SECURITIES

Vrijednosni papiri danas su sve popularnije sredstvo ulaganja (i špekuliranja) na novčanim tržištima. Donosimo vam pregled vrsta vrijednosnica i kratko objašnjenje njihova funkcioniranja.

Vrijednosni papiri obično se definiraju kao financijski instrument (dokument s pravnom snagom i novčanom vrijednošću) koji izdaje tvrtka ili vlada, a koji dokazuje vlasništvo nad kapitalom (u slučaju dionica) ili dugovnim obvezama (kada govorimo o obveznicama).

Svha njihovog izdavanja je stoga dvostruka: prikupiti kapital ili posuditi novac. Prema ovoj diferencijaciji u svrsi njihovog izdavanja, vrijednosni papiri obično se dijele na dugovne i vlasničke vrijednosnice. Moglo bi se reći da vrijednosni papiri pomažu gospodarstvu olakšavajući onima koji imaju novac da pronađu one kojima je potreban investicijski kapital.

Osim toga, oni koji kupuju vrijednosne papire dobivaju ili vlasništvo u tvrtki (kada kupuju dionice) ili kamatu na novac koji su posudili (kada kupuju obveznice).

Vlasnici dionica također uživaju pravo na dobit i kapitalnu dobit kroz isplatu dividendi, dok vlasnici dugovnih vrijednosnica primaju samo kamatu i povrat glavnice bez obzira na to kako dobro izdavatelj posluje financijski. Vlasničke vrijednosnice obično su poznate kao dionice.

Dugovne vrijednosnice dolaze u obliku debentura, obveznica i komercijalnih papira, ovisno o njihovoj dospijeću i određenim drugim karakteristikama. Obveznice mogu izdavati komercijalni subjekti, u kojem slučaju su poznate kao korporativne obveznice. Obično isplaćuju fiksnu kamatnu stopu i vraćaju se nakon fiksnog razdoblja, poznatog kao njihovo dospijeće, na primjer pet, sedam ili deset godina.

Debenture imaju dugo dospijeće. Postoje i neki vrlo likvidni kratkoročni oblici duga koji se nazivaju ‘nearly cash’. To uključuje certifikate depozita i određene mjenice.

Kada vlade ili njihovi agencije izdaju dugovne vrijednosnice, one su poznate kao državne obveznice. Gilts ili gilt-edged securities su britanske državne obveznice, a u SAD-u ih nazivaju treasury bonds.

Budući da trgovci vrijednosnim papirima uvijek pokušavaju pronaći načine za ostvarivanje višeg povrata uz manji rizik, često se razvijaju inovativni derivati osnovnih dionica i obveznica.

Ovi uključuju terminske ugovore i call i put opcije. Terminski ugovori su zapravo ugovori koji određuju da će kupac kupiti određeni predmet po određenoj cijeni u određenom trenutku u budućnosti. Na taj način prodavači se mogu zaštititi od negativnih trendova koji se odnose na njihovu robu ili valutu, dok kupci terminskih ugovora očekuju da će roba ili valuta povećati svoju vrijednost u određenom budućem trenutku.

Opcije se razlikuju od terminskih ugovora samo u smislu da daju svom vlasniku pravo (ili opciju) ali ne i obvezu da kupi (u slučaju call opcija) ili proda (s put opcijama) određeni predmet po određenoj cijeni i u određenom trenutku.

Prednost vrijednosnih papira u odnosu na gotovinu leži u lakoći njihove trgovine na sekundarnim financijskim tržištima. Kako bi se trgovalo na visoko reguliranim financijskim tržištima, vrijednosni papiri se provjeravaju od strane brojnih regulatornih tijela. Tako su pouzdane informacije o tvrtkama lako dostupne, što zauzvrat povećava povjerenje investitora.