Cestarina i dalje jedino uz račun

Od 2. srpnja ove godine račun za gorivo više nije obvezan prilog uz putni nalog ni u slučaju kad se putuje privatnim osobnim automobilom ni kad se na službeni put odlazi službenim automobilom. Riječ je o izmjenama Pravilnika o porezu na dohodak kojima je izbrisana odredba čl. 14. o obvezi prilaganja računa za gorivo kao jednog od dokaza da je na određenoj relaciji obavljeno službeno putovanje.

Podsjetimo, još od kolovoza 2005., otkad se primjenjuje Pravilnik, odredbe o obveznom prilaganju računa za gorivo bile su izložene brojnim kritikama. Poduzetnici su dokazivali da im količina i opsežnost podataka koje zahtijeva porezni propis otežava i nepotrebno poskupljuje poslovanje. Porezna vlast opravdavala se tvrdnjom da joj je bez pravnog uređivanja obveznog sadržaja putnog naloga kao dokumenta kojim se dokazuje opravdanost učinjenih izdataka otežana kontrola plaćanja javnih prihoda.

Porezna vlast obrazlagala je nužnim detaljno regulirati ta pitanja da bi se sankcionirala praksa da se putni nalozi često rabe kao način isplate neoporezivih primata, bez gospodarske opravdanosti.

I kad su se poduzetnici već gotovo prilagodili novim pravilima, porezna je vlast popustila i unekoliko olabavila propise koji uređuju iznose i uvjet pod kojima se osobni upućenje na službeni put mogu nadoknaditi troškovi koje je imala na tom putu. Dakle, račun za kupljeno gorivo više nije dokaz da je na određenoj relaciji obavljeno službeno putovanje. Riječ je o sitnoj izmjeni jer i nadalje ostaju neizmijenjene odredbe o visini neoporezivih naknada i odredbe o obveznom sadržaju putnog naloga, ali će ona ipak uvelike olakšati i poslodavcima i zaposlenicima.

Putni nalog i nadalje mora sadržavati podatke iz kojih je razvidno kojim je osobnim vozilom obavljeno putovanje (marku automobila, registracijsku oznaku, početno i završno stanje brojila). Ako radnik putuje službenim vozilom, navodi podatke o tom vozilu iako je riječ o imovini poslodavca o kojoj postaje podaci u drugim evidencijama. Putuje li radnik privatnim automobilom, također navodi podatke o automobilu kojim je obavljeno putovanje, a koji ne mora biti u njegovu vlasništvu.

Uz putni nalog obvezno se prilažu računi kojima se dokazuje opravdanost određenog izdatka. Na primjer, bez računa za cestarini ne mogu se nadoknaditi izdaci za cestarini. Osobe koje plaćaju cestarini preko ENC uređaja moraju voditi računa o obvezi pribavljanja potrebne dokumentacije. Za cestarini plaćenu preko ENC uređaja računi se dostavljaju jedanput na mjesec, ali sadrže podatke o relaciji i vremenu upotrebe autoceste, pa će radnik za nadoknadu troškova morati čekati taj mjesečni račun.

Svojim novcem plati gorivo, poslodavac mu ipak na temelju računa nadoknađuje taj izdatak. Takav račun može, ali i ne mora biti priložen uz putni nalog. Ako radnik putuje privatnim automobilom, poslodavac mu ne nadoknađuje izdatak za potrošeno gorivo, nego mu isplaćuje naknadu za upotrebu privatnog automobila u službene svrhe, neoporezivo do dvije kune po prijeđenom kilometru. S obzirom na ostali propisi sadržaj i obvezne priloge uz putni nalog, porezna administracija i bez računa za gorivo ima dovoljno elemenata da u nadzoru ocijeni je li službeno putovanje obavljeno sa svrhom obavljanja posla ili je riječ o nezakonitom prelijevanju novca iz poduzetničke u privatnu sferu, bez plaćanja propisanih javnih davanja.

Poslodavac u putnom nalogu određuje radniku u koje će mjesto putovati, kojim prijevoznim sredstvom, koji mu je radni zadatak i koliko može trajati putovanje. Prijevozno sredstvo koje se odobrava radniku u funkciji je određivanja visine troškova koje će poslodavac priznati radniku. Ako je predviđeno da putovanje traje više dana, poslodavac može odlučiti i o troškovima vezanima uz smještaj, primjerice odrediti kategoriju hotela. Dakako, radnik može putovati drugim prijevoznim sredstvom i prespavati u hotelu više kategorije, ali tada sam nosi razliku u cijeni.

U kolektivnom ugovoru koji obvezuje poslodavca, Pravilniku o radu, a katkad i u ugovoru o radu koji su pri zasnivanju radnog odnosa skloplili radnik i poslodavac, određuje se koje troškove će poslodavac nadoknaditi radniku u slučaju ako ga upućuje na službeni put. Porezni propisi određuju koje troškove i pod kojim uvjetima poslodavac može neoporezivo nadoknaditi radniku, ali nisu izvor prava radnika.

Na primjer, radnik može od poslodavca potraživati naknadu za upotrebu privatnog automobila samo ako mu je poslodavac odobrio upotrebu privatnog automobila na prijeđenoj relaciji, i to do visine propisane onim izvorom radnog prava koji obvezuje poslodavca, a koji je za radnika najpozvoljniji. Dakako, porezni propisi uvelike utječu na iznose naknade koje poslodavci isplaćuju svojim radnicima. Ako porezni propis dopušta isplatu određene naknade kao neoporeziva primitka, poslodavac je troškovno motiviraniji da ga isplati radniku. Obveza plaćanja javnih davanja poskupljuje poslanje pa je poslodavcu u interesu da radniku isplaćuje one primitke na koje nema obveze plaćanja doprinosa i poreza na dohodak.

U vezi s priznavanjem troškova službenog putovanja osobiti oprez nalažu odredbe koje uređuju namjenu dnevnice. Prema Pravilniku o porezu na dohodak dnevnička za službeno putovanje u zemlji iznosi do 170 kuna na dan i namijenjena je podmirenju troškova prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je osoba upućena na službeni put.

Do 2006. je postupak pribavljanja tih podataka bio jednostavan, ali otada je otežan zbog uvođenja stope poreza na dodanu vrijednost od 10 posto na usluge smještaja, polupansiona i punog pansiona. Naime, kad se u hotelu konzumira usluga polupansiona ili punog pansiona, ručak i večera uključeni u tu uslugu oporezuju se PDV-om po stopi od 10 posto, a kad se konzumiraju kao posebna usluga, podliježu PDV-u prema stopi od 22 posto. Zbog tog razloga hotel ne može izdati račun s razdvojenim stavkama jer to za njega znači drukčije porezne obveze. Stoga o tome treba obavijestiti radnike koji odlaze na službeni put. Pri isplati dnevnice može se radniku nadoknaditi puni iznos hotelskog računa za polupansion ili puni pansion (ali tada nema uvjeta i za isplatu neoporezive dnevnice) ili pribaviti vjerodostojne isprave o cijeni noćenja s doručkom (usluga smještaja) u istom objektu i u istom terminu pa radniku po plaćenom hotelskom računu nadoknaditi samo dio koji se odnosi na smještaj i uz to mu isplatiti i dnevnicu za službeno putovanje.

Kad je riječ o službenom putovanju u inozemstvu, radniku se dnevnička obavezno smanjuje za 80 posto kad su osigurana oba glavna obroka, ručak i večera. Ako je osiguran samo jedan obrok, primjerice samo ručak, smanjenje treba prepoloviti i dnevnicu smanjiti 40 posto.