuzne sanitarne prikolice.
Tako u strukturi cijene najma kabina čak i do 90 posto otpada na kilometražu vozila i ekipa za održavanje ekokabina. Objektivno, velikoj kilometraži u održavanju pridonosi i oblik Hrvatske, pa se vlasnici kemijskih zahoda na različite načine pokušavaju organizirati ne bi li smanjili troškove, održali cijenu najma, a uz to zadržali zadovoljavajuću razinu čistoće kabina. Uz prijevoz, trošak je i ne baš jeftina dezinfekcijska kemikalija koja neutralizira mirise, prekriva feka-lije i djeluje bakteriostatski. Zoran Domazet iz tvrtke TOI TOI zbog zauzetosti nije bio na raspolaganju za detaljno objašnjenje svog načina upravljanja troškovima, a u Magradu i Iliric DSW-u rekli su da dugogodišnjom suradnjom nastoje i donekle uspjevaju optimizirati poslovanje. Uz to, Magrad je uza svoju bazu u Žakanju sa 16 specijalnih vozila osnovao i sjedišta u Zagrebu i Žminju jer u načelu sve vožnje duže od 120 do 150 kilometara, ako nije riječ o više kabina u jednome smjeru, nisu profitabilne.