Ključ odnosa s drugima u našem je samopouzdanju

Čest razlog zbog kojega ne možemo postaviti granice je strah od odbacivanja ili povrede, želja da ne doživimo kritiku ili loše iskustvo.

Redovito čitam vašu kolumnu i primjećujem da često upotrebljavate pojam ‘postavljanje granica’. Čini mi se da je to više od običnog ‘reći ne’. Vjerujem da imam problema kako u odnosima u poslovnom okruženju, tako i privatno. Jesu li pravila ista za sva područja ili postoje specifična koja određuju posebnosti u jednom ili drugom području? Nikako ne mogu točno odrediti kada i kako postaviti granice, a da to ne izazove neželjene reakcije. Kada postavljamo granice, a kada smo jednostavno egoistični ili neprilagodljivi?

Kad je riječ o temi postavljanja granica – granice ne postoje. No opće je pravilo da svaki postupak i osjećaj treba izraziti, i to konstruktivno, štiteći svoj integritet i ne pristajajući činiti ono zbog čega se poslije osjećamo oštećenima ili nezadovoljstvom. Iskrenost, otvorenost i jednostavnost u komunikaciji veoma su važni, ali jednako tako i tolerantnost, empatija i kvaliteta komunikacije, koja uključuje ne samo izražavanje svojih stajališta, želja, namjera i očekivanja nego i slušanje bez prosuđivanja (jednom riječju: asertivnost). Pravodobnost reakcije osigurat ćemo tako da u svakom trenutku budemo svjesni svojih potreba i osjećaja, ali i da jasno damo do znanja kakvo nam je ponašanje drugih osoba s kojima smo u odnosu prihvatljivo, kao i što smo sami spremni dati u tom odnosu.

Postavljanje granica jedno je od iznimno važnih područja o kojima ovisi i naša slika o sebi, a uz to je, naravno, vezano i samopouzdanje. Premda je tu često pitanje što je starije – koka ili jaje, riječ je o našoj samosvijesti: pojmu o tome tko smo (našoj osobnosti ili integritetu), uza što vežemo određene vrijednosne pojmove, kao i sklad koji u odnosu s drugima postižemo djelujući prema vrijednosnom sustavu koji zrcali našu sliku o sebi, odnosno što mislimo i osjećamo kad se radi o nama. Ključ za postavljanje zdravih granica je, dakle, u samopouzdanju, a upravo osobe s problemima sa samopouzdanjem mogu imati teškoće u postavljanju granica.

Pritom je vrlo važno znati da samopouzdanje može biti vrlo visoko u nekim područjima, a nisko, nedovoljno ili ga uopće nema u drugima. Jačanjem samopouzdanja lakše ćete i svrsishodnije postavljati granice, ali postupak svakako treba uključivati i pravodobno određivanje jasnih granica ponašanja koje ćete tolerirati. ‘Neutralnim’ glasom (kontroliranim tonom primjerene jačine i otvorenim govorom tijela) postavite, u što manje riječi i bez ispričavanja, granicu do koje osoba s kojom ste u odnosu može ići i držite je se, ne udovoljavajući neprihvatljivim zahtjevima. Kako to provesti u djelo? Počnite rečenicu s ‘Ne…’ i dajte do znanja kako se osjećate i što će biti vaša reakcija ne poštuje li se postavljena granica.

Čest je razlog zbog kojega ne možemo postaviti zdrave granice strah od odbacivanja ili povrede, i to bez obzira na to hoćemo li sami biti povrijeđeni ili ćemo nekoga povrijediti, a tako i možda i izgubiti. Jednako tako, razlog može biti i želja da ne doživimo kritiku, odnosno da će drugi imati lošu sliku o nama i smatrati nas sebićnima ili lošima. Često je nemogućnost postavljanja granica rezultat našeg lošeg iskustva.

No ako ste svjesni svojih osjećaja i potreba, nećete imati problema s granicama jer ćete unaprijed biti pripremljeni na situacije koje biste poslije mogli doživjeti negativnima za sebe. Možda vam se sve to i čini sebičnim, ali najčešće nas drugi doživljavaju kao autentične i pozitivne (vrijedne poštovanja) jer smo otvoreni i konzistentni u stajalištima. To je kvaliteta koju najviše vrednuju djeca jer im daje osjećaj sigurnosti – znaju pravila igre i što mogu očekivati. Upravo ispitujući vaše granice, drugi često ispituju samo stupanj vaše autentičnosti.

No postavljanje granica je vještina i stoga zahtijeva – vježbu. Ne odustajte čak ni kad pogriješite, vježbajte dok ne postane dio vašeg autentičnog nastupa. I ne brinite se, posljedice vašega čvrstog stajališta bit će ugoda i za vas i okolinu – osobe s kojima komunicirate, ali i vi sami, prihvatit će vaše novopostavljene granice.