ZAŠTO BI NEKE MALE STRANKE MOGLE LOŠE PROĆI NA IZBORIMA

Mališani obećavaju čuda, samo da netko za njih dobije izbore.

Promašene su poruke iz HSS-a, HSLS-a, HNS-a i DC-a poput ‘mi bismo bili u Vladi’. Sve te stranke već su bile u nekoj vladini.

Bez koalicije HSS-a i HSLS-a nema sljedeće vlade, poručila je ovih dana Đurđa Adlešić. Vesna Pusić već dugo uvjerava javnost da će premijer sljedeće vlade biti Radimir Čačić, a da će ona biti šefica diplomacije. Vesna Škare-Ožbolt već je dulje u politički mirnijoj fazi, ali je samo pitanje dana kad ćemo ponovno čuti da je upravo DC pravi partner budućoj vladi i da je ona bila najbolja ministrica pravosuđa. Brzo bi se tako Vlada popunila ministrima. Dakle, premijerski kabinet i resor ministra vanjskih poslova već su zauzet, ali Adlešić i Friščić mogli bi popuniti ministarstva obrane i poljoprivrede, Škare-Ožbolt pravosuđa, a drugi član njezine stranke Joško Morić može biti ministar policije. I već je, eto, popunjeno gotovo pola Vlade! Možda ona uistinu ne bi bila lošija ni od sadašnje, a ni od buduće. Jedini je problem: nastavi li slabjeti zanimanje birača za te četiri male ambiciozne stranke, sve bi zajedno mogle završiti na četiri do osam zastupnika u parlamentu. A to nije dovoljno za sastavljanje vlade.

No Vesna Pusić ima rješenje i za taj problem: nigdje ne piše da mandat za sastavljanje vlade predsjednik države treba dati stranci koja je osvojila najviše glasova na izborima. Uistinu ne piše. Koaličijska je vlada nakon 2000. promijenila Ustav, tako da predsjednik države više nije dužan dati mandat za sastavljanje vlade predsjedniku stranke koja je osvojila najviše glasova na izborima. To jest bizarno rješenje, predsjedniku daje ovlasti za poslijeizborni inženjeri koji može narušiti volju birača. Predlagala je gda Pusić takvo rješenje Ivici Račanu nakon prošlih izbora, da zajedno s HNS-om okupi koaliciju parlamentarnih stranaka koja će sastaviti vladu iako je HDZ pobijedio na izborima. Ivica Račan nije pristao, Vesna Pusić zamijerila mu je nedovoljnu hrabrost. Tada je Račan bio previše demokratski i politički zreo za avanturu izigravanja izbornih rezultata. Danas takva politička avantura uopće nije izgledna jer se i hrvatska politička scena u međuvremenu razvijala i sazrijevala, na njoj više nema ‘nepodobnih’ stranaka. Nijedna od velikih stranaka, a to su HDZ i SDP, ne bi si takvo što dopustila, ma koliko joj bilo stalo do vlasti. A male ambiciozne stranke, koaličijskoj kreativnosti usprkos, bez koalicije s nekom od velikih stranaka ne mogu sastaviti vladu.

I zato meni doista nije jasno zašto se upravo te male stranke najviše trude poslati poruku da će upravo one i njihovi lideri imati ključnu ulogu u sljedećoj vladi. Komu je upućena ta poruka? I Ivo Sanader i Zoran Milanović znaju da u slučaju izborne pobjede i potrebe za koaličkim partnerom mogu u koaliciju dobiti HSS-HSLS i DC. Pitanje je hoće li to htjeti, odnosno mogu li potrebnu parlamentarnu većinu dobiti, uvjetno rečeno, jeftinije. Zoran Milanović je već rekao da HNS vidi kao logičnoga poslijeizbornoga koaličijskog partnera. Ali pitanje je hoće li takvo mišljenje zadržati i pobijedi li na izborima. Ili će procijeniti da za dva-tri glasa u Saboru dobiva previše dociranja i ucjenjivanja i da mu je ta koalicija jednostavno politički preskupa. Dakle, ako je poruka ‘mi bismo bili u Vladi’ upućena šefovima velikih političkih stranaka, bojim se da je suvišna. Ako je, pak, upućena biračima, bojim se da je promašena jer ostavlja dojam da je ključni politički program malih ambicioznih stranaka – naći koaličijskog partnera. A birači bi se mogli i sjetiti da su sve te stranke već bile u nekoj vladini. Dojam je bio takav da su im izborni rezultati sve lošiji.

Zato bi male ambiciozne stranke mogle loše proći i na izborima i poslije njih. Na izborima jer su neprepoznatljive. Poslije izbora jer je svakom pobjedniku oportuniti koalirati sa Strankom umirovljenika ili predstavnicima manjina, koji su po uzdan koaličijski partner svakoj vlasti nakon što ta vlast djelomično ispuni njihove temeljne interese. Svakom će izbornom pobjedniku biti privlačnije tihe sive pantere sa stabilnim biračkim tijelom nego (pre)glasne mlade lavice čije stranke dobivaju sve manje glasova. Ali u Vladi bi napravile čuda, samo da netko drugi za njih dobije izbore.