Zbog zakona o računovodstvu Šuker pod pritiskom revizora i računovođa

Prijedlog novog zakona o računovodstvu izazvao je iznenađujuće žestoke reakcije u dijelovima poslovne zajednice. Do protuakcije revizorskog lobija došlo je samo dan nakon što je u četvrtak, 5. srpnja 2007. godine na 243. sjednici Vlade prihvaćen tekst prijedloga novog zakona o računovodstvu. U ime revizorskog lobija Ljerka Linzbauer, šefica Uprave za harmonizaciju unutarnje revizije s financijskom kontrolom Ministarstva financija, izložila je Ivanu Šukeru, ministru financija, primjedbe revizora nezadovoljnih što je novim prijedlogom zakona o računovodstvu smanjen broj obveznika revizije. Danas obvezu revizije imaju tvrtke čiji prihod premašuje 30 milijuna kuna na godinu, a novim pravilima ta bi obveza vrijedila samo za one koji zarade više od 65 milijuna kuna na godinu.

Rezultat tako brzo izvedene protuakcije revizorskog lobija bio je vidljiv već u subotu, 7. srpnja, kad je na sastanku u Hrvatskoj revizorskoj komori Linzbauer obavijestila nazočne kolege da je, na vodno, ministar Šuker obećao da će se revizorske primjedbe uključiti u novopredloženi zakon o računovodstvu za drugo čitanje u Saboru. To znači da će za drugo čitanje u Saboru predlača zakona (Ministarstvo financija) sniziti granicu od koje je obvezno ugovaranje revizije.

No, nije jedino revizorski lobi intervenirao zbog na Vladi prihvaćenog teksta predloženog novog zakona o računovodstvu. S nešto manje uspjeha od revizora okušao se u tome i lobi računovođa okupljenih oko grupacije RRIF-a. Vlado Brkanić, direktor RRIF-ova Učilišta za poduzetništvo, pokusao je lobirati da se propiše da financijska izvješća mogu potpisivati isključivo ovlašteni računovođe.

Vlasnici RRIF-a su, naime, uložili znatan kapital u osnivanje i rad Visoke škole za financijski menadžment i Učilišta za poduzetništvo. Djelatnost Učilišta je neformalno obrazovanje odraslih. To je učilište dosad najviše zaredilo organiziranjem tromjesečnih seminara na kojima su se uglavnom službenice sa srednjom stručnom spremom, u strahu od otkaza zbog toga što nemaju visoku stručnu spremu, ubrzano osposobljavale za stjecanje tzv. certifikata ovlaštenih računovođa. Seminaristice su morale platiti školarninu, ali i literaturu kojoj su odreda izdavači tvrtke iz grupacije RRIF. Osnovni je prigovor tom poslu s dobrom zaradom da certifikat ovlaštenog računovođe nije propisan zakonom, tako da imatelji toga RRIF-ova certifikata nemaju zapravo nikakve prednosti pri zapošljavanju u odnosu na računovođe koji nemaju taj certifikat.

I zbog toga su eriferovci ugurali u jednu od radnih verzija teksta zakona o računovodstvu i odredbe o ovlaštenim računovođama. Ali, na njihovo iznenađenje, iz verzije prihvaćene na Vladi te su odredbe ispalne. Člankom 14. Zakona o računovodstvu propisan je Odbor za standarde financijskog izvještavanja. Treba imati devet članova, a najmanje dvojica trebaju biti iz Ministarstva financija. Zašto čak devet, a ne manje članova, vidljivo je iz popratnog obrazloženja. Zakona u kojemu se navodi da je za naknade članovima tog odbora potrebno u državnom proračunu izdvojiti 850 tisuća kuna na godinu, s projekcijom za 2010. godinu od milijuna kuna. To znači da bi članovi tog odbora trebali dobivati 7.840 kuna brutto naknade na mjesec.

Na naš je upit Ferdi Spajić rekao da niti se sreo sa Šukerom niti ima veze s predloženim tekstom zakona o računovodstvu, a Brkanić se zbog zauzetosti nije stigao javiti na telefon. S obzirom na to da prijedlog o ovlaštenom računovodi nije prošao, ne bi začudilo da netko od oko 1.400 imatelja RRIF-ova tzv. certifikata ovlaštenog računovode zatraži povrat svoga novca.

Razloga za nezadovoljstvo i primjedbe imaju i u sudstvu. Člankom 25. predloženog zakona o računovodstvu propisuje se da je Ministarstvo financija – Porezna uprava ovlaštena kontrolirati primjenu tog zakona. Stoga se postavlja pitanje koje će ministarstvo kontrolirati primjenu zakona o trgovačkim društvima.

Odredbom o kontroli primjene zakona izvršna vlast prekoračuje svoje ovlasti i pokušava suziti nadležnost sudske vlasti, konkretno u ovom slučaju trgovačkim i upravnim sudovima. Služba poreznog nadzora treba kontrolirati obveznike poreza, ali Ministarstvo financija – Porezna uprava ne može kontrolirati primjenu zakona. Ona je u razdiobi vlasti u nadležnosti sudske, a ne izvršne vlasti. No ta su prekoračenja ovlasti stalna u sklopu Ministarstva financija, primjerice, pokušaju da se osnuju posebni financijski sudovi izvan sudske vlasti u nadležnost Ministarstva financija.

U praksi ima prilično nesporazuma na ‘spojevima’ poreznih, računovodstvenih i trgovačkih propisa. Poreznici nezadovoljni presudama tvrde da na trgovačkim sudovima ne poznaju dobro poreznu problematiku. Suprotno tomu, suci trgovačkih sudova upozoravaju da poreznici ne poznaju i ne poštuju trgovačko pravo. A i revizori i računovode, kad je riječ o računovodstvu i financijskom izvještavanju, najviše primjedbi upućuju na rad poreznika.

Problematične su i odredbe o objavljivanju poslovnih rezultata. Za novopredloženi zakon o računovodstvu tvrdi se da je ‘uskladen s pravnim stečevinama EU’. A kako si to usklađivanje zamišlja ‘mali Ivica’ iz Ministarstva financija najbolje se vidi prema odredbama o objavljivanju poslovnih rezultata. Člankom 20. novopredloženog zakona o računovodstvu propisano je da su poduzetnici dužni svoje poslovne rezultate ‘dostaviti Fini radi javne objave u Registru godišnjih financijskih izvještaja’. A u članku 24. istog zakonskog teksta propisuje se da se ‘javno objavljeni podaci iz registra ne smiju javno objavljivati’?

Od Ministarstva financija zatražili smo tumačenje odredbe prema kojoj se ‘javno objavljeni podaci ne smiju objavljivati’, ali do zaključenja ovog broja nismo dobili odgovor. Izvještaji o poslovanju trebali bi biti osobna iskaznica menadžmenta, i u inozemstvu tvrtke plaćaju da bi objavile svoje poslovne izvještaje. Zašto toliko tajnovitosti u Hrvatskoj kad je riječ o izvještajima o poslovanju? Zanimljivo pitanje, ali tajnovitost nije čudna u zemlji u kojoj obveznik ne plaća porez na dobit, a istodobno iskazuje da je poslovao s dobitkom (primjerice, računovodstvene igrice s amortizacijom).

Bilo bi poštenije da predlagač zakona prizna pod kakvim je (lobističkim?) pritiskom pa da zatraži sastavljanje dviju lista poduzetnika, onih čiji se poslovni rezultati slobodno objavljaju i onih čije je poslovanje tajno, na znanje potencijalnim poslovnim partnerima.