Zagrebački Heruc d.d., tvrtka u većinskom vlasništvu Dragutina Biondića, završila je ovih dana prodaju svoje tekstilne tvrtke Estare Culto – modne odjeće d.o.o. Riječ je dijelu holdinga koji je donedavno poslovao pod nazivom Heruc – izrada odjeće. Kupac tvrtke dugogodišnji je menadžer i poduzetnik iz tekstilne branše Nikola Mikić, koji je posljednjih godina dana bio predsjednik Uprave Herucove proizvodnje odjeće. Nije bilo moguće saznati po kojoj je cijeni dosadašnji menadžer preuzeo Estare Culto, ali može se pretpostaviti da je u aranžman uključena i Centar banka, članica Herucova holdinga.
To što je Dragutin Biondić prodao tekstilni dio svojega biznisa nije preveliko iznenađenje. O takvu raspletu događaja govorilo se posljednjih mjeseci, a potez se uklapa u višegodišnje Herucovo restrukturiranje. Tekstil je ostao posljednja klasična proizvodnja u toj tvrtki. Prije nekoliko godina prodana je tvrtka Ivica Lovinčić, koja se bavila proizvodnjom transportne ambalaže. Ove je godine poduzetnik Mensur Jašarević s partnerima od Biondića kupio tvrtku za preradu papira Lipu Mill, a rješavanjem i najtežeg problema – neprofitabilne tekstilne proizvodnje, Heruc se usmjerava na financijska ulaganja (poglavitno preko Centar banke), hotelijerstvo (Villa Dubrovnik) i trgovinu (Heruc galerija).
U pokušaju razjašnjavanja najnovijih strateških odluka može pomoći podsjećanje na okolnosti u kojima je danas prvi čovjek Heruc d.d. došao na mjesto predsjednika Uprave. Dragutin Biondić bio je početkom devedesetih perspektivni mladi menadžer, direktor tadašnjeg Ina Commercea i član Inina vodstva. Njegov otac Josip Biondić bio je dugogodišnji direktor koji je na početku pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj u svojevrsni holding okupio tvrtke s raznorodnom djelatnošću. Okosnicu je činila tekstilna industrija Heruc, a ondje su se našli Lipa Mill, Ivica Lovinčić i riječka tvrtka za prodaju namještaja Domus. Josip Biondić iznenada umire 1995. pa njegov sin Dragutin ostavlja dotadašnji posao i preuzima vodstvo Heruc grupe. Da nije bilo obzira prema očevu naslijedu, Dragutin Biondić vjerojatno bi mnogo prije restrukturirao sustav i riješio se proizvodnih dijelova. Umjesto toga, prebacivanje težišta s proizvodnje na financije i usluge odvijalo se godinama. Prodajom tekstilno-proizvodnog biznisa Dragutin Biondić vraća se svom financijskom rukopisu i vokaciji.
Biondić naglašava da je doživljaj javnosti o udjelu tekstilne proizvodnje za sustav Heruc d.d. godinama bio pogrešan.
– Proizvodnja odjeće bila je samo 20 posto ukupnih poslovnih prihoda Heruc grupe, a posljednjih nekoliko godina posve je izostao njezin doprinos profitabilnosti koncerna. U Hrvatskoj proizvodnja odjeće nikad nije imala stvarnu potporu državnih ustanova, medija ili gospodarskih subjekata srodnih djelatnosti – objašnjava Biondić i dodaje da su ‘gubitke u proizvodnji tekstilne odjeće pokrivali iz drugih profitabilnih djelatnosti Društva, pa prema tomu dugogodišnja ulaganja u marketing, modne revije svjetskog standarda, različite oblike promocije i stalna ulaganja u vrhunski proizvod s prepoznatljivim potpisom nisu u financijskom smislu primjereno vraćala uloženo’.
Postavlja se, naravno, pitanje kako će novi vlasnik proizvodnju učiniti profitabilnom. Biondić smatra da je uspjeh moguć, ali uz uvjet da se novi vlasnik minuciozno koncentrira isključivo na tekstilnu djelatnost, što u slučaju holdinga nije bilo moguće.
Novi vlasnik Nikola Mikić, koji će ostati i predsjednik Uprave Estare Culta – modne odjeće d.o.o., preuzimanje tvrtke u kojoj je danas zaposleno oko 650 ljudi, od kojih 400 u Zagrebu, objašnjava na sljedeći način:
– Budući da sam u ovome poslu relativno dugo, a posljednjih godina dana u sada maćičnoj kući, to mi je pomoglo da brže shvatim o kakvoj je tvrtki je riječ, koje su joj prednosti i nedostaci. Ponajprije, Estare Culto dobro je ustrojena, tj. komercijalno i tehnološki dobro uređena tvrtka s dobrim tržištem, odličnim kupcima na domaćem i stranom tržištu. Iznimno je važno, a to je bio i moj dodatni motiv, da je riječ o vlastitu proizvodu, što većina tvrtki u našoj branši u Hrvatskoj, na žalost, nema. Nadalje, u tzv. lohn poslovima radimo za najbolje svjetske kupce i vrhunske marke, što govori u prilog mojoj odluci o preuzimanju.